Kupovina automobila donedavno je bila jednostavan proces u kojem su ljudi najčešće donosili odluku na temelju budžeta, fizičke privlačnosti vozila i kilometraže koju planiraju prevaljivati svake godine
Tako su oni koji odvoze manje od 15.000 kilometara godišnje odabirali benzince, a oni koji prevale više - dizelaše. Matematika je bila jednostavna - dizelaši sličnih performansi možda su bili inicijalno nešto skuplji te ih je valjalo servisirati po nešto višoj cijeni, no razliku su vratili nakon nekoliko desetaka tisuća kilometara korištenja zahvaljujući manjoj potrošnji i jeftinijem gorivu.
Dizelaši su se također hvalili 20-ak posto nižom emisijom CO2 u odnosu na benzince istih voznih osobina te su mnoge zemlje aktivno poticale njihovu kupnju u borbi za ekologiju. Bio je dobar osjećaj imati herojskog dizelaša u garaži.
vezane vijesti
A onda je prije tri godine odjeknula afera Dieselgate. Volkswagen je uhvaćen s prstima u pekmezu, odnosno u manipuliranju rezultatima ekotestova, čime je ova pogonska tehnologija gotovo preko noći prešla put od zvijezda do kaljuže.
Dizelaši, naime, emitiraju manje stakleničkog plina CO2, no zato u odnosu na benzince ispuštaju čak četiri puta više dušikovih oksida, čestica koje kod ljudi izazivaju kardiovaskularne bolesti te, prema njemačkoj agenciji za okoliš, svake godine odnose na tisuće ljudskih života.
Europski gradovi krenuli su sa zabranama korištenja dizelaša u svojim središtima, a popularnost ovih automobila među kupcima se strmoglavila. Prije 2015. dizelaši su držali više od polovice europskog tržišta automobila, a polovicom ove godine taj je omjer pao na tek 36,5 posto.
Da stvar bude gora, u posljednje vrijeme dizelsko gorivo više nije ni jeftinije od benzinskog. Sve ovo stavlja veliki pritisak na proizvodnju novih, kao i prodaju novih i rabljenih dizelskih automobila. Mnogi proizvođači tako odustaju od dizelskih motora te ne planiraju daljnje investicije, a pojedini modeli, poput primjerice Renault Clija, u novim generacijama dizelaše neće nuditi ni kao opciju.
Isplati li se kupnja rabljenog dizelaša?
Na ovo pitanje teško je dati jednostavan odgovor koji će vrijediti za sve potrošače jer ovisi o toliko mnogo varijabli.
Dizelaši još uvijek troše manje goriva od benzinaca, no to gorivo je sada skuplje te bi u budućnosti moglo koštati i više ako zakonodavci odluče svakoj litri prikačiti dodatni ‘zdravstveni’ harač, kao što to primjerice čine cigaretama, slatkišu i alkoholu. Budući da je trend trenutno takav da je sagorijevanje dizela štetnije od sagorijevanja benzina, ovakav scenarij nas i ne bi previše iznenadio.
Također je nezahvalno predviđati u kojem će smjeru biti formirani domaći zakoni jer Vlada još nije redefinirala ni postojeći Zakon o posebnom porezu na motorna vozila, a koji se izračunava prema emisiji CO2.
Naime, u rujnu ove godine na snagu je stupio novi, realniji test potrošnje i emisije pogonskih jedinica - WLTP - koji je značajno podigao stope emisije CO2 postojećih vozila. Tako je primjerice Opel Insignija 1.6 dizel od 136 KS, koja je po starom NEDC-u ispuštala 114 grama CO2 po kilometru, sada po WLTP-u deklarirana na 124 grama po kilometru.
Drugim riječima, ne promijeni li Vlada zakon do kraja godine, gotovo sva vozila će od početka 2019. ući u viši porezni razred zbog viših emisija CO2.
Sve ove probleme za kupce djelomično je anulirao pad cijene rabljenih dizelaša na tržištima na kojima su nepoželjni. Tako smo, prema pisanju Frankfurter Allgemeine Zeitunga, ove godine uvezli čak 89,6 posto više dizelaša iz Njemačke nego u istom periodu 2016.
Odluku o kupnji rabljenog dizelaša, u izostanku kristalne kugle pomoću koje bismo pročitali budućnost, najpametnije je i dalje temeljiti na matematici. Dizelaši su još uvijek bolja opcija od benzinaca za prevaljivanje većih udaljenosti, no sada bi na njih trebali blagonaklono gledati tek oni koji prevale više od 20.000 kilometara godišnje.
U konačni izračun treba uključiti i potencijalni rast cijene dizela u odnosu na benzin te mogućnost dodatnog pada vrijednosti vašeg novog rabljenog vozila prilikom preprodaje.
Drugim riječima, rabljeni dizelaš itekako se isplati vozačima koji prevaljuju velike udaljenosti ili onima koji ne planiraju u kraćem roku preprodati svoje vozilo te bi idući dizelaš lako mogao biti njihov posljednji automobil pogonjen motorom s unutarnjim izgaranjem.
