'Do slabljenja virusa došlo je pasažiranjem kroz čovjeka, kao i mjerama koje su poduzete da se on ne prenosi s čovjeka na čovjeka. Čovjek nije supstrat na kojemu virus može opstati. Ja volim reći da smo mi ljudska bića za njega jedna slijepa ulica.

On se tu definitivno gubi, samo je pitanje koliko će pasaža napraviti. Stručno rečeno, koronavirus adenuira, gubi moć, jer nema sve uvjete koje je imao na svom prirodnom domaćinu. Čovjek to nikako nije za njega, već nepogodan supstrat. Virus je već sada toliko oslabio da čak 50 posto onih koji se zaraze neće imati simptome bolesti. Izuzetak su ljudi slabijeg imuniteta', kazala je Gligić za Slobodnu Dalmaciju.

Ono što je sada interesantno jest njezina najnovija prognoza, a tiče se drugog vala epidemije, koji mnogi najavljuju ujesen.

'Drugog vala ovdje, a mislim na ove ovdje naše prostore, neće biti. Bit će tih tzv. džepova, pojedinačnih slučajeva jer, uostalom, epidemija još nije okončana. Vidite da je i sada sve manje umrlih, zatvaraju se namjenske bolnice i situacija ide nabolje. Jedno takvo žarište vi u Hrvatskoj, koliko čitam, sada imate na Braču, a u Srbiji se pribojavam da se isto ne dogodi nakon velikih političkih prosvjeda koje smo prije nekoliko dana imali pred Skupštinom. To su ti džepovi, žarišta, zato ih i nazivamo prirodno-žarišnim infekcijama i nikada ne znate gdje se još mogu pojaviti. Ali to više nije epidemija, pogotovo ne u obujmu koji smo imali u ožujku.

Ta žarišta treba prepoznati u startu i sanirati da se ne bi razbuktavala. Već idući mjesec moći će se slobodno putovati, a nadam da će biti još više i putovanja i turizma u srpnju i kolovozu', ističe Gligić.

Po njoj, u prilog svima nama, a kontra virusa ići će ljeto i temperature što ono nosi.

Ona odaje puno priznanje kolegama s Klinike 'Fran Mihaljević' u Zagrebu jer im pošlo za rukom izolirati virus.

'Velik je to uspjeh bez obzira koliko sam postupak bio lagan ili težak. Nemam informaciju o tome je li im to uspjelo s ili bez razine zaštite 4. ili 5. stupnja, odnosno je li sve rađeno u uvjetima komore pod tlakom iz koje je izvučen zrak kako se ne bi dovelo u opasnost osoblje. To u Srbiji još nisu učinili ili barem objavili, iako imaju slične uvjete', kazala je.

'Dr. Alemke Markotić sjećam se iz vremena kada je učila kod mene na Institutu 'Torlak' u Beogradu, ali i s terena u Sarajevu i BiH 1989. godine, kada je izbila epidemija mišje groznice. Tada se ona priključila jednom američkom timu, a ja sam bila glavni istraživač na projektu s jugoslavenske strane. Tu je bila i jedna kolegica iz Slovenije. Sretali smo i kasnije puno puta, na kongresima u Kini, Južnoj Koreji, a Helsinki je bio posljednji put kada smo se srele. Vrlo stručna, vrijedna i otvorena osoba i jako mi se sviđa kao čovjek. Hrvatska može biti sretna što ju je imala u ovoj epidemiji', ističe dr. Ana Gligić.