Najviše je na to utjecala odluka šećerane Viro iz Virovitice jer je otkupnu cijenu šećerne repe smanjila s već ugovorenih 300 kuna na 240 kuna po toni za standardni udio šećera od 16 posto (digestija). Uz neplanirano smanjenje vrijednosti Đuračićevog proizvoda za dvadeset posto stvar pogoršava i loša digestija, jer su analize u tvornici pokazale da se postotak šećera kreće od oko 12 do 14 posto, što dodatno ruši cijenu.

'Ostao sam dužan šećerani četiri tisuće kuna, a obrađivao sam 23 hektara i isporučio 150 vagona repe', očajan nam je ispričao Đuračić u svom domu u Rušanima, nakon čega smo otišli u polje u kojem je zaorao posljednjih pola hektara repe, na što je potrošio zadnje litre goriva za traktor. Drugo mu se ne isplati jer vađenje i transport repe također koštaju.

Za nevolju najviše krivi šećeranu Viro jer nije poštovala obećanje dano prošle godine o 300 kuna za tonu repe. U tvornici su nam rekli da su morali smanjiti cijenu jer je cijena šećera na europskom tržištu pala na dvostruko niže grane od uobičajenih i pojeftinjenje sirovine bio je jedini način za očuvanje rada šećerane.

'U cijeloj Europi šećer je pojeftinio s oko 5,5 kuna po kilogramu na oko tri kune, a svi smo lani računali s povoljnijom cijenom. Zato smo zamolili kooperante da pristanu na nove uvjete i predaju repu po nižoj cijeni jer je u pitanju opstanak tvornice', rekao nam je Ivan Tot, rukovoditelj sirovinskog sektora virovitičke šećerane Viro.

Na Đuračićevom polju vidjeli smo repu težine i do pet kilograma, što bi bio izvanredan urod kada bi udio šećera bio u skladu s industrijskim standardom od 16 posto. Međutim, prema analizama u Viru, taj postotak bio je znatno niži, što izravno utječe na cijenu repe jer se ona dobiva izdvajanjem mase šećera iz ukupnog prinosa repe po hektaru. Množi se prinos u tonama s postotkom digestije (50 tona X 16 posto digestije) i dobije količina šećera koju tvornica plaća kooperantima. Đuračić ne vjeruje da je njegova digestija toliko pala, a Tot nas uvjerava da je analiza u tvornici anonimna i da se ne zna čija je repa u pitanju od vaganja u kamionima do kraja analize.

Povodom ovog slučaja, Zvonko Pipić, predsjednik Udruge seljaka Virovitičko-podravske županije, ustvrdio je da poljoprivrednici sami i nezaštićeni pregovaraju s velikim sustavima i na kraju loše posluju. 'Vidi se da je čovjek naporno radio i proizveo odličan usjev, ali nije mu se isplatilo. Inače, šećerna repa je do sada bila kultura za koju se najviše radilo, ali je donosila i najviše zarade', ocijenio je Pipić.

Od oko 350 kooperanata šećerane Viro većina su seljaci, kojima šećerana kreditira proizvodnju s oko deset tisuća kuna po hektaru godišnje. U tom budžetu su troškovi pripreme tla i sjetve, zaštite i njege usjeva te transporta i vađenja.

Seljaci dobivaju ta sredstva u materijalu, u sjemenu, gnojivima i sredstvima za zaštitu usjeva i to bez kamata, a sirovinska služba šećerane osigurava im savjete i stručnu pomoć. No svi oni sa šećeranom pregovaraju pojedinačno i pojedinačno sklapaju ugovore. To se vidi po tome što su kooperanti, svaki na svoju adresu, dobili dopis predsjednika Uprave Vira Željka Zadre, u kojem je tražio od njih da pristanu na nižu otkupnu cijenu. U razvijenim gospodarstvima takve pregovore vode zadruge koje okupljaju primarne proizvođače. U zadrugama trebaju raditi stručnjaci koji seljacima znaju preporučiti kako se baviti određenom kulturom, kada i u kolikom opsegu, pružaju pomoć u proizvodnji i osiguravanju sredstava te pregovaraju s industrijom, a često zadruge imaju i svoje prerađivačke pogone pa pregovaraju izravno s trgovcima.

Šećerna repa, prema kriterijima Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) Europske unije, pripada u iznimno osjetljiv poljoprivredni sektor pa će zato od sljedeće godine izravna plaćanja (bivši poticaji) za 290 eura po hektaru biti veća od dosadašnjih. Poljoprivrednici će imati pravo na do 600 eura potpore po hektaru.

Za 2013. potpora je zatražena za nešto manje od 20 tisuća hektara površina. Na osnovi toga u Hrvatskoj je isplaćeno 27 milijuna kuna.