Europska komisija ovih dana trebala bi iznijeti prijedlog financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2017. godine. Taj se prijedlog čeka s velikom strepnjom jer se špekulira o značajnim promjenama kohezijske politike i smanjenju budžeta za zemlje koje su od kohezijskih fondova najviše profitirale - poput Hrvatske
Europarlamentarka Ivana Maletić u srijedu je na Twitteru objavila kako rasprava o novom budžetu u Europskom parlamentu počinje u 13 sati te kako doznaje da će cijela kohezijska omotnica biti za šest posto manja, dok će poljoprivredni budžeti biti manji za pet posto.
No smanjenja neće biti linearna, već će se uvažiti kriteriji stupnja razvijenosti pojedinih zemalja članica EU-a, javila je Maletić.
Rezovi u europskom proračunu posljedica su odlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije - Brexita. Zbog njega će europski proračun godišnje biti tanji za 14 milijardi eura, što će se vjerojatno dijelom nadoknaditi višim uplatama iz drugih država. Za Hrvatsku je bitno to da se u kohezijski budžet (koji za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 8,4 milijarde eura) intervenira što manje.
Što bi šest posto manji iznos u fondovima EU-a značio za našu zemlju i može li doista ugroziti gospodarski rast, upitali smo stručnjakinju za Unijine fondove Arianu Velu. Ona komentira kako je šestpostotni rez velik za budžet EU-a, ali i da je pitanje kako će ići alokacije prema pojedinim državama članicama.
vezane vijesti
'Predloženi okvir smanjuje financiranje koje se odnosi i na države 'prijateljice kohezije', a mi smo jedna od tih zemalja. Višegodišnja tema u EU je pitanje smanjenja doprinosa državama koje su slabije razvijene jer te zemlje imaju velike iznose na raspolaganju, a slabo ih koriste zbog nedostatnih administrativnih i drugih kapaciteta. Hrvatska je jedan od primjera za to', kaže nam Vela.
Hrvatska u razdoblju od 2014. do 2020. na raspolaganju ima 10,7 milijardi eura, od čega 8,4 milijarde za ciljeve kohezijske politike i 2,2 milijarde za poljoprivredu i ribarstvo. Do kraja 2016. godine ugovoreno je svega 1,27 milijardi eura vrijednih projekata, što je vrlo skroman rezultat.
'U ovom trenutku Hrvatska nema dostatne kapacitete za iskorištenje cjelokupne alokacije. U međuvremenu se dogodio Brexit koji je uzdrmao Uniju i zakomplicirao planiranje proračuna za sljedeće programsko razdoblje jer se smanjuje doprinos neto uplatiteljice u Unijin proračun pa se taj efekt osjeti u planiranju sljedećeg proračunskog razdoblja. Čelnici EU-a iz razvijenih država članica nezadovoljni su i zbog migrantske politike, tj. činjenice da manje razvijene zemlje primaju najmanje migranata. Zato je krenula i priča da će se krenuti s uvjetnim davanjem sredstava, a to je vrlo problematično političko pitanje na razini Unije i ne bi ga se trebalo direktno vezati uz sredstva EU-a', kaže Vela i zaključuje da je suštinsko pitanje kako će izgledati naša potrošnja do kraja 2020. i što će EU dozvoliti Hrvatskoj da financira u sljedećem programskom razdoblju:
'Na primjer, vidimo najave velikog zaokreta u budućem financiranju poduzetništva. Poduzetnici trenutačno vrlo dobro koriste bespovratna sredstva iz fondova EU-a, gotovo u stopostotnom iznosu predviđene alokacije, a buduće politike EU-a im umjesto bespovratnih sredstava nude povoljnije kreditiranje, što je za njih daleko nepovoljnije. Pitanje je i što će biti s javnom infrastrukturom - većina javnih tijela financira je iz fondova EU-a jer nema dovoljno vlastitih sredstava na raspolaganju. To je suštinsko pitanje, kao i ono što Hrvatska u narednom programskom periodu želi postići provedbom takvih mjera. Projekti nisu otok za sebe, već predstavljaju mjere koje omogućuju postizanje određenih dugoročnih ciljeva. Mi se moramo zapitati što je naš cilj, a tek onda raspravljati o tome kako da do njega dođemo i koliko nam za to treba sredstava.'
