Generalno, tijekom prvog vala pandemije Covida-19 gradovi su bili teže pogođeni nego ruralna područja. A opet, Rim je bio relativno pošteđen, dok su sela u Lombardiji bilježila vrlo visoke stope zaraze i smrti. A usred svega toga lombardijsko selo Ferrara Erbognone nije zabilježilo nijedan slučaj Covida-19. I nitko ne zna zašto.

Znanstvenici pokušavaju odgonetnuti zašto se pandemija tako neravnomjerno širi svijetom. Zašto je neka populacija ili dio stanovništva ranjiviji od drugih? Odnosno zašto su neke skupine zaštićenije od drugih?

'To je poput tamne tvari u svemiru: ne možemo je vidjeti, ali znamo da mora postoji kako bi nam objasnila ono što možemo vidjeti', rekao je nedavno oksfordski neuroznanstvenik Karl Friston, tvorac modela širenja Covida-19, komentirajući relativno nisku stopu smrtnosti u Njemačkoj.

Nije to jedina zagonetka koja muči stručnjake. Nitko sa sigurnošću ne može reći da zna zašto je Japan, unatoč relativno staroj populaciji i ne baš besprijekorno organiziranom javnom zdravstvu, izbjegao smrtonosni prvi val, ili zašto Danska, Austrija ili Češka ne prijavljuju nove slučajeve unatoč ranom popuštanju mjera?

Mnogo je razloga zbog kojih je jedna populacija zaštićenija od druge, piše The Guardian. Sunetra Gupta, profesorica teorijske epidemiologije sa Sveučilišta u Oxfordu, smatra da je ključ u imunitetu izgrađenom prije pandemije. On možda i ne štiti osobu od infekcije, ali bi mogao pomoći da se osjete samo relativno blagi simptomi.

Novi, osjetljiviji testovi na antitijela mogli bi ponuditi puno precizniju sliku o tome koliko je ljudi doista bilo zaraženo novim koronavirusom.

Sve je više dokaza da je bolest kružila svijetom, naročito Francuskom i SAD-om, i mjesec dana prije no što se to u početku mislilo. Novo istraživanje pokazuje da T-stanice, komponenta ljudskog imunološkog odgovora, registriraju i memoriraju izloženost virusu koji uzrokuje Covid-19.

U radu, nedavno objavljenom u Cellu, istraživači kalifornijskog Instituta za imunologiju La Jolla izvijestili su da su T-stanice u krvi, uzete od ljudi između 2015. i 2018. godine, prepoznale i reagirale na fragmente virusa Sars-CoV-2. Kako je to moguće?

'Najprihvatljivija je hipoteza da su ljudi bili u kontaktu sa srodnim virusima koji kruže svijetom i izazivaju uglavnom blage prehlade', smatra autor studije Alessandro Sette.

Ovaj nalaz samo je potkrijepio raniji rad istraživača berlinske bolnice Charité. Oni su reakciju T-stanica na proteine ​​u virusu Sars-CoV-2 otkrili u 83 posto oboljelih od Covida-19, ali i kod 34 posto zdravih dobrovoljaca, negativnih na sam virus.

To ne znači da se time automatski stječe imunitet na novi virus, upozorava David Heymann, epidemiolog Londonske škole higijene i tropske medicine i savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije za COVID-19. No ima logike u tome da izloženost drugim koronavirusima pruža zaštitu od nove vrste.

'To smo već vidjeli kod svinjske gripe', podsjeća Sette. Stariji ljudi bolje su reagirali na pandemiju, smatra on, zato što je njihov imunološki sustav bio pripremljen višegodišnjim izlaganjem sličnim sojevima gripe desetljećima prije. To bi mogao biti razlog zašto je pandemija 2009. bila manje smrtonosna od ostalih pandemija gripe u povijesti, ubivši oko 200.000 ljudi širom svijeta.

'Ako izloženost drugim koronavirusima štiti od Covida-19, tada bi varijabilnost izloženosti mogla objasniti razlike u stopama smrtnosti između država ili regija', smatra Gupta. Izloženost srodnom virusu koji je početkom stoljeća uzrokovao epidemiju SARS-a mogla bi stanovnicima istočne Azije pružiti određenu zaštitu protiv Covida-19.

Krajem ožujka Guptina istraživačka grupa predvidjela je potpuno drugačiju prognozu širenja bolesti od one koju je britanskim vlastima servirao epidemiolog Neil Ferguson s Imperial Collegea u Londonu. Oksfordska skupina sugerirala je tada da bi virusom Sars-CoV-2 moglo biti zaraženo do polovice stanovništva Velike Britanije. To bi onda značilo da je stopa smrtnosti od infekcije (IFR) znatno niža od one koju je sugerirao Ferguson, a bolest manje opasna nego što se mislilo. Dva mjeseca kasnije ona i dalje vjeruje u svoj model.

'Ključno je shvatiti zašto su neki ljudi otporni, a drugi nisu kako bi se oni ranjiviji mogli bolje zaštititi', kaže Gupta.

Starost je najočitiji faktor ranjivosti. Drugi je komorbiditet, odnosno istodobna pojava dviju ili više bolesti, a treća je spol. Naime ispada da su žene bolje zaštićene zahvaljujući 'rezervnom' X kromosomu koji sadržava veliku gustoću imunološki povezanih gena.

Na širenje bolesti utječu i socioekonomski status, klima, kultura i genetska struktura, ali i neka dječja cjepiva i razina vitamina D. I svi ti čimbenici mogu se razlikovati od zemlje do zemlje. Japance je tako možda zaštitio običaj klanjanja umjesto rukovanja.

Italija i Njemačka imaju sličan omjer starijih od 65 godina - nešto više od 20 posto stanovništva. Stopa smrtnosti (CFR) u Italiji iznosila je oko 14 posto, a u Njemačkoj samo pet posto. Italija je gušće naseljena od Njemačke, a talijanske su kuće obično manje od njemačkih. Mnogi mladi Talijani žive kod kuće sa starijim generacijama. Stariji ljudi u Njemačkoj češće žive u staračkim domovima, u kojima je rano uveden strog režim izolacije. Zbog toga je, pokazuju statistike, samo petina oboljelih bila starija od 60 godina; u Italiji ih je bilo više od 90 posto.

Velika Britanija, zemlja s najvećom stopom smrtnosti od Covida-19 nakon Španjolske, u jednom je trenutku otpustila pacijente iz bolnica u staračke domove, bez testiranja, uz savjet da se samoizoliraju.

Znanstvenici poput Gupte sve su skloniji mišljenju da se umjesto mjera zatvaranja cijelog društva veća pažnja posveti zaštiti ranjivih. Ona također misli da je najgore iza nas te da će, ako se sljedeći valovi pandemije i pojave, oni biti manje opasni. Bolest će se pretvoriti u endemsku ravnotežu i možda vraćati svake zime poput sezonske gripe, vjeruje Gupta.

Fristonovi modeli sugeriraju pak da je imunitet u populaciji veći od službenih podataka, ali se ne zna koliko će dugo trajati.

'Mislim da nitko ne može predvidjeti sudbinu ovog virusa', skeptičan je Friston.