Paradoksalno je to da nam zdravstvo grca u gubicima iako plaćamo jedan od najvećih doprinosa u Europskoj uniji. Kako je to moguće? Glavni problem proizlazi iz činjenice što samo 1,5 milijuna zaposlenih plaća doprinose, a zdravstvene usluge koristi 4,3 milijuna građana. Dakle na jednog aktivnog stanovnika dolaze dva neaktivna.

S druge strane čak 85 posto zdravstvenih usluga financira se iz doprinosa, a samo 15 posto iz privatnih izvora. Drugim riječima, 85 posto usluga pokriveno je osnovnim zdravstvenim osiguranjem, po čemu Hrvatska prednjači u usporedbi s većinom drugih zemalja Europske unije.  

Na ova dva ključna uzroka neravnoteža nadovezuju se i brojni drugi problemi koji čine sustav neracionalnim, počevši od lošeg upravljanja zdravstvenim ustanovama i neracionalnog bolničkog sustava, preko visokih stopa bolovanja, do nefunkcionalnog sustava javne nabave. Jedan od bitnih generatora duga je i rast cijena novih lijekova, medicinske opreme i materijala, zbog čega zdravstvene usluge godišnje poskupljuju pet do osam posto, što ne prati porast zdravstvenog proračuna.

U takvim okolnostima, bez značajnijih reformskih zahvata, nije moguće pokrivati troškove i održati postojeće zdravstvene standarde. O tome jasno svjedoči financijska rupa teška osam milijardi kuna i svaki mjesec novih 50 milijuna kuna nepokrivenog duga.

Dakle da bi se uspostavila kakva-takva ravnoteža, potrebno je, uz sanaciju postojećeg duga, uštedjeti 50 milijuna kuna mjesečno ili povećati prihode za 50 milijuna kuna.

Nema sumnje, voda je opet došla do grla. Vladajući najavljuju reformu, a što možemo očekivati ako znamo da su sve dosadašnje reforme bile kozmetičke prirode i nisu dublje zadirale u sustav upravljanja, prava pacijenata i cijene usluga.

Kako sada stoje stvari, model ozdravljenja zdravstva vjerojatno će sadržavati mjere štednje, ali i povećanje cijena bilo kroz višu participaciju, bilo poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Iako stručnjaci smatraju da se dobro osmišljenim programom racionalizacije, koji uključuje uvođenje profesionalnog menadžmenta, spajanje bolnica, izdvajanje pratećih djelatnosti, centralizaciju javne nabave, smanjenje stope bolovanja i učinkovitiju uporabu skupih visokotehnoloških uređaja, mogu postići značajne uštede, čini se da je aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić više orijentiran na mjere za povećanje prihoda.

Naime Kujundžićev akcijski plan, koji sadrži sedam reformskih mjera, predviđa uštede od svega 485 milijuna kuna do 2020. godine, što je kap u moru u odnosu na postojeći deficit. 

'Ima prostora za uštede na čišćenju, hrani i prekovremenima. Ali to nije dovoljno, to su mali iznosi prema dugu. Trebamo pronaći novac, eventualno povećati dopunsko, cijenu i broj osiguranika te možda uvesti dodatno osiguranje', rekao je ministar, dajući do znanja da će se sanacija zdravstva prelomiti preko leđa građana.  

U 'pronalaženju novca' u igri su i novi nameti na cestarinu, alkoholna pića, slatkiše, naftne derivate i telekomunikacijske usluge. Jedna od ideja je i uvođenje imovinskog cenzusa, što znači da bi se onima s malim plaćama i velikom imovinom povećali doprinosi.