Online kupci ne samo da su se navikli na besplatnu dostavu, već i na besplatne povrate, a trgovci u ovakvom ekonomskog ozračju više ne mogu snositi cijeli trošak. Za povrat robe trgovci su dosad plaćali transport, radnu snagu koja obavlja obradu, sortiranje te pripremu i pakiranje te robe za preprodaju.

U to spadaju i troškovi eventualnog potencijalnog popravka artikla i čišćenja kako sljedeći kupac ne bi primijetio da je roba već bila kod nekog drugog kupca. Kada su se tijekom pandemije covida zatvorile fizičke trgovine, povećala se online prodaja robe, a samim time i količina robe koja se vraća trgovcu, piše Business Insider.

Budući da kupci robu kupljenu online isprva ne mogu isprobati, nerijetko naručuju jedan komad odjeće u više veličina i boja, pa samo vrate sve ono što mi ne odgovara. Prema podacima Nacionalne maloprodajne federacije kupci su tijekom 2020. vratili robu u vrijednosti od 100 milijardi dolara, a to se odnosi samo na robu kupljenu online. Prošle godine ta vrijednost je skočila na 218 milijardi dolara.

Prema nekim procjenama kompanije povrat proizvoda košta 66 posto njegove prodajne cijene. Prema nekim drugim procjenama pak, što se čini i bliže stvarnim troškovima, povrat tvrtku košta od 10 do 20 dolara, bez troškova transporta. U svakom slučaju, trgovci su gubili milijune dolara da bi kupci mogli besplatno napraviti povrat. No, povrat nije bio besplatan oduvijek. Tek posljednjih četiri ili pet godina postao je norma, ponajviše zahvaljujući Amazonu koji je postavio taj standard.

Pritom je najveća stopa povrata u Njemačkoj, i to oko 75 posto. Kada je riječ o modnim artiklima, kupci gotovo svaki drugi paket šalju natrag. Zara je početkom lipnja ukinula besplatni povrat i počela ga naplaćivati gotovo četiri dolara. H&M je nedavno najavio da planira početi testirati povratnu naknadu kako bi vidio kako kupci reagiraju. JCPenney, Abercrombie & Fitch i J.Crew također naplaćuju povrate, obično oko 8 dolara. Neke tvrtke poput DSW-a pak nude besplatni povrat samo najvjernijim kupcima.

No postoji način i da se izbjegne plaćanje povrata robe, a to je da fizički odete u trgovinu koja prihvaća povrat robe naručene online. Naime tamo vam vrlo vjerojatno neće naplatiti povrat, ali i s razlogom. Trgovci naime računaju na to da će vam nešto drugo zapeti za oko u trgovini, pa je odlazak u trgovinu i mač s dvije oštrice. Ipak, dugoročno gledano isplati se otići u trgovinu napraviti povrat jer na taj način smanjujete potencijalni rast cijena proizvoda. Naime, budu li troškovi povrata još više rasli, trgovci će tražiti nove načine kako bi nadoknadili gubitke, a to bi vrlo vjerojatno onda bilo povećanje marži povećanjem cijene proizvoda.

U SAD-u postoje i tvrtke poput Happy Returnsa koje imaju svoje punktove za povrat diljem zemlje. Kupci robu za povrat samo donesu na punktove koji se obično nalaze na izrazito frekventnim područjima poput trgovačkih centara, a Happy Returns onda više pošiljki zajedno šalje natrag prodavaču, što onda trgovcu smanjuje i troškove slanja artikala.