Ministar državne imovine Goran Marić novim zakonom o upravljanju državnom imovinom planira unaprijediti upravljanje i povećati prihode za državni proračun. Međutim zakonski prijedlog sadrži i sporne odredbe kojima država dobiva veće ovlasti na štetu gradova, općina i županija, ali i novo sredstvo političkog pritiska
Na Marićev prijedlog zakona stigle su brojne primjedbe pojedinaca, udruga i institucija, a najviše spornih odredbi našla je Udruga gradova, koja upozorava na neustavnost pojedinih zakonskih rješenja.
Za gradove je osobito sporna odredba po kojoj je država oslobođena plaćanja svih javnih davanja u odnosu na državnu imovinu, uključujući porez na promet nekretnina, porez na dobit, komunalnu naknadu i komunalni doprinos. Kako je riječ o davanjima koja značajnim dijelom pripadaju jedinicama lokalne i područne uprave, ta odredba izravan je udar na proračune županija, gradova i općina.
Iz Udruge gradova upozoravaju da je ova odredba u izravnoj suprotnosti sa Zakonom o lokalnim porezima, koji propisuje to da su od poreza oslobođene samo jedinice lokalne samouprave i sakralni objekti. Dodaju da se ta odredba kosi i s Ustavom i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojima su svi vlasnici nekretnina jednaki pred zakonom, pa tako i u obvezi plaćanja poreza.
Problematična je i odredba po kojoj su jedinice lokalne i područne uprave koje su raspolagale nekretninom u državnom vlasništvu dužne 'predati sve koristi' koje su stekle njihovim korištenjem i to ni više ni manje nego 20 godina unatrag. Pritom se Vladi daje mogućnost da 'u opravdanim slučajevima' oslobodi jedinice lokalne i područne uprave ove obveze. Dakle zakon daje državi moćno oružje kojim može kazniti ili nagraditi pojedini grad ili općinu, što širom otvara mogućnost političkim manipulacijama i pritiscima.
U Udruzi gradova ističu kako je riječ o nekretninama korištenim isključivo za javne potrebe, prvenstveno za gradnju objekata kao što su škole, vrtići i ceste. Pritom upozoravaju da je retroaktivna primjena zakona suprotna Ustavu te da je riječ o prevelikom i posve neuobičajenom trajanju.
Inače, prijedlog zakona donosi i neke restriktivne odredbe u korištenju i prodaji državne imovine. Tako se, između ostalog, imovina više neće moći prodavati putem obročnih otplata, već samo jednokratnom uplatom. Predviđa se i zabrana podzakupa i podnajma nekretnina u državnom vlasništvu.
Kada je riječ o trgovačkim društvima u vlasništvu države, izbor članova uprave i nadzornih odbora povjeren je resornim ministarstvima zaduženim za pojedine tvrtke. Prijedlogom se ukida i dosadašnja podjela na trgovačka društva od strateškog te ona od posebnog interesa.
Kada je riječ o prodaji imovine, ako se u prvom krugu za nju ne nađe vlasnik, u ponovljenom pokušaju prodavat će se uz diskont od 30 posto. Ako se kupac ne pojavi i u drugom krugu, cijena se može smanjiti na 50 posto, a nakon toga se može ići i na izravnu pogodbu.
Državne nekretnine moći će se prodavati neposrednom pogodbom i ako je riječ o strateškim investicijskim projektima ili ako nekom investitoru zatreba dio državnog zemljišta kako bi formirao građevinsku česticu, ali uz uvjet da to državno zemljište ne čini više od petine novoformirane čestice.
Proračunom za ovu godinu od prodaje i aktivacije državne imovine predviđeni su prihodi od 1,4 milijarde kuna, a dosad je realizirano oko 400 milijuna kuna.