Stari red amiške menonitske crkve razvio se kao zaseban anabaptistički ogranak u Švicarskoj, Njemačkoj i Francuskoj, u vrijeme protestanske reformacije. Crkvu je 1693. godine osnovao Jakob Ammann. Amiši su se tada izdvojili, vjerujući da se vjernik crkvi mora pridružiti svojevoljno i tek se onda krstiti, a ne kao tek dijete.

Međutim, krštenje u odrasloj dobi tada se smatralo ne samo grijehom nego i zločinom koji se kažnjavao smrću, zbog čega su brojni Amiši umrli kao mučenici. 'To iskustvo zapisano je u DNK amiške kulture i povijesti. Slično je iskustvu ropstva u Americi ili holokausta za Židove. Otuda Amišima osjećaj da su odvojeni od ostalih, da su manjina, i odatle oprez da bi im izvanjski svijet mogao ponovno nešto takvo učiniti', rekao je ranije Donald B. Kraybill, autor knjige 'Zagonetka amiške kulture'.

Električni bicikli umjesto konja i kočije

Amiši su danas najvećim dijelom nastanjeni u Kanadi i SAD-u, gdje ih u 30 saveznih država živi više od 300.000. U 19. stoljeću među Amišima je došlo do podjele na tradicionalni Stari red amiške menonitske crkve i Novi red (menoniti) koji lakše prihvaćaju zapadnjački način života.

U svijetu u kojem tehnologija svakodnevno napreduje, Amiši su ostali vjerni svojim korijenima. Njihova vjera i zajednica u središtu su njihove svakodnevice. Djeca se školuju do osmog razreda u lokalnim školama, nakon čega često preuzimaju kućanske ili poljoprivredne poslove, doprinoseći zajednici koja se prvenstveno oslanja na poljoprivredu, obrtništvo i trgovinu. Slijede skup pravila koje svatko u zajednici mora poštovati - poznatih kao Ordnung - koja zadiru u svako područje života, a govore o tome kako se trebaju odnositi prema Bogu i jedni prema drugima. Ta se pravila, dakako, razlikuju od zajednice do zajednice.

Tradicionalno amiško prijevozno sredstvo je jednoprežna kočija (horse and buggy), koja je potpuno prilagođena američkim Zakonima o prometu.

A premda se na prvi pogled čini kao da Amiši odbacuju sve što je novo, to nije sasvim točno. Njihov odnos prema tehnologiji temelji se na promišljenom odabiru onoga što neće narušiti njihovu zajednicu i duhovne vrijednosti. Primjerice, solarnu energiju koriste za napajanje određenih uređaja, a u nekim zajednicama prihvatili su i električne bicikle kao način prijevoza.

Priča o Amišima koji koriste električne bicikle također nije novost, posebno u okrugu Holmes u američkoj saveznoj državi Ohio, gdje su posljednjih godina postali uobičajena pojava u toj zajednici. Amiška regija u istočnom dijelu Ohija postala je zrelije tržište za električne bicikle od gradova poput Clevelanda, Columbusa, pa čak i New Yorka. Jesse Lapin, suosnivač i operativni direktor Magnuma, vodećeg brenda u regiji, kaže za Forbes:

'Prodali smo oko 10.000 električnih bicikala u okrugu Holmes u posljednjih deset godina. Stopa prihvaćanja ovdje je mnogo veća. Ljudi su već prije šest ili osam godina ovdje znali za električne bicikle, posjedovali ih i vozili, više nego u Manhattanu', kaže Lapin. Također ističe da godišnje prodaju tisuće bicikala preko amiških distributera u toj zajednici, koja je postala testno područje za nove modele.

Kako su e-bicikli postali dio amiške zajednice?

David Kline, umirovljeni farmer i biskup crkve starog reda u blizini Mount Hopea, u Ohiju, objasnio je kako je ova tehnologija ušla u zajednicu: 'Električni bicikli najprije su došli do Amiša koji rade daleko od svojih domova, u stolarskim radionicama ili negdje drugdje. Poslodavci su kupovali električne bicikle za svoje radnike jer je to bilo mnogo ekonomičnije nego plaćati nekoga da ih vozi automobilom.'

Okrug Holmes je izuzetak među amiškim zajednicama, s obzirom na to da električni bicikli nisu toliko zastupljeni u drugim područjima. Steve Nolt, profesor povijesti i studija u Pennsylvaniji, rekao je da u okrugu Lancaster, gdje živi velika amiška populacija, vrlo malo Amiša vozi bicikle. 'Prije 10 ili 15 godina mogao sam sa sigurnošću reći da nijedan Amiš ovdje ne vozi bicikl, čak ni obični. To se promijenilo, ali bicikli su ovdje uvijek bili jedan od simbola razdvajanja', ustvrdio je Nolt.

Iako su tradicionalni bicikli popularni u sjevernoj Indiani, prodaja električnih bicikala u toj regiji ne može se usporediti s onom u Holmesu. Valoviti teren okruga Holmes jedan je od razloga zašto su električni bicikli ondje toliko popularni.

'Brže je otići u grad na električnom biciklu nego na konju'

David Mullet, član amiške crkve starog reda i vlasnik tvrtke E-bikes iz okruga Holmes, kaže da e-bicikli otvaraju svijet mogućnosti za Amiše, štedeći im dragocjeno vrijeme kada moraju nešto obaviti ili kada idu na posao. 'Puno je brže skočiti na svoj e-bicikl i otići u grad nego upregnuti konja i tek onda krenuti. Brži ste s e-biciklom', kaže Mullet.

Amiši se uglavnom kreću u konjskim zapregama, a njihova odjeća ostala je nepromijenjena stoljećima – muškarci nose tamne hlače i kapute, uglavnom imaju brade (osim ako nisu oženjeni), ali bez brkova, dok žene nose duge haljine i pregače s karakterističnim kapicama. Unatoč svom načinu života, Amiši su poznati po iznimnoj vještini u obrtništvu, poljoprivredi i proizvodnji. Njihovi proizvodi, od namještaja do hrane, cijenjeni su zbog kvalitete-

Jedno je sigurno - konji i zaprežna kola neće nestati u skorije vrijeme za Amiše, no kako je pokazala rastuća prodaja e-bicikala, za mnoge je to s jedne strane uživanje u vožnji biciklom, a s druge korištenje praktičnog, pristupačnog načina prijevoza. 'Konji i zaprežna kola vjerojatno će uvijek biti dio amiške zajednice. Ali prijevoz električnim biciklom postaje sve popularniji', ustvrdio je Mullet.

Zabrinutost zbog utjecaja na tradicionalni način života

Unatoč njihovoj popularnosti, neki članovi zajednice izrazili zabrinutost zbog utjecaja električnih bicikala na tradicionalni amiški način života. Jedan od tih tradicionalista je Miller, umirovljeni farmer i biskup amiške crkve starog reda u blizini Mount Hopea u Ohiju, koji kaže: 'Brine me to što Amiši zamjenjuju svoj tradicionalni način putovanja bržim prijevozom, što će na kraju dovesti do korištenja automobila. Mnogi roditelji više ne posjeduju konje i kočije, pa djeca neće naučiti kako ih koristiti.'

Miller također ističe da oprema za sigurnost biciklista koja dolazi s električnim biciklima predstavlja dodatnu brigu. 'To donosi potpuno drugačiji stil života', kaže on. 'Način odijevanja je drugačij. Ne krivim ih, ali tvrda kaciga za bicikl i sva ta odjeća nisu u skladu s načinom na koji bi Amiši starog reda trebali izgledati.'

Sve amiške crkve same odlučuju koja je moderna tehnologija prihvatljiva jer ne postoji niti jedno amiško upravno tijelo koje postavlja pravila za sve amiške zajednice.

'Kao što je tipično za Amiše, kada se pojavi nova tehnologija, ispituje se njezin učinak na crkvu i zajednicu. Tehnologija ne bi trebala biti upad u dom, već služiti društvenim svrhama i ciljevima grupe. Imajući to na umu, Amiši često mijenjaju namjenu tehnologije, u određenom smislu, kako bi se uskladila s uvjerenjima svoje zajednice', objasnio je Odjel za turizam Lancastera.

Amiši i solarni paneli

Amiške staje i solarni paneli vjerojatno nisu dvije stvari za koje većina ljudi misli da idu zajedno, ali vremena se i tu mijenjaju. Naime, neke amiške zajednice već dugo prihvaćaju solarnu energiju kao izvor energije. Dugo je bilo uvriježeno pogrešno mišljenje da Amiši uopće ne koriste struju. Umjesto toga, većina njih jednostavno vjeruje da će ih snažno oslanjanje na električnu energiju ili pristup javnim električnim mrežama previše vezati za ostatak svijeta.

Neki su Amiši koristili plinske i dizel generatore za proizvodnju struje, svijeće ili petrolejske lampe za osvjetljavanje svojih domova. Međutim, kako se tehnologija solarnih panela poboljšava i cijene padaju, ti generatori i svjetiljke postaju manje privlačni. Amišima solarna energija omogućuje pristup čistoj, obnovljivoj energiji, a pritom ostaje izvan mreže.

Dok se amiška zajednica prilagođava novim tehnologijama, ostaje pitanje kako će se ona uklopiti u njihov tradicionalni način života i vrijednosti koje su njegovali generacijama.