U vremenima u kojima cijene plina obaraju rekorde i ugrožena je opskrba tim energentom mnogi razmišljaju o alternativama za sniženje troškova. Osim pojedinaca, tim se problemom bave vlade te cijela Europska unija u sklopu europskog plana za postizanje klimatske neutralnosti. U Hrvatskoj je pitanje vodika kao jednog od nositelja energetske tranzicije pokriveno strategijom za vodik od 2021. do 2050. godine, a ona se prije donošenja do kraja veljače nalazi u javnoj raspravi
Opširan je to dokument koji pretpostavlja povećanje proizvodnje obnovljivog vodika, korištenje obnovljivih izvora energije za proizvodnju obnovljivog vodika te poticanje razvoja znanosti, istraživanja i razvoja vodikovih tehnologija. U najkraćim mogućim crtama, vodik bi trebao biti jedan od izvora energije koji će u budućnosti zamijeniti plin, naftu, ugljen i ostala fosilna goriva.
Hoće li ova strategija ostati mrtvo slovo na papiru ili je riječ o ambicioznom planu za zelenu transformaciju zemlje, upitali smo domaće energetske stručnjake, a oni nam pojašnjavaju gdje smo uopće sada po pitanju korištenja vodika kao izvora energije i koje se prilike otvaraju gospodarstvu u budućnosti.
vezane vijesti
![[FOTO] Toyotin eksperimentalni GR Yaris s motorom s unutarnjim izgaranjem koji koristi vodik kao gorivo](/media/thumbnail/500x300/1612586.jpeg?cropId=0)
Uvodno, energetski stručnjak Igor Grozdanić objašnjava da su i Hrvatska i Europska unija već na dugom putu procesa energetske tranzicije koja mijenja cijelo društvo. 'Mijenja se cjelokupna društvena paradigma. Sam proces bit će dug, bolan i skup, ali nemamo drugog puta. Samo nas zelena tranzicija može izvući na pravi niskougljični put', kaže nam Grozdanić.
Prema njemu, Hrvatska prema objektivnim pokazateljima kasni samo godinu ili dvije za naprednim državama po pitanju vodika i ima priliku uhvatiti priključak, posebice u industriji.
'Vodik će biti jedan od nositelja dekarbonizacije i energetske tranzicije i bilo kakav udio naše industrije, poduzetništva i gospodarstva je dobrodošao. Ono za što se konkretno zalažem je aktivno sudjelovanje Hrvatske i njezinih tvrtki u uspostavi Doline vodika Sjevernog Jadrana, konkretnog procesa udruživanja i okrupnjivanja dionika s područja Italije, Slovenije i Hrvatske, koju promovira i potiče Ministarstvo gospodarstva i Hrvatska udruga za vodik. Ovo je još jedna prilika za uključivanje hrvatskih tvrtki u sve oblike gospodarskih i industrijskih procesa', dodaje Grozdanić.
Najzreliji sektor za upotrebu vodika je prometni sektor, posebno po pitanju javnog gradskog prijevoza i komunalnih usluga, čime bi se ujedno smanjile emisije štetnih plinova, ali i buka. Vodik je važan i za željeznice, kojima se otvara šansa za čišći transport bez velikih ulaganja u elektrifikaciju neelektrificiranih pruga. Vodikom bi profitirati mogle i kompanije s velikim voznim parkovima jer bi osigurale to da im vozila ne ispuštaju emisije CO2.
stručnjaci pojasnili
Kako od vodika nastaje struja, koje su mu prednosti i nedostaci
Stručnjaci s Energetskog instituta Hrvoje Požar za tportal su pojasnili koje su prednosti i nedostaci vodika kao goriva. Glavna, temeljna prednost je, navode, to što je vodik čisto gorivo – dakle pri korištenju ne emitira CO2 ni druge polutante, a nusproizvodi su otpadna (neiskorištena) toplina i kemijski čista voda. Druga bitna prednost je mogućnost skladištenja električne energije zbog reverzibilnosti ciklusa vodika. Pomoću vodika može se proizvoditi električna energija, ali i pomoću električne energije, elektrolizom, može se proizvoditi vodik. Tako se električna energija može skladištiti u situacijama kada je proizvedena, ali nema potrošnje ili nije isplativa – primarno prilikom proizvodnje iz obnovljivih izvora. Samim skladištenjem vodika moguće je značajno doprinijeti uravnoteženju elektroenergetskog sustava, s obzirom na planiran povećan broj obnovljivih izvora energije s intermitentnim pogonom, koji opterećuju upravljanje mrežom. Prednost je i u raznolikosti načina korištenja – promet, i cestovni i pomorski i zračni, lokalna proizvodnja električne energije, kao kogeneracija, mogućnost utiskivanja u plinsku mrežu i drugi načini. Konačno, tu je i raznolikost načina proizvodnje – elektroliza vode pomoću električne energije, postupak reforminga prirodnog plina, dobivanje iz organskih tvari, u što ulazi organski komunalni otpad, pa čak i otpadne vode, te druge mogućnosti proizvodnje.
Kao nedostaci se odmah mogu komentirati gore navedene prednosti – skladištenje energije proizvodnjom vodika još uvijek znači znatne gubitke, tako da je električnu energiju bolje direktno koristiti. Trenutno najrašireniji način proizvodnje vodika - reforming prirodnog plina - traži visoke temperature i emitira CO2, koji onda treba odstraniti', poručuju iz Instituta. Unatoč privlačnoj energetskoj gustoći, vodik je teško fizički skladištiti. Dok su konvencionalna goriva stabilna kao krutine i kapljevine pri uobičajenim temperaturama i atmosferskom tlaku, odnosno relativno lako manipulativna kao plin (prirodni, UNP), vodik je teško 'pripitomiti' - potrebne su vrlo niske temperature i znatni tlakovi u spremnicima i u transportnoj infrastrukturi, što povećava cijenu i zahtijeva strože mjere sigurnosti. Zbog toga se razmatra korištenje raznih tvari koje apsorbiraju vodik i stabilne su u normalnim uvjetima. Općenito, sama proizvodnja vodika podrazumijeva ulaganje energije uz relativno nižu učinkovitost, tehnologije proizvodnje i korištenja dobrim dijelom još nisu komercijalno zrele, a skladištenje i transport su složeniji, skuplji i sigurnosno zahtjevniji nego oni za fosilna goriva.
'Treba razmišljati i o ozelenjivanju industrije, posebice petrokemijske industrije, koja već dio svoje proizvodnje bazira na vodiku', tvrdi Grozdanić i kaže kako mu se čini da je hrvatska strategija malo preopćenita:
'Ono što mene muči je to što nema financijskih pokazatelja učinka na gospodarstvo iako sam čuo da se radi na tome. Po meni je najvažnije prije javnog savjetovanja u samu izradu strategije uključiti više stručnjaka, i privatnih i javnih poduzeća, kojima je trebao biti poslan kratki otvoreni poziv za sudjelovanje, a ovako to izgleda malo skromno i unutar užeg kruga firmi od državnog interesa.'
Ankica Kovač sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ujedno potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik, navodi da je najvažnija prednost vodika to što on u usporedbi s današnjim konvencionalnim gorivima daje više energije po jedinici mase.
'Plamen vodika razlikuje se od plamena ugljikovodičnih goriva, ne samo zbog značajki vodika, već i zbog značajki izgaranja. Ugljikovodici poput metana i naftnih derivata sastoje se od atoma vodika i ugljika raspoređenih u molekule. Kada se oni pri izgaranju spoje s kisikom, produkti uključuju CO2, CO i čađu. Vodikov plamen ne proizvodi ništa od toga.'
Ona smatra da će vodik igrati ključnu ulogu u uravnoteženju energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima:
'Vodik se može koristiti u različitim sustavima, ali njegova najatraktivnija primjena je u svežnju gorivnih članaka. Oni su elektrokemijski članci u kojima se odvija elektrokemijsko izgaranje vodika (iz spremnika) i kisika (iz zraka ili iz spremnika), pri čemu je glavni produkt električna energija, a jedini nusprodukti su toplina i voda.'
'Vodik može olakšati dekarbonizaciju ključnih segmenata transportnog sektora, uglavnom teški cestovni prijevoz na velike udaljenosti, te sektora brodogradnje i zrakoplovstva. Prometni sektor odgovoran je za više od 20 posto globalnih emisija stakleničkih plinova i četvrtinu konačne potražnje za energijom, a naftni proizvodi opskrbljuju ga s 90 posto energije koju troši', zaključila je Kovač.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori kažu nam da u svijetu ima 200-tinjak projekata koji se bave razvojem tehnologije vodika, pri čemu ih se 55 posto razvija u Europskoj uniji te je ona postala predvodnik na tom polju:
'Ovom strategijom Hrvatska bi trebala ući u prestižan klub zemalja koje razvijaju vlastite tehnologije i konkretnije pridonose postizanju zelenih ciljeva. Europski zeleni plan postavio je ambiciozan cilj smanjenja emisija za 55 posto do 2030. te dostizanje nultih stopa emisija do 2050. godine. Vodik kao gorivo budućnosti, s naglaskom na obnovljivi vodik, ima potencijal zauzeti središnje mjesto u tom klimatski neutralnom gospodarstvu.'
