Ruski državni monopolist Gazprom počeo je stanjivati isporuke plina Europi, prazniti skladišta i usporavati tok u plinovodima još lani ujesen, što su pratile bombastične Putinove izjave o sigurnoj isporuci, lažna obećanja i povremeno, šale na račun Bruxellesa.

Na toboganu lažnih obećanja i realno lošeg stanja na terenu, cijene plina rasle su i padale, trgovci energijom gubili su živce bezbroj puta predviđajući hoće li biti dosta plina. To je i dalje velika nepoznanica, no poznato je da je cijena plina s 50 eura za megavatsat u lanjskom kolovozu skočila na aktualnih 200-tinjak eura. S plinom, poskupjela je struja i niz drugih roba i energenata što još više potjeralo inflaciju diljem Europske unije te Hrvatske, što svi osjećamo na svojoj koži.

No kako se je Putinov plan zapravo razvijao i koliko je u njemu bilo laži? Kao početak plinske krize koja bi mogla biti uvertira u europsku 'majku svih zima', može se uzeti se početak kolovoza 2021. kad je Gazprom smanjio protok plina kroz plinovod Yamal koji prema Poljskoj ide kroz Bjelorusiju. Krivac za to bio je požar u zapadnom Sibiru, a Gazprom, umjesto da pusti plin iz skladišta i dostavi ugovorima dogovorene količine kaže kako to nije bilo moguće jer su skladišta već ionako poluprazna, piše Politico.

To je bila tek nježna uvertira u kaos koji će se događati u listopadu. Već 16. kolovoza Gazprom kroz Ukrajinu smanjuje kapacitet isporuka na samo četiri posto punog kapaciteta što uzrokuje prvi veliki rast cijena. U rujnu, veliki plinovod Sjeverni tok 2 je konačno dovršen, a prije puštanja u pogon čeka se da ga certificiraju Nijemci.

Novi veliki šok dolazi već 1. listopada kada Gazprom prestaje slati plin kroz Ukrajinu za Mađarsku, nakon što su Moskva i Budimpešta potpisali novi ugovor kojim će plin stizati kroz ruski plinovod TurkStream. Putin za histeriju na tržištu krivi EU koja je 'zbunjena', dok liderima u Bruxellesu govori da su donosili slabe odluke po pitanju energetske politike. Cijena plina skače na 165 eura za megavatsat.

Dan kasnije, Putin izjavljuje da povećava opskrbu plinom kako god zna i poziva Berlin da ubrza certificiranje Sjevernog toka 2, pa cijene plina padaju. Sredinom listopada, Gazprom zadnji puta prodaje slobodne količine plina na otvorenoj aukciji spot tržišta, što znači da svi kupci nakon toga više ne mogu do energenta osim količina koje dolaze plinovodima iz Rusije. Već 15. listopada Ukrajina javlja da Gazprom kroz tamošnje plinovode šalje samo djelić dostupnog kapaciteta, a četiri dana kasnije Varšava upozorava da Rusi namjerno zaustavljaju plin i traže istragu.

Četiri dana kasnije, Putin ismijava Europsku Komisiju koja je predložila svim kupcima plina da kupuju na takozvanom spot tržištu te da se ne uzdaju u dugoročne ugovore s Gazpromom. Putin dodaje da bi plina bilo u izobilju, samo kad bi Njemačka već jednom dovršila certificiranje Sjevernog toka 2. EK odgovara Putinu pokretanjem istrage o tome je li Gazprom manipulirao tržištem. Nakon što je krenula istraga Putin naređuje Gazpromu da počne puniti abnormalno prazna skladišta plina pred zimu zbog čega cijena pada na relativno prihvatljivih 80 eura za megavatsata, no kasnije se doznaje, skladišta se nikad nisu počela puniti.

Njemačka u studenom javlja kako ne može certificirati Sjeverni tok 2 dok se vlasništvo tvrtke koja je njegov vlasnik iz Švicarske ne prebaci u Njemačku. U prosincu Njemačka javlja kako neće moći amenovati plinovod do ovog ljeta. Pet dana nakon toga, plinovod Yamal prestaje s isporukama plina i počinje povlačiti plin iz skladišta nazad prema Rusiji, pa cijene skaču na 180 eura po megavatsatu. Zapad za taj potez krivi Putina, Putin kaže da su krivi pohlepni trgovci plinom koji skupo prodaju prije jeftino nabavljeni plin.

Krajem veljače, dolazi do eskalacije - Putin naređuje invaziju na Ukrajinu, Njemačka zaustavlja certificiranje Sjevernog toka 2. U ožujku niz zapadnih energetskih kompanija izlazi iz Rusije i zaustavlja investicije, cijena plina leti na 345 eura za megavatsat. U travnju, Gazprom zaustavlja sve isporuke za Poljsku i Bugarsku nakon što su te dvije zemlje odbile plaćati plin u rubljima, Ukrajina javlja da se plin prazni iz skladišta na područjima koje su okupirali Rusi. Rusija u svibnju prestaje s isporukama plina Finskoj, Nizozemskoj i Danskoj.

Potom u lipnju počinje saga o servisu Sjevernog toka 1 i famozne plinske turbine koja je iz Njemačke otišla na popravke u Kanadu i nikad se nije vratila Rusima.

Gazprom i dalje reže isporuke, Putin govori kako dovoljno plina može doći u Europu ako se aktivira Sjeverni tok 2. Isporuke plina kroz Sjeverni tok 1 sada su na 20 posto normalnog kapaciteta, a Gazprom je bez plina prošli tjedan ostavio Latviju i poručio:

'Sankcije koje su nametnule EU, Ujedinjeno Kraljevstvo čine nemogućim vratiti Siemensovu turbinu natrag u Rusiju kako bi povećali kapacitet protoka plina kroz Sjeverni tok'. Dvanaest mjeseci energetske krize u dovoljnoj je mjeri pokazalo koliko je EU skupo platila ovisnost u ruskom plinu - hoće li u konačnici najvišu cijenu platiti Moskva, Kijev ili Bruxelles, pokazat će godine pred nama.