Prošlog tjedna domaći mediji su se raspisali o tome kako se neke hrvatske banke spremaju na uvođenje instituta obrnute hipoteke - financijskog instrumenta u kojem bi dužnik, u ovom slučaju osoba treće životne dobi, na temelju svoje nekretnine dobio kredit, a banka bi nakon smrti dužnika preuzela njegovu kuću, stan ili apartman. Argumentira se kako bi se time korisnicima takvih kredita osigurala 'dostojanstvena starost', pa smo odlučili istražiti što to obrnute hipoteke zaista mogu značiti za naše starije sugrađane
O obrnutim hipotekama u hrvatskoj javnosti čulo se još 2010. godine, kada je profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Leko u tjedniku Lider objavio tekst o toj pojavi. Leko navodi stereotipni primjer: 'Starica, živi sama, pobolijeva, na rubu je bijede i stanuje u stanu u centru Zagreba vrijednom 300.000 eura. (...) Riječ je o tipičnim primjerima starije populacije ‘bogate nekretninama, a siromašne novcem’. Za takve osobe, koje nemaju dovoljno novca za svakodnevne životne, zdravstvene i slične potrebe, ali istodobno posjeduju vrijedne kuće i stanove u kojima žive i ne namjeravaju prodavati, osmišljena je potpuno nova, kod nas nepoznata, tržišna mogućnost povećavanja njihovih tekućih prihoda uporabom tzv. obrnute hipoteke'.
Zamišljena starica rješava svoje novčane probleme zalogom stana, od banke dobiva novac, ne vraća nikakve rate, nema kamata i rokova dospijeća. Obračun dolazi u trenutku staričine smrti, kada banka uzima nekretninu, no valjda pripomenuti da se prilikom isplate takvog kredita isplaćuje od 50 do 70 posto vrijednosti nekretnine. Ako korisnik poživi dulje nego što je dogovoreno, pisao je tada Leko, banka ne uzima nekretninu, nego se sklapa novi ugovor. Detalja o tome kako bi obrnuta hipoteka doista izgledala u Hrvatskoj još uvijek nema, dok HNB potvrđuje da zasad niti jedna banka nije predala zahtjev za njenim uvođenjem.
vezane vijesti
Ekonomist Guste Santini, koji ima dugogodišnje iskustvo u bankarstvu, najblaže rečeno skeptičan je prema ideji obrnute hipoteke i njenom uvođenju u Hrvatskoj.
'Na meti bi bili samo stanovi i kuće po Zagrebu i nekretnine na obali koje bi se dale brzo prodati, a svi ostali neće niti bi imali tu šansu', u startu reže Santini i kreće pojašnjavati:
'Samo razmišljanje o uvođenju obrnute hipoteke priznanje je da su svi postali svjesni kako umirovljenici više ne mogu dostojanstveno živjeti. To znači da naši umirovljenici koji su svojim radom ili nasljedstvom stekli nešto sada moraju rasprodati sve samo da bi mogli opstati. Drugi aspekt ove priče samo pokazuje da se obitelji raspadaju te da su stariji i nemoćni ostavljeni sami sebi, a treći aspekt je mirovinski sustav koji više nema ništa što bi se zvalo welfare state. Kapital kroz ta tri aspekta želi ostvariti dodatnu oplodnju', kaže nam Santini.
Kada bi se uvela obrnuta hipoteka, ilustrira, bilo bi slučajeva kada bi banke radile izuzetno dobar posao ako bi nakon sklapanja ugovora osiguranik preminuo mjesec ili dva od uzimanja kredita. 'Kada bi takvo što uvelo, kao rješenje socijalnih problema, država bi priznala da je ne zanimaju brige građana', dodaje i nastavlja:
'Ljudi s mirovinom od 2500 kuna ne mogu živjeti u Zagrebu, to nije dovoljno. U svojim knjigama pisao sam da država građanima treće životne dobi treba osigurati naselja u kojima bi oni živjeli, a ne da ovise o staračkim domovima koji kod nas imaju imidž 'čekaonice za smrt'. Obrnute hipoteke su jako indikative za naše društvo, a u tom prijedlogu iščitavaju se problemi u demografiji, mirovinskom i zdravstvenom sustavu. Stanje u društvu je daleko ozbiljnije nego što struka govori, a obrnute hipoteke su rješenje samo za mali dio onih koji već imaju nešto od imovine.'
Ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić prošli tjedan za Večernji list rekao je kako bi prilikom uvođenja obrnutih hipoteka trebalo pripaziti i na regulativu te da bi morala štititi građane od njih samih, ali i spriječiti banke da se ne 'nakrcaju' stanovima.
'Znamo da stariji ljudi imaju nekretnine relativno visoke vrijednosti, a kredit temeljen na toj imovini omogućit će im da nastave živjeti u svojim nekretninama te da ostvare određenu kvalitetu života', poručio je Šantić.
Obrnute hipoteke najbolje su se primile u Poljskoj. Tamošnji mediji pišu da se za stan vrijednosti 70.000 eura mjesečno dobiva oko 200 eura. Kada bi se to preslikalo na Hrvatsku, to bi svakom umirovljeniku na njegovu mirovinu dodalo oko 1500 kuna. Naravno, rijetko bi koji umirovljenik živ dočekao 'produljenje' ugovora jer tim tempom banka bi mu trebala isplaćivati ratu oko 30 godina kako bi se dostigla procijenjena vrijednost stana.
Naravno, potpisivanje ovakvih ugovora znači da bi bez svega mogli ostati potencijalni nasljednici. Ako je netko već krenuo u sklapanje obrnute hipoteke, može se pretpostaviti da nema ili ne želi nasljednika, kojemu bi nekretninu prvotno i ostavio. No ako se oni jave i žele stan/kuću/apartman ili zemljište preminulog korisnika, imaju dvije opcije: vratiti banci sav novac koji je isplaćen na ime obrnute hipoteke jer je to jedini uvjet da ona makne zalog s nekretnine ili nastaviti koristiti obrnutu hipoteku ako po godinama spadaju među potencijalne korisnike. Takva se praksa barem koristi u Europi, a kakva će biti u Hrvatskoj, tek predstoji vidjeti.
