Kad je krajem 19. stoljeća matematičarka i izumiteljica Mary Everest Boole stvorila koncept tehnike string art, šivanja krivulja, odnosno prikazivanja krivih linija šivanjem kako bi svojim učenicima omogućila bolje razumijevanje geometrijskih oblika, vjerojatno nije ni sanjala da će to jednog dana postati umjetnost. Takve zanimljive kreacije danas mogu biti ukras, lijep poklon, ali i profitabilan posao sa strane. Anita Komesarović je, kaže, sasvim slučajno krenula s izradom komada u tenici string art prvenstveno kao hobijem, a poslije je to postao i posao pomiješan sa zadovoljstvom.

Video: Vlado Kos / CROPIX

'Uvijek sam voljela raditi nešto rukama, a kako radim na poslu na kojem se nisam mogla kreativno izraziti, stalno sam istraživala čime bih se mogla baviti i slučajno sam na internetu naišla na sliku napravljenu u ovoj tehnici i rekla sam sama sebi - to je to, i tako je krenulo', uvodi nas u priču Anita Komesarović. Ispričala nam je koliko joj je trebalo da savlada tu tehniku izrade i što joj je u tehničkom smislu bio najveći izazov.

'Od ideje do prve realizacije slike prošle su dvije godine. Prvo je trebalo nabaviti i pripremiti sav materijal potreban za izradu, napraviti shemu, zakucati čavle i tek onda počinje zabavni dio, a to je samo motanje ili pletenje slike. Prve slike motala sam i po nekoliko dana dok nisam savladala samu tehniku. Najizazovnije mi je bilo dobiti oblik krivulje koju sam si zamislila jer nije isto mota li se konac oko lijeve ili desne strane čavlića, preklapa li se ili ide 'ravno', s kojeg čavlića ide na koji i sl. U svakoj tehnici motanja dobije se drugi oblik. Također mi je bio izazovno odrediti koji se dio plete prije, a koji poslije, pa se nerijetko događalo da odmotam sliku i počnem ispočetka, ali drugim redoslijedom ili drugim poretkom boja da bih dobila strukturu i 3D efekt koji sam zamislila', objasnila je.

U početku joj je trebalo nekoliko dana za izradu jedne slike, a sada pet, šest sati za jednostavnije motive pa do čak 10-12 sati za kompliciranije. 'Za izradu instalacija 200x70 centimetara, koje smo počeli izrađivati, potrebno je osam do 10 dana. Samo za crtanje sheme treba nam minimalno 12 sati rada, a ponekad i više', otkriva.

Što se tiče broja čavlića koji su potrebni, ovisi o kojem se motivu radi. Za jednostavnije je potrebno zakucati oko 220-250 čavlića, a za kompliciranije i puno više, 350-450 komada. Za veliku instalaciju zakucali su tako 1037 čavlića i potrošili oko 1800 metara konca. Prvi uradak bila im je apstraktna slika. 'U tonovima žute, narančaste i boje marelice - još uvijek se nalazi kod nas u hodniku i stalan je podsjetnik na naše početke te neke početničke greške koje smo tada radili, a koje smo ispravili s vremenom i stjecanjem prakse', prisjetila se.

Danas surađuju s oko 15 suvenirnica diljem Jadrana i pet suvenirnica u Zagrebu. Osim toga, dva puta su izlagali na Vinkovačkim jesenima baš zato da bi dobili, kaže, povratnu reakciju ljudi na svoje slike. 'Sve reakcije su izrazito pozitivne i najčešći komentari su da im se jako sviđaju i da takvo nešto još nisu vidjeli ili da su vidjeli na slikama, ali da su im uživo još ljepše jer na fotografijama ne možemo dočarati 3D efekt i dubinu slike. U suvenirnicama na moru najviše se prodaju slike s morskim motivima, i to najviše slike brodova u većem ili manjim formatima, sidra, školjke i slični motivi, ali i apstraktne slike različitih motiva i boja za one koji žele nešto drugačije. Primjerice, suvenirnica u Dubrovniku nam je prodavala isključivo apstraktne slike jer su strani turisti najviše tražili njih. One se bojom i oblikom mogu prilagoditi u svaki prostor, pogotovo za one koji žele nešto malo drugačije i modernije', pojasnila je.

U Zagrebu se najviše prodaju slike s domoljubnim i zagrebačkim motivima. 'U ponudi imamo sliku bana Jelačića, šestinski kišobran, licitarsko srce, zagrebačku Uspinjaču, grb Zagreba, grb Republike Hrvatske i druge domoljubne motive. Najviše pažnje izaziva hrvatski grb, kako u Zagrebu, tako i u drugim dijelovima RH, zbog načina na koji je isprepleten. Također su se dobrima pokazale apstraktne slike ili slike slobodnog stila jer se dobro uklapaju u sve prostore. U dnevne, spavaće, dječje, a i u poslovne prostore', ističe. Instalacijama za poslovne prostore počeli su se nedavno baviti, i to na prijedlog dizajnerice interijera koja je svojim klijentima za lounge njihove nove poslovnice u Zagrebu predložila sliku napravljenu u ovoj tehnici.

'Klijenti su kontaktirali s nama i tako je počelo. Izrada prve instalacije bila je velik izazov za nas jer do tada nismo izrađivali slike te veličine. Ovo je bila instalacija veličine 200x70 centimetara i predstavljala je logotip njihove firme te su unaprijed bile zadane boje, a još smo bili ograničeni rokom isporuke. Preko noći smo se posložili i krenuli u nabavku novog materijala koji nam je bio potreban za izradu instalacije ove veličine. I kupovine konca, jer mi je za sliku ove veličine bilo potrebno oko 1800 metara konca da bi se dobio efekt kakav sam zamislila. U tehničkom smislu ovaj motiv mi je do sada bilo najteže napraviti, ali je također bio veliki izazov, a i najveće zadovoljstvo kada smo dobili povratne informacije klijenata i narudžbu kupaca koji su vidjeli instalaciju kod naših klijenata. Druga instalacija također je isporučena i kupci su prezadovoljni', pohvalila se Anita.

Upravo izrada takvih instalacija i individualan pristup svakom kupcu da bi motiv, natpis ili logotip zadovoljili njegove želje i potrebe nešto je čemu teže u budućnosti. Zanimalo nas je - je li ikada ozlijedila prst izrađujući neku od slika. 'Prilikom izrade slika bude nekih manjih ozljeda prstiju i bolova, najčešće u predjelu kralježnice, ali zasad ništa ozbiljno da bi nas zaustavilo u daljnjem procesu rada', sretna je. Dok govori, vidi se da istinski uživa u izrađivanju svojih malih umjetničkih djela.

'Za mene je njihova izrada opuštanje od svakodnevnog stresa, a najviše volim to što čitava obitelj sudjeluje u tome. U izradu slika aktivno je uključen suprug Valerije, bez čije pomoći i potpore od svega ovoga ne bi bilo ništa, a često nam se u radu pridruži i desetogodišnja kći Norina, koja također puno pridonosi njihovoj izradi u domeni svojih mogućnosti. Nerijetko uzme neku jednostavniju sliku i sama zakuca čavliće za njenu izradu, a i namota neki jednostavniji motiv. Kako smo prošle godine odlučili izlagati na Vinkovačkim jesenima, tako smo u ponudu uvrstili drvene magnetiće za čiju je izradu najvećim dijelom ona zaslužna. Ona sama bira motive koje će staviti na magnete i sama lijepi različite drvene dijelove. Za to vrijeme mi izrađujemo slike, tako da cijela obitelj radi i zabavlja se i to je ono što mene najviše ispunjava i čini me sretnom. Često nam pomognu i ostali članovi naše šire obitelji i njihova potpora jako mi znači pa me uspjeh zbog toga još više veseli jer ga možemo podijeliti', priznaje i opisuje nam kako izgledaju trenuci u kojima rade.

'Kada radimo, svatko ima svoj dio posla koji obavlja, ali svakako pomažemo jedni drugima. Suprug i ja pripremamo podloge jer je to posao za dvoje ljudi, zatim stavljamo sheme i čavle. Ako imamo više slika za izradu, svi zakucavamo čavle, a kada se pripremi neka količina, onda suprug nastavlja stavljati čavle, a ja počinjem motati ili plesti sliku. Motanje (pletenje) je isključivo moj dio posla dok on nakon toga uokviruje slike i tada ih zajedno pripremamo za transport i slanje krajnjim kupcima. Svaki dio posla zahtijeva dosta vremena, naročito zakucavanje čavlića i samo pletenje, zato izrada svake slike traje toliko dugo. Volimo izrađivati slike i pritom se zabavljati iako njihova izrada ponekad bude i teška i naporna, pogotovo kada smo stisnuti rokovima, ali svejedno sa zadovoljstvom očekujemo nove narudžbe', ponosna je.

Najveće zadovoljstvo pričinjava im zajedništvo i njihov veseli tim koji skupa radi i tako provodi svoje vrijeme. Ponekad, priznaje, bude teško i pitaju se isplati li se sve to, ali kad vide kako njihova djevojčica svaki dan ima neke svoje ideje i kako joj raste samopouzdanje, onda ipak vide korist toga. 'Htjeli smo pokazati da se upornošću može nešto postići. Motiv koji nas gura dalje također su pozitivne povratne informacije i nove narudžbe naših kupaca kada vidimo da se sav uloženi trud na koncu ipak isplati', smatra. Za izradu njihovih slika potrebno je dosta toga premda na prvi pogled izgledaju dosta jednostavno.

'Prije svega potrebna nam je drvena podloga, platno, zatim čavlići raznih dimenzija i oblika, ovisno o veličini slike koju izrađujemo. Koristimo nehrđajuće čavle kako bi se slike mogle prodavati i na moru, gdje je veća koncentracija vlage i soli u zraku. Njihova nabavka nam je u početku zadala dosta problema, sve dok nismo našli one koji nam odgovaraju. Zatim su nam potrebni čekić, kliješta i puno dobre volje jer je za neku jednostavniju sliku potrebno zakucati 200-300 čavlića, a to ne ide tako brzo kako bismo mi htjeli. Zatim je potrebno puno raznovrsnih boja konca, a onda, ovisno o boji slike, potreban je okvir koji je upotpunjuje i zaokružuje. Neki moderniji motivi ne zahtijevaju okvir pa neke slike radimo i na taj način. Na kraju dolazi pakiranje, a koje je jako bitno zbog transporta da se slika ili okvir ne bi oštetili', objašnjava.

Kada bi sada zbrojili sve troškove, oni bi, naglašava, bili poprilični. 'Trebalo je nabaviti sav materijal, a u početku smo znali uzeti neke čavle, konce ili podloge pa onda počneti raditi i vidjeti da nam ne odgovaraju te kupovati ispočetka. Trenutno na zalihama imamo materijala za izradu minimalno dvjesto slika kako bi što manje vremena prošlo od narudžbe do isporuke slike kupcu. I opet se dogodi da nam naruče neku dimenziju ili boju koju nemamo na lageru, tako da je to konstantno ulaganje u materijal, ali i neka poboljšanja koja nam pomažu u izradi slika', govori nam. Dotakli smo se i eventualnih radionica na kojima bi prenijeli svoje znanje.

'Ideja o radionicama je zanimljiva, možda se i odlučim na takvo nešto u budućnosti, međutim trenutno se izradom ovih slika bavim uz svoj redovni posao, tako da nam njihova izrada oduzima velik dio slobodnog vremena. Za održavanje radionica trebali bismo adekvatan prostor i dosta repromaterijala, a ja trenutno nemam mogućnosti za takvo nešto, ali tko zna što donosi budućnost. Svakome tko bi htio početi raditi ove slike savjetovala bih da bude uporan i ne odustaje. Svakome kažem - potrebna vam je drvena podloga te čekić, čavli, konac i puno dobre volje. Suprug me često zna pitati nisam li mogla izabrati nešto jednostavnije jer imamo malu tvornicu u stanu. Premda se to na prvi pogled čini jednostavno (tako sam i ja mislila u početku), i nije baš tako. Ima dosta detalja na koje treba obratiti pozornost, a koji se rješavaju jedino praksom. Nema nekog točno određenog obrasca po kojem se radi. Način motanja slike ovisi o samom motivu koji se mota. Neke slike motaju se po principu s prvog na osmi čavlić, s drugog na deveti, s trećeg na 10. i dalje. Kod nekih se prilikom motanja npr. preskače svaki drugi ili treći čavlić, ali većinu slika motam po osjećaju, onako kako mi odgovara u tom trenu. Zato su moje slike unikati jer je svaka rađena drugačije', napominje.

Kod njih nema nekih razilaženja u mišljenjima jer je posao razrađen i sve ide po nekom unaprijed zadanom redu. 'Prilikom izrade novih slika ponekad bude različitih viđenja, ali uvijek se na kraju dogovorimo jer je u ovom poslu vrlo bitno tuđe mišljenje i njihovo viđenje slike kako bismo što bolje mogli zadovoljiti želje i potrebe kupaca. Ipak, na kraju je slika gotova tek kada ja budem u potpunosti zadovoljna napravljenim', kaže. Anita inače radi u trgovini muškom odjećom dok suprug radi u firmi za proizvodnju panela za ulazna vrata. Za sada još uvijek ne mogu živjeti od ovog posla.

'Ove godine dobili smo i prve velike projekte pa je to smjer kojemu se više planiramo posvetiti i u kojem nastavljamo ići. Trenutno uspijevamo balansirati između naših poslova i izrade slika i ne razmišljam o napuštanju redovnog posla, ali vidjet ćemo što nam donosi budućnost', kazala je Anita. Kad je riječ o promociji, najbolje im se pokazalo izlaganje na Vinkovačkim jesenima, ali i direktan kontakt s kupcima. Imaju svoju stranicu i prisutni su na društvenim mrežama, Facebooku i Instagramu.

Jedan od glavnih izazova s kojim se suočavaju vlasnici malih biznisa, posebno oni koji se bave ručnim radom, je - određivanje cijene. Pitali smo je jesu li imali poteškoća prilikom formiranja cijene radova i što je sve neophodno da uđe u tu računicu.

'Prilikom određivanja cijene imali smo dosta poteškoća i one se uvijek javljaju kada izlazi neki novi model. U samu cijenu slike treba jako puno toga ukalkulirati. Prvo je tu cijena nabavnog materijala, a kojeg ima jako puno. Podloga, platno, čavli, razne boje konaca, okviri, kutije za pakiranje i razni potrošni materijali: kleme, kukice, zaštitne trake, folije i sl. Zatim je tu trebalo nabaviti dosta pomoćnog alata, a neke smo morali izraditi i sami. Uz sve nabrojeno trebalo bi uračunati transport, ali i vlastiti rad i vrijeme potrošeno na izradu slike, što nikad nije moguće do kraja. Najveći problem imamo sa slikama najmanjeg formata. Kupci očekuju da manja slika ne košta puno jer je manja, ali oko njene izrade ima jednako posla kao i oko neke veće. Možda tek nešto manje čavlića i malo manje motanja, ali sve ostalo jednako traje', poručuje. Neizbježna je bila i tema prilagodbe novonastaloj situaciji i to koliko je pandemija utjecala na njihov rad i zanima li ljude uopće u ovakvoj situaciji ručni rad.

'Kad je riječ o pandemiji, ona nam je jako naštetila i ove godine prvi put nismo imali nijednu narudžbu iz suvenirnica na moru ni u Zagrebu, pa smo mišljenja da ovu godinu treba prekrižiti i što prije zaboraviti. U proljeće, kada obično počinje sezona i kreću prve narudžbe, u zemlji je bio lockdown i ništa nije radilo, tako da ni mi nismo imali gdje ni kome ponuditi naše slike. Kada je počela sezona, tada je bilo prekasno, a povratne informacije naših kupaca bile su da se prodaju samo magnetići te neke manje i jeftinije stvari. Naše slike najbolje se prodaju u predsezoni i postsezoni, kojih također nije bilo. Zagreb je dodatno stradao u potresu, a i ova situacija s pandemijom nije nikako dobrodošla u našem poslu koji u ovom segmentu poslovanja ovisi o turizmu', iskrena je. Na kraju smo popričali o njihovim budućim planovima.

'Trenutni planovi su nam da se baziramo na izradu instalacija i slika većih i manjih formata za ciljane kupce te se dimenzijom, dizajnom i bojama prilagođavamo njihovom interijeru i uklapamo u već postojeći ili skroz novi prostor. Kako nam se otvorilo novo tržište, tako je došlo do puno novih ideja koje jedva čekamo realizirati. Voljeli bismo da se naše slike mogu vidjeti i u raznim galerijama diljem zemlje. Nadamo se da će ova pandemija uskoro završiti tako da možemo nastaviti suradnju s dosadašnjim kupcima, ali isto tako se nadamo da će se pojaviti neki novi, kako u području suvenirnica, tako i u području dizajna poslovnih i privatnih interijera, kako bismo mogli ispuniti želje i zahtjeve svih naših kupaca i realizirati nove ideje koje nam svakodnevno dolaze', zaključila je.