"A riječ je baš o prvoj godini mandata koja se za svaku vladu smatra najpogodnijom za provođenje bilo kakvih mjera, posebice onih 'nezgodnih'. Na taj način, nažalost, nije učinjeno dovoljno da se značajnije poprave državne financije", ističe Ott u aktualnom osvrt IJF-a pod naslovom 'Rebalans državnog proračuna za 2012. godinu: nerealistično planiranje proračuna i/ili nesposobnost provedbe planiranog'

Vlada je prijedlog rebalansa predstavila 15. studenoga, točno na datum kada je po Zakonu o proračunu morala utvrditi i Saboru proslijediti prijedlog proračuna za 2013.-15., a koji je najavila u roku od nekoliko dana. To je tek nastavak dosadašnje prakse kašnjenja, jer su i Strategije Vladinih programa kasnile dva mjeseca, a Smjernice ekonomske i fiskalne politike mjeseci i pol. A proračunski je kalendar zadan Zakonom o proračunu upravo zato da bi bilo dovoljno vremena za analize, rasprave i usvajanje najboljih odabira za buduće fiskalne politike države, ističe Ott.

'Premda bi se rebalansi trebali događati samo u izvanrednim okolnostima (Irska je, primjerice u razdoblju 1996-2010. imala samo jedan rebalans i to u kriznoj 2009.), u Hrvatskoj su uobičajena pojava, pa su tako prethodne vlade u razdoblju od 11 godina imale čak 14 rebalansa', naglašava Ott.

Napominjući kako rebalans proračuna za ovu godinu nije uzrokovan podbačajem prihoda, već prekoračenjem rashoda, podsjeća kako su rebalansom rashodi poslovanja povećani za 1,9 milijardi kuna, a rashodi za nabavu nefinancijske imovine značajno smanjeni, za 424 milijuna.

'Iako fiskalna konsolidacija podrazumijeva smanjivanje rashoda, nije dobro ako se prije svega smanjuju rashodi za nabavu nefinancijske imovine. To jednostavno znači da se ne ostvaruju kapitalni projekti na kojima Vlada temelji plan oporavka države. Obrazloženje prema kojem se 'ne odustaje ni od jednog kapitalnog projekta, već za neke od planiranih projekata priprema natječajne dokumentacije traje nešto duže', ukazuje na nerealistično planiranje vremena potrebnog za pripremu projekata, pa posljedično i na nerealistično početno planiranje proračuna', ističe Ott.

Podsjeća i kako su subvencije neznatno (za manje od 1 posto) smanjene trgovačkim društvima u javnom sektoru, ali su zato značajno (10,5 posto) povećane trgovačkim društvima, poljoprivrednicima i obrtnicima izvan javnog sektora, od čega se gotovo 60 posto tog povećanja odnosi se na brodogradnju, oko 30 posto na poticanje poljoprivredne proizvodnje i intervencije na tržištu.

Ott podsjeća i da se glavnina povećanja pojašnjava povećanjem potpora u postupku restrukturiranja brodogradilišta Split sukladno prijedlogu ugovora o prodaji i prijenosu dionica tog brodogradilišta DIV-u.

'No, ako i zanemarimo realističnost i isplativost te i takve prodaje, zbog nedovoljnih informacija o postupku pregovora postavlja se pitanje nije li to još jedan pokazatelj nerealističnog planiranja kapaciteta Vlade za vođenje tako krupnih poslova, pa posljedično i za planiranje proračuna? Priča s brodogradnjom nažalost nije završena, dosta će nas koštati i u idućim proračunima, ali se valja nadati da bi ulazak Hrvatske u EU ipak mogao dovesti do njenog raspleta, te da brodogradnja - barem u budućnosti - neće biti jedan od glavnih uzroka rebalansa proračuna', smatra Ott.

Napominjući kako se financijski rashodi odnose na 'kamate koje rastu ponajviše zbog polugodišnje otplate kamata po obveznicama izdanim u ovoj godini i preuzetih obveza po kreditima brodogradilišta', Ott podsjeća da je Vlada preuzela obveze brodogradilišta još u travnju, a odluku o izdavanju obveznica donijela još u prvoj polovici godine, pa pita kako to da već ranije nije uočila neminovnost tih dodatnih rashoda.

Osvrćući se na porast naknada građanima i kućanstvima izazvan prije svega povećanjem rashoda za zaposlene u zdravstvenim ustanovama (čak 510,4 milijuna kuna), pita zašto se ti rashodi (o kojim ustanovama i kojim zaposlenima je riječ?) nalaze među naknadama građanima i kućanstvima na temelju osiguranja i drugim naknadama, a ne u rashodima za zaposlene. Da su ta dva iznosa prikazana na istom mjestu, rashodi za zaposlene bi porasli 1,6, a ne 1,1 milijardu kuna, navodi Ott i pita zašto se stvara iskrivljena slika o stvarnim namjenama pojedinih rashoda?

Ott se osvrće i na povećanje rashoda za zaposlene, prije svega na rast rashoda za bruto plaće (837,5 milijuna kuna). Više od 45 posto porasta rashoda za bruto plaće odnosi na obrazovanje, a gotovo 40 posto na razne oblike sigurnosti i zaštite (prije svega MUP). Preostalih 15 posto se uglavnom odnosi na HZZO, Ministarstvo poljoprivrede, urede državne uprave u županijama, HZZ i HZMO, ali u njemu participiraju i brojni, znatno manji korisnici (npr. HNK Zagreb povećava rashode za bruto plaće za 2,3 milijuna kuna), zamjećuje Ott.

'Budući da u devet mjeseci - koliko je prošlo od usvajanja proračuna za ovu godinu do njegova rebalansa - nije bilo nepredviđenih okolnosti ni u domaćem ni u svjetskom gospodarstvu, zbog čega je Vlada tako nerealno planirala prihode i rashode? Nerealno planiranje prihoda i rashoda, dovelo je neminovno i do značajnih razlika na računu financiranja', upozorava Ott.

'Država ove godine, nažalost, neće ostvariti planiranih 2 milijarde kuna primitaka od prodaje dionica i udjela, odnosno od planiranih, a neostvarenih prodaja Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke. No, zato se izdavanjem vrijednosnih papira država zadužuje za čak 3,7 milijardi više od planiranog iznosa', zamjećuje Ott.