Jedno od istraživanja pratilo je aktivnosti 15.019 pasa koje ljudi drže kao kućne ljubimce. Drugo istraživanje fokusiralo se na broj dnevnih koraka 78.430 muškaraca i žena. Zajedno su istraživanja dala podatke o tome koliko je potrebno hodati da bi se najbolje štitio mozak te o tome koliko štetno može biti prekomjerno mirovanje, piše The Washington Post.

I psi obolijevaju od demencije

Mnoge bi mogao iznenaditi podatak da se kod pasa također može razviti demencija. Uobičajena je u procesu starenja, baš kao i kod ljudi, a obilježja bolesti slična su i kod ljudi i kod pasa.

'Oboljeli od demencije vrlo često se znaju izgubiti i to je jedan od najčešćih simptoma pseće kognitivne disfunkcije, službenog naziva za pseću demenciju', rekao je Matt Kaeberlein, profesor na Sveučilištu Washington u Seattleu, suvoditelj Dog Aging Projekta i koautor studije o demenciji.

Psi s kognitivnom disfunkcijom 'izgube se u domu', ponekad tupo buljeći u zid, ili otpužu ispod stola i ne mogu pronaći put natrag, kaže Kaeberlein. Dobro istrenirani kućni ljubimci koji razviju ranu demenciju također često prestaju reagirati na jednostavne naredbe, a nekoć društveni psi postaju zbunjeni i povlače se u kutove.

Prethodna istraživanja pokazala su da je dob primarni čimbenik rizika za kognitivni pad kod pasa, kao i kod ljudi. Ali većina prošlih studija bila je mala, ispitujući samo nekoliko pasa, što je otežavalo saznanje o tome koliko na razvoj demencije utječe to o kojoj se pasmini radi, uz status sterilizacije, opće zdravlje, način života ili druge čimbenike.

Stoga su se Kaeberlein i njegovi suradnici u istraživanju okrenuli psima u sklopu Dog Aging Projekta. Pokrenut 2018., on od vlasnika kućnih ljubimaca diljem zemlje traži da ispune detaljne upitnike o životima, zdravlju i simptomima demencije svojih pasa. Primjerice, jedno od pitanja je i koliko se često on zabija u vrata ili zidove.

Do kraja 2020. upitnike su ispunili vlasnici desetak tisuća pasa. Istraživači su prikupili podatke za njih 15.019, pokrivajući više pasmina i dobi, u rasponu od mladih do starijih pasa. Ispostavilo se da oko 1,5 posto životinja ima demenciju, prema rezultatima upitnika.

Znanstvenici su zatim provjerili koji su aspekti života pasa najbliže povezani s gubitkom pamćenja. Nije to iznenađujuće - starenje je bio vodeći faktor. Kako su neki psi starjeli, tako je rizik od demencije 'eksponencijalno rastao', rekao je Kaeberlein. Problemi sa sluhom i vidom također su utjecali na pamćenje.

Ali među ostalim čimbenicima životnog stila - pasminom, sterilizacijom, spolom, tjelesnom aktivnošću - pokazalo se da je samo tjelesna aktivnost imala efekta. Psi koji su, prema procjeni svojih vlasnika, bili neaktivni imali su gotovo 6,5 puta veću vjerojatnost da će razviti demenciju od vrlo aktivnih pasa iste dobi.

Rezultati istraživanja snažno upućuju na to da će šetnja, igranje frizbijem ili hvatanje loptice 'vjerojatno biti korisni' za mozak psa, rekao je Kaeberlein.

Samo 3800 koraka može smanjiti rizik od demencije

Taj se zaključak u potpunosti poklapa s nalazima najnovije, velike studije o ljudskom mozgu i hodanju, objavljenoj u rujnu u JAMA Neurology. U njoj su znanstvenici u Danskoj dobili anonimne zdravstvene podatke za gotovo 78.500 sredovječnih ili starijih muškaraca i žena koji su se pridružili UK Biobanci, ogromnoj bazi podataka o zdravlju. Te osobe su na dobrovoljnoj bazi dale opće zdravstvene informacije o sebi i nosile uređaj za praćenje aktivnosti tjedan dana kako bi bilježile svoje dnevne korake.

Istraživači su te osobe pratili oko sedam godina, provjeravajući bolničke i druge zapise, a zatim uspoređujući odnos između toga koliko ljudi hodaju i njihovih šansi za razvoj demencije.

Više hodanja je, otkrili su znanstvenici, bolje. Muškarci i žene koji su u prosjeku napravili oko 9800 koraka dnevno imali su upola manju vjerojatnost da će razviti demenciju nego oni koji su sjedili. Čak i oni koji su napravili samo oko 3800 koraka dnevno imali su 25 posto manju vjerojatnost da će razviti demenciju od ljudi koji su manje hodali. Ako su neki od tih koraka bili brzi, dovršeni tempom od oko 112 koraka u minuti, rizik od demencije još je više pao.

'Ako hodate oko 10.000 koraka, rizik pada za 50 posto', rekao je Borja del Pozo Cruz, znanstvenik povezan sa Sveučilištem Južne Danske i Sveučilištem Cadiz u Španjolskoj, koji je vodio novu studiju. 'Ali ako 30 minuta tog vremena odradite žustro hodajući, možete postići dodatno smanjenje rizika od 10 do 15 posto', dodao je.

U tome dobro dođu i šetnje sa psom.

'Vrlo je vjerojatno to da bi šetnja sa psom pomogla zaštititi svačiji mozak', rekla je Carri Westgarth, viša predavačica na Sveučilištu u Liverpoolu u Engleskoj, koja proučava interakciju između ljudi i pasa, ali nije bila uključena u nove studije.

U onoj, koju je vodila 2019., vlasnici pasa imali su četiri puta veću vjerojatnost da će ispuniti standard za tjelovježbu od 150 minuta umjerenog kretanja, odnosno pet 30-minutnih brzih šetnji tjedno. Zašto? Zato što su se šetali sa svojim psima.

Nove studije imaju i ograničenja jer pokazuju samo odnos između više aktivnosti i manjeg gubitka pamćenja. Vjerojatno su u igri i drugi čimbenici, uključujući situacije da se psi i ljudi s ranom demencijom možda manje kreću. Studije također ne ispituju kako bi hodanje moglo spriječiti kognitivni pad, iako istraživači vjeruju da vježbanjem dolazi do biokemijskih i drugih promjena u mozgu.

Dobra je vijest da, uz rijetke iznimke (ako je pas ili njegov vlasnik bolestan ili invalid), 'nema loše strane' čestog šetanja sa psom, ako ga imate, rekao je Kaeberlein.