Unatoč svemu, ne vidi razlog za strah i paniku među građanima. Prije početka današnjeg sastanka kriznog stožera rečeno je da se u Hrvatskoj razmatraju dvije lokacije za karantene, jedna u Zagrebu te druga u Rijeci. Nagađa se da će u Rijeci karantena biti u zgradi Crvenog križa, dok se lokacija zagrebačke drži u strogoj tajnosti. Svaka od županija već je dobila zadatak da potraži adekvatne prostore za karantene kako bi se krenulo u njihovo ispitivanje i moguću pripremu za prihvat pacijenata.

Hebrang smatra da u ovom trenutku nema potrebe da karantene izlaze izvan bolničkih krugova jer imamo samo jednog zaraženog, a njihovo buduće osnivanje ovisit će o stvarnom broju zaraženih i prognozama širenja koronavirusa.

'Krizni stožer nije ni u čemu zakasnio, ide se i korak dalje te planira najsloženija mjera, a to je karantena. Sad treba planirati što činiti kad budemo imali više zaraženih pojedinaca, što kad zaraza bude masovna. Ako dođe do masovne zaraze, treba znati da niti jedna država na svijetu nema medicinske uvjete za karantene. Zato se previđaju drugi kapaciteti koji mogu komforno primiti veći broj ljudi', kaže nam Hebrang.

Ti su kapaciteti, dodaje, svi hoteli, a kasnije se u karantene mogu pretvoriti i škole te sportske dvorane, čega Hrvatskoj ne nedostaje.

'Ovu epidemiju mogu usporediti s kriznim stožerom za vrijeme Domovinskog rata. U ratu smo počeli s jednom ratnom bolnicom, u kojoj je bilo 15 ranjenika, a završili smo s 32 ratne bolnice. Prognozirali smo koliko će nam kapaciteta trebati i tako smo bolnice pretvarali u ratne. Ako dođe do ozbiljnije epidemije, bolnice neće biti dovoljne, nego će se karantene tražiti negdje drugdje', rekao nam je Hebrang te dodao da Hrvatska danas ima puno bolju infrastrukturu i iskustvo te puno više novca nego u ratnim uvjetima.

Napominje kako su u slučaju koronavirusa svi reagirali vrlo stručno, za ministra Vilija Beroša ima samo riječi hvale te pozdravlja stalnu komunikaciju kriznog stožera s medijima i svjetskim centrima za borbu protiv virusa.

'Nitko na svijetu ne može predvidjeti koliko će se ljudi zaraziti i koliko će ih stradati. Ovo nije prva epidemija, a ja bih podsjetio na veliku epidemiju gripe iz 1918., od koje je pomrlo između 50 i 100 milijuna ljudi. Na takvim primjerima se uči, a danas smo svi puno bolje informirani, komunikacija među kontinentima je brža i spremni smo na takve izazove', rekao je.