Fraza 'zlatno doba' mnogima u hrvatskom građevinarstvu zvuči zlokobno i budi traume iz prošlosti: takav period vladao je otprilike do 2008. godine i kada je skončao uslijedila je golema kriza u kojoj je ovaj sektor teško nastradao - u idućih sedam godina ugasili su se deseci tisuća radnih mjesta, a s lica zemlje izbrisana su imena hrvatskih građevinskih giganata s desetljetnom tradicijom.

Oporavak je bio dugotrajan i mukotrpan: mnogi akteri s ove scene i danas govore da bi radije imali 'običan dan u uredu' i 'prosječne godine' nego 'zlatno doba' ako nakon njega uslijedi pad.

Budućnost dakako nitko ne može predvidjeti, no s tržišta bliskih Hrvatskoj naziru se problemi: kriza je već zahvatila građevinski sektor u Njemačkoj, Austriji i Italiji i zasad je nejasno hoće li se - i kada - preliti kod nas. Procjene iz sektora vežu se uglavnom uz srednjoročno razdoblje jer u kratkoročnom još uvijek cvjetaju ruže. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, obujam građevinskih radova u lipnju je, prema kalendarski prilagođenim indeksima, bio 12,8 posto veći nego u istom mjesecu prošle godine - na zgradama je bio veći za 18,6 posto u odnosu na lanjski lipanj, a na ostalim građevinama za 2,8 posto.

U ovom trenutku daleko se čini čak i Njemačka, najsnažnije europsko gospodarstvo i motor Europske unije koji već dulje vrijeme stagnira s minimalnim rastom BDP-a ili čak bez njega. Ondje su još početkom ove godine procijenili da će biti posla za samo 66 posto kapaciteta građevinske industrije i da će prvi put od 2008. godine biti prisiljeni smanjivati broj radnih mjesta u tom sektoru.

Procjenjuje se da će biti ostvareno jedva pola cilja koalicijske vlade o izgradnji 400 tisuća novih stanova godišnje, a broj novoizgrađenih obiteljskih ili dvojnih objekata strovalio se na razinu iz 2009. godine. U Njemačkoj se u graditeljstvu u ovoj godini očekuje stvarni pad prihoda od oko 3,5 posto i otpuštanje oko 10 tisuća radnika.

Više poslova nego kapaciteta

Kod nas, čini se, još uvijek teku med i mlijeko: u sektoru koji je na kraju prošle godine zapošljavao 147 tisuća ljudi, odnosno 12 tisuća više nego godinu prije, znatno je više prilika nego izazova te je više poslova nego kapaciteta građevinskih tvrtki. Drugim riječima, na raspolaganju je više projekata nego što ih se realno može ostvariti i više novca nego što ga se može potrošiti.

'Građevinarstvo u Hrvatskoj bilježi kontinuiran rast već devetu godinu zaredom, a sektorski pokazatelji impliciraju rast posebno obujma građevinskih radova i udjela u ukupnoj zaposlenosti. Svoj rast građevinarstvo bilježi usprkos negativnim utjecajima kao što su pandemija, velik odljev radnika i neuobičajen porast cijena građevinskog materijala', kaže za tportal Mirjana Čagalj, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore za graditeljstvo, promet i veze.

Hrvatska je, objašnjava, praktički jedina država Europske unije u kojoj je građevinarstvo neprestano u uzlaznoj putanji, a za to je zaslužan jedinstveni 'koktel' različitih okolnosti: tu je obnova zgrada oštećenih u dva velika potresa i sredstva koja su osigurana za taj posao, što zaokuplja velik dio kapaciteta hrvatskih građevinskih tvrtki. Zatim su rezultati turističkih sezona i porezna politika prema nekretninama važan faktor u potražnji za novim nekretninama, u čijoj izgradnji sudjeluje dio sektora, dok situacija u niskogradnji ide u prilog infrastrukturnih projekata koje financira Europska unija.

'U modernizaciju i obnovu željezničke infrastrukture plan je uložiti 6,2 milijardi eura u idućih deset godina. Hrvatska će modernizirati željezničke pruge na svom dijelu transeuropske prometne mreže, a u planu je obnova oko 500 kilometara pruge na međunarodnim, regionalnim i lokalnim pravcima. Predviđena i osigurana sredstva za energetsku obnovu zgrada također su poticaj za rast sektora. Dodamo li svemu tome i Nacionalni plan stambene politike, koji će uskoro biti predstavljen i čiji je jedan od ciljeva povećanje ponude stanova na tržištu, a gledamo li ga kao zamašnjak i priliku za hrvatsko graditeljstvo i sve prateće industrije, možemo ustvrditi da idemo u dobrom smjeru i da će se trend rasta nastaviti', uvjerena je Čagalj.

Premda i ona potvrđuje da se u Hrvatskoj prije ili kasnije moraju osjetiti posljedica pada u najvažnijim europskim gospodarstvima.

Treba se pripremiti

'Evidentno je da je više od godinu dana u Njemačkoj, Francuskoj te djelomično u Austriji građevinski sektor u fazi usporavanja. Takva će se dinamika s vremenom osjetiti i u Hrvatskoj, trebamo biti svjesni te situacije i pripremiti se te prevenirati što je više moguće. Nedvojbeno je da se sektor građevinarstva u Hrvatskoj nalazi u povoljnom trenutku, ali kao i svaka grana gospodarstva, građevinarstvo prolazi kroz cikluse', kaže potpredsjednica HGK.

U ovoj instituciji procjenjuju da Hrvatskoj trenutno nedostaje 'više desetaka tisuća radnika' - posebno onih srednje i visoke stručne spreme - te da će potražnja i dalje rasti. No bazen radne snage u državama u okruženju je gotovo potpuno iscrpljen, pa su sada na redu radnici iz država poput Ukrajine, Maroka, Egipta i Turske, a u posljednje vrijeme i oni iz Uzbekistana, Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina.

Službene brojke govore da je u krizi koja je uslijedila nakon posljednjeg 'zlatnog doba' hrvatskog građevinarstva izgubljeno oko 40 posto radnih mjesta te se sada nadomještaju uvozom radnika. Prije devet godina nije bila izdana nijedna radna dozvola za strance u ovom sektoru, a lani se brojka zaustavila na 70 tisuća.

'Period od 2008. do 2015. godine nije bio samo kriza, niti su tada velike hrvatske građevinske kompanije poput Konstruktora, Dalekovoda i drugih doživjele pomor samo zbog zaustavljanja investicija u infrastrukturi: činjenica jest da su one imale nesređenu vlasničku strukturu i neadekvatno upravljanje, a u nekim slučajevima dividenda se umjesto regularnim putem 'isplaćivala' preko kooperanata. To se naprosto moralo urušiti, pogotovo uz tadašnju nelikvidnost i kašnjenja s plaćanjima. Danas je situacija ipak nešto drugačija', objašnjava jedan od sugovornika tportala.

Najstarija domaća građevinska firma, zagrebačka Tehnika, prije šest godina bila je na rubu propasti, no spasila se zahvaljujući predstečajnoj nagodbi i sada se ozbiljno restrukturira. Njen predsjednik Uprave Bojan Horvačić u ovotjednom razgovoru za tportal također tvrdi da hrvatska građevina trenutno živi svoje zlatno doba - a priznaje i da se 80 posto trenutnih poslova ove tvrtke odnosi na javne projekte. Oprezno se planira i povratak stanogradnji.

>>> Direktor Tehnike: 'U zlatnom smo dobu, vraćamo se u stanogradnju. Evo što stoji iza priče o Kinezima'

'Nažalost, mnoge firme nisu promijenile način poslovanja od 2008. godine. Imate šaku tvrtki koje su odlučile biti otporne, napravile su nužne procesne i strukturne promjene. Imat ćemo izazov zadržati građevinsku operativu. Ona će biti tu dok ima posla, ali veliko je pitanje što će biti nakon 2026. Tad će stati velik priljev novca iz fondova EU-a. Sigurno će manje tvrtke izgubiti interes i kao takve će se ugasiti. Što će napraviti veće firme, to ćemo vidjeti. Mislim da nismo kao branša dovoljno napredovali, nismo dovoljno naučili iz krize', smatra Horvačić.

Pregrijana stanogradnja

Direktor Strabaga Hrvatska Veljko Nižetić smatra da hrvatsko građevinarstvo trenutno jest u dobrom razdoblju, pogonjeno velikim infrastrukturnim projektima financiranim sredstvima Europske unije, potom obnovom potresom pogođenih područja i, na koncu, stanogradnjom koja je po njegovom mišljenju trenutno ipak 'pregrijana' i u kojoj bi mogla nastupiti stagnacija.

'U idućim godinama, dok na raspolaganju stoje europska sredstva, infrastrukturni projekti i dalje će rasti, odnosno barem se zadržavati na ovoj razini vrijednosti', kaže Nižetić za tportal.

Uvoz radne snage on smatra potpuno uobičajenim procesom koji, jednako kao i cijenu rada, naprosto regulira tržište kojemu se Hrvatska mora prilagoditi, a uloga države je kontrolirati 'valove' i sanirati 'vrhove' kada dođe do pregrijavanja - javnim investicijama kada se radi o građevinskoj industriji, odnosno porezima kada je riječ o tržištu nekretnina.

'Ohrabruje podatak da sve veći broj mladih ljudi upisuje studij građevine i čini mi se da je na tom polju nastupio preokret', optimističan je Nižetić.

U hrvatskoj podružnici austrijskog građevinskog giganta izjašnjavaju se kao 'umjereni optimisti' kada je riječ o predstojećem razdoblju, a sami su izrazito zainteresirani za infrastrukturne projekte poput brze ceste Split - Omiš, nastavka gradnje autocesta na riječkom i dubrovačkom području i slično.

'Sam broj natječaja u pripremi upućuje na zaključak da će biti dovoljno posla za kompletan kapacitet industrije u Hrvatskoj - doduše, vremenski rokovi samih radova mogli bi biti malo preciznije planirani, pa da nemamo probleme i zastoje između uvođenja u posao i stvarnog početka radova, koji često čeka na izdavanje dozvola', zaključuje direktor Strabaga.