Čitam jučer neki članak o odljevu mozgova i mislim opet na svoje prijatelje koji su već nekoliko godina izvan domovine i koriste sve svoje potencijale, pritom dobivaju lijepe nofce, upoznaju različite kulture i krajolike i uživaju kao što bi, ne samo mladi, ljudi trebali uživati u životu.

I dođe mi tako da sve ovdje pošaljem k vragu i odem po novac i priznanje za svoj rad - negdje drugdje.

Ali onda stanem, nazovem Maju (Danicu Pečanić), nabrijem je na Istru, sjednemo u džip star 20 godina i otpičimo put Terra-e Magica-e. Pritom se vozimo 5 sati ;)

Tamo nas dočeka ekipa iz snova; Gogo, Alen ...

Jelena; imenjakinja i organizatorica ovog druženja ...

... Tamara i Damir (ovdje doduše vidite Tamaru i mene) ...

... Danijel, Renata i Roni (a ovdje su pak Gogo, Renata, Rossi Jr. i Jelena)

Gogo aka Manjada i Alen drže radionice tradicionalne istarske kuhinje, Jelena je promjenila život zamjenivši zagrebačku adresu istarskom, Tamara i Damir žive, umjesto u ogromnom stanu na Trgu žrtava fašizma, u istarskoj šumi koju su nedavno kupili i naselili, Danijel vodi, ovdje već spominjani i oprobani Old River Steak House ...

... a Renata i Roni predivne

Dvore od Škrapi ...


... preuređene stare istarske kuće za odmor u blizini Motovuna

Maja (Danica Pečanić) i ja ... dvije entuzijastice koje još uvijek vjeruju da je u poslu, kao i u životu, najvažnija ljubav i strast i ljudi koji nas okružuju, a slično osjećaju.

I tako nam koferi, oni za inozemstvo, opet ostanu ispred vrata. Ponesemo samo nužno, jer znamo da idemo tamo gdje se doista osjećamo kao - doma.

U Dvorima od Škrapi nam se pridružila neka ekipica koja je tamo već odmarala pa su odlučili pohađati Gogovu radionicu (fotka: dečki rade maneštru)

Neki neopterećeni ljudi dobre volje, otvoreni za nove stvari/znanja koji kao i mi vole (fotka: žene i djeca prave labinjonske krafe, istarsku verziju raviola) ...


... papati, piti i veseli biti ;)

Pridružili su nam se i Rossiji, obitelj vinara i rakijara koja nam je velikodušno donirala svoje vino i ... Teranino

Na kraju svi završismo za ogromnim stolom, nas devetnaestoro, pored ognjišta
na kojemu se podgrijava istarska supa, čuje se žamor sačinjen od mljackanja, prepričavanja anegdota, lupkanja pribora za jelo o tanjure, pucketanja drva u kaminu, oko nas bauljaju djeca, mačke, psi ...

... i tako je toplo i ukusno i spontano da mi dolaze suzice sreće i olakšanja na oči (fotka: domaći kruh kao simbol dijeljenja i zajedništva)

Pogledajte kako nam je lijepo bilo i nadam se da ćete i vi uskoro to doživjeti, jer se dogovaraju ovakve radionice koje bi se ondak, tradicionalno, održavale u Dvorima od Škrapi (fotka: doručak na terasi i sunčano jutro poslije :)

Obavijestit ću vas. Svakako. To se ne propušta!

Ovako je sve (za)počelo; dolazak u kuhinju koja miriše na dunje ...


... prvo okupljanje oko stola na kojemu je poslužen gablec ilitiga marenda 


Mmmm ... čega tu sve imaaaa ...


Krenimo redom; salata od mlade rikole, svježe koprive i kuhanog krumpira s maslinovim uljem (da, da svježe koprive. Kad upišete Gogovu radionicu naučit će vas kako pripitomiti koprivu i učiniti je jestivom bez kuhanja)


Sušene rajčice hand made by Gogo&Alen


Kuhana, domaća jaja s maslinovim uljem, soli i majčinom dušicom, koja raste ispred svake kuće Dvora od Škrapi


Tamarina majoneza bez jaja! Okusom - potpuno ista kao majoneza s jajima. Pa si vi mislite kako i zašto ...


Žižule


Sirevi; ovčji, kozji s marmeladom od žižula. Hand made by Gogo&Alen (naručljivo preko web shopa na Gogovom blogu Manjada)


Mumanje ...


... uz bogatu trpezu i sunčan dan ... ostatak priče/fotki pročitajte/pogledajte sutra.
To be continued ...