Iznoseći svoje prijedloge proračuna za 2025., Biden je ciljao na iznimno bogate i ponovio planove za porez od 25 posto za Amerikance s bogatstvom većim od 100 milijuna dolara.

'Nijedan milijarder ne bi trebao plaćati nižu poreznu stopu od učitelja, sanitarnog radnika, medicinske sestre…', rekao je američki predsjednik.

Planovi, prethodno navedeni u predsjedničkom proračunu za 2024., ponovno su pokrenuli desetljećima staru raspravu o tome kako se najbolje obračunati s bogatstvom milijardera.

Ovo je pitanje dobilo novi značaj tijekom ove godine, dok vlade diljem svijeta traže nove načine za krpanje sve slabijih javnih financija i rješavanje nejednakosti u bogatstvu. Svjetski ministri financija koji su se sastali na summitu G20 u Brazilu prošlog mjeseca, rekli su da istražuju planove za globalni minimalni porez na 3000 svjetskih milijardera kako bi se osiguralo da 0,1 posto hipermobilnih superbogataša plati pošten udio društvu.

Takve ideje čak imaju podršku nekih od najbogatijih ljudi na svijetu. Početkom 2024. rastuća mreža takozvanih domoljubnih milijunaša potpisala je otvoreno pismo svjetskim čelnicima, pozivajući na veće poreze za bogate. Među 260 potpisnika bili su Disneyjeva nasljednica Abigail Disney i zvijezda tv-serije 'Successiofn' Brian Cox.

'Ovdje se radi o tome da bogati doprinose više društvu, izuzetno bogati da doprinose još više i da su ponosni na to', rekao je Phil White, umirovljeni vlasnik tvrtke i supotpisnik Patriotic Millionaires, za CNBC.

No stručnjaci su podijeljeni oko učinkovitosti poreza na bogatstvo i koliko je on u stvarnosti ostvariv. Što je porez na bogatstvo?

Porez na bogatstvo je 'široki' porez koji bi trebao zahvatiti svu ili većinu imovine koja pripada bogatom pojedincu ili kućanstvu, kao što su gotovina, nekretnine, vozila, nakit i druge vrijedne stvari.

Za razliku od poreza na dohodak, koji se naplaćuje na godišnju zaradu, i poreza na kapitalnu dobit, koji se nameće na dobit ostvarenu prodajom imovine, porez na bogatstvo smatra se sveobuhvatnijim načinom obračunavanja ukupnog bogatstva pojedinca.

Takvi su porezi nekoć bili prisutni u Europi, iako je njihova provedba smanjena na prijelazu u 21. stoljeće zbog pitanja o njihovoj učinkovitosti i šireg pomaka prema nižim najvišim poreznim stopama. Od 2024. godine, Švicarska, Norveška i Španjolska su među rijetkim zemljama koje su uvele neki oblik poreza na bogatstvo. Ali sve više zemalja pristupa toj ideji. Kolumbija je uvela porez na bogatstvo 2022. godine, a prijedloge je, među ostalima, reklamirala i škotska vlada.

Prema Arunu Advaniju, izvanrednom profesoru ekonomije na Sveučilištu Warwick, najučinkovitije politike poreza na bogatstvo su one koje su ciljane i specifične.

'Ako želite porez na bogatstvo koji će zapravo biti učinkovit na vrhu... obično želite početi s prilično visokim pragom', rekao je Advani, napominjući da su povijesno napuštene politike ili bile preniske ili dopuštale previše izuzeća. Masovni egzodus novca

Porezni stručnjaci, međutim, primjećuju da čak i dobro osmišljenu politiku poreza na bogatstvo može biti teško provesti u praksi, pri čemu se postavljaju pitanja koja se imovina treba oporezivati i tko bi trebao biti odgovoran za procjenu njezine vrijednosti.

Doista, potencijal za promjene u ponašanju jedan je od glavnih argumenata protiv poreza na bogatstvo. Kritičari ukazuju na povećani rizik egzodusa bogataša u porezne oaze, za što kažu da potkopava prvobitne napore. Godine 2022., kada je Norveška povećala svoj porez na bogatstvo za stanovnike s imovinom većom od 20 milijuna norveških kruna (1,8 milijuna dolara), mnogi su pohrlili u Švicarsku. Poduzetnik Tord Kolstad bio je jedan od približno 70 superbogatih Norvežana koji su se preselili 2023.

'Oni su udvostručili oporezivanje preko noći. To je razlog zašto su norveški poduzetnici prisiljeni napustiti zemlju. Ovo je veliki utjecaj za mnoge ljude, pa tako i za mene, i nije dugoročno održivo,' rekao je Kolstad, osnivač i izvršni direktor norveške grupe za nekretnine T. Kolstad Eiendom.