Opširan je to dokument koji pretpostavlja povećanje proizvodnje obnovljivog vodika, korištenje obnovljivih izvora energije za proizvodnju obnovljivog vodika te poticanje razvoja znanosti, istraživanja i razvoja vodikovih tehnologija. U najkraćim mogućim crtama, vodik bi trebao biti jedan od izvora energije koji će u budućnosti zamijeniti plin, naftu, ugljen i ostala fosilna goriva.

Hoće li ova strategija ostati mrtvo slovo na papiru ili je riječ o ambicioznom planu za zelenu transformaciju zemlje, upitali smo domaće energetske stručnjake, a oni nam pojašnjavaju gdje smo uopće sada po pitanju korištenja vodika kao izvora energije i koje se prilike otvaraju gospodarstvu u budućnosti.

Uvodno, energetski stručnjak Igor Grozdanić objašnjava da su i Hrvatska i Europska unija već na dugom putu procesa energetske tranzicije koja mijenja cijelo društvo. 'Mijenja se cjelokupna društvena paradigma. Sam proces bit će dug, bolan i skup, ali nemamo drugog puta. Samo nas zelena tranzicija može izvući na pravi niskougljični put', kaže nam Grozdanić.

Prema njemu, Hrvatska prema objektivnim pokazateljima kasni samo godinu ili dvije za naprednim državama po pitanju vodika i ima priliku uhvatiti priključak, posebice u industriji.

'Vodik će biti jedan od nositelja dekarbonizacije i energetske tranzicije i bilo kakav udio naše industrije, poduzetništva i gospodarstva je dobrodošao. Ono za što se konkretno zalažem je aktivno sudjelovanje Hrvatske i njezinih tvrtki u uspostavi Doline vodika Sjevernog Jadrana, konkretnog procesa udruživanja i okrupnjivanja dionika s područja Italije, Slovenije i Hrvatske, koju promovira i potiče Ministarstvo gospodarstva i Hrvatska udruga za vodik. Ovo je još jedna prilika za uključivanje hrvatskih tvrtki u sve oblike gospodarskih i industrijskih procesa', dodaje Grozdanić.

Najzreliji sektor za upotrebu vodika je prometni sektor, posebno po pitanju javnog gradskog prijevoza i komunalnih usluga, čime bi se ujedno smanjile emisije štetnih plinova, ali i buka. Vodik je važan i za željeznice, kojima se otvara šansa za čišći transport bez velikih ulaganja u elektrifikaciju neelektrificiranih pruga. Vodikom bi profitirati mogle i kompanije s velikim voznim parkovima jer bi osigurale to da im vozila ne ispuštaju emisije CO2.

'Treba razmišljati i o ozelenjivanju industrije, posebice petrokemijske industrije, koja već dio svoje proizvodnje bazira na vodiku', tvrdi Grozdanić i kaže kako mu se čini da je hrvatska strategija malo preopćenita:

'Ono što mene muči je to što nema financijskih pokazatelja učinka na gospodarstvo iako sam čuo da se radi na tome. Po meni je najvažnije prije javnog savjetovanja u samu izradu strategije uključiti više stručnjaka, i privatnih i javnih poduzeća, kojima je trebao biti poslan kratki otvoreni poziv za sudjelovanje, a ovako to izgleda malo skromno i unutar užeg kruga firmi od državnog interesa.'

Ankica Kovač sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ujedno potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik, navodi da je najvažnija prednost vodika to što on u usporedbi s današnjim konvencionalnim gorivima daje više energije po jedinici mase.

'Plamen vodika razlikuje se od plamena ugljikovodičnih goriva, ne samo zbog značajki vodika, već i zbog značajki izgaranja. Ugljikovodici poput metana i naftnih derivata sastoje se od atoma vodika i ugljika raspoređenih u molekule. Kada se oni pri izgaranju spoje s kisikom, produkti uključuju CO2, CO i čađu. Vodikov plamen ne proizvodi ništa od toga.'

Ona smatra da će vodik igrati ključnu ulogu u uravnoteženju energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima:

'Vodik se može koristiti u različitim sustavima, ali njegova najatraktivnija primjena je u svežnju gorivnih članaka. Oni su elektrokemijski članci u kojima se odvija elektrokemijsko izgaranje vodika (iz spremnika) i kisika (iz zraka ili iz spremnika), pri čemu je glavni produkt električna energija, a jedini nusprodukti su toplina i voda.'

'Vodik može olakšati dekarbonizaciju ključnih segmenata transportnog sektora, uglavnom teški cestovni prijevoz na velike udaljenosti, te sektora brodogradnje i zrakoplovstva. Prometni sektor odgovoran je za više od 20 posto globalnih emisija stakleničkih plinova i četvrtinu konačne potražnje za energijom, a naftni proizvodi opskrbljuju ga s 90 posto energije koju troši', zaključila je Kovač.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori kažu nam da u svijetu ima 200-tinjak projekata koji se bave razvojem tehnologije vodika, pri čemu ih se 55 posto razvija u Europskoj uniji te je ona postala predvodnik na tom polju:

'Ovom strategijom Hrvatska bi trebala ući u prestižan klub zemalja koje razvijaju vlastite tehnologije i konkretnije pridonose postizanju zelenih ciljeva. Europski zeleni plan postavio je ambiciozan cilj smanjenja emisija za 55 posto do 2030. te dostizanje nultih stopa emisija do 2050. godine. Vodik kao gorivo budućnosti, s naglaskom na obnovljivi vodik, ima potencijal zauzeti središnje mjesto u tom klimatski neutralnom gospodarstvu.'