Kraj prošle godine obilježili su neobični naslovi u medijima koji su redom izražavali nekarakterističnu zabrinutost zbog neuobičajenog razloga: ponestaje li maslaca u Francuskoj? Francuski i svjetski mediji pratili su situaciju s maslacem na francuskom tržištu, balansirajući na granici između svijesti o ozbiljnom ekonomsko-tržišnom problemu i humora temeljenog na stereotipima vezanim uz Francuze i kako jedan prehrambeni artikl može izazvati gotovo pa krizu u državi od gotovo 70 milijuna stanovnika.

Poput nekakve epidemije kriza se širila sa sjevera Francuske u proljetnim i ljetnim mjesecima da bi do jeseni i zime dosegnula i jug koji je u svojoj svakodnevnoj prehrani ipak nešto skloniji uljima. No krajem godine slike u medijima pokazivale su prazne police maslaca i prenosile izjave građana i profesionalnih kuhara o, pa, masnoj krizi u kojoj se našla Francuska.

Neobična situacija, koliko god se možda nekima učinila i zabavnom, izazvala je niz kritika, polemika i sukoba na javnoj sceni, i to o posljedicama globalizacije, liberalnog kapitalizma, suvremene ekonomije i slobodne trgovine. Kritičari slobodne trgovine i globalizma vidjeli su u nestašici popularne namirnice zadnje dane kapitalizma kroz pitanja kako je moguće da ekonomski sustav koji obećaje izobilje stvori nestašicu.

Francuska se nalazi u samom svjetskom vrhu prosječne potrošnje maslaca po stanovniku, a razmjeri problema možda su bili najuočljiviji i u činjenici da su mediji počeli objavljivati savjete Francuzima kako da sami proizvedu maslac. Cijelu situaciju je dodatno podmazivala humoreska situacije koja je pokazivala da, koliko god proizvodnja maslaca bila u krizi, 'pravi' Francuzi nikad neće toliko pokleknuti da se okrenu njegovu supstitutu – margarinu.

I stvarno: kako Francuska - država koja živi, diše i krvari maslac - može ostati bez maslaca? Nakon što se iz ove perspektive pogleda cijela situacija, ispada da su Francuzi i njihovi hladnjaci postali žrtvama najosnovnije ekonomije.

U samom začetku krize leži dugogodišnji trend niskih cijena mliječnih proizvoda. Poljoprivrednici u Europi i svijetu smanjivali su tijekom proteklog desetljeća broj krava koje drže, a takav trend je nemoguće preokrenuti u kratkom roku.

Zbog spomenutog trenda još prije godinu dana francuski je poljoprivredni sektor počeo upozoravati na moguće probleme u proizvodnji maslaca. Loše vrijeme koje je utjecalo na proizvodnju stočne hrane u 2016. dovelo je do manjeg prirasta stoke i manje proizvodnje mlijeka. Kako sir u proizvodnji donosi viši profit od maslaca, mliječna industrija u uvjetima krize, naravno, prioritet daje proizvodnji sira.

Istovremeno, potrošnja maslaca u svijetu već godinama raste. Nove studije o ulozi maslaca u prehrani propitkuju koliko je stvarno štetan, a snažan poticaj rastu potražnje dolazi iz Kine gdje francuska kuhinja sve više ulazi u modu. Svi ti efekti su na globalnoj razini doveli do istovremenog rasta potražnje i pada ponude.

I kao što to prikazuju najosnovniji ekonomski modeli, u takvim slučajevima dolazi do rasta cijene. U Francuskoj je industrijska cijena jedne tone maslaca u godinu i pol porasla s 2500 na čak 8000 eura, pišu francuski mediji. To se, naravno, onda trebalo preslikati i na cijene u maloprodaji, kao i na cijene drugih proizvoda u čijoj se izradi koristi maslac poput popularnih croissanta i ostalih pekarskih proizvoda. No upravo tu se skriva uzrok nestašice maslaca, a ne jednostavnog rasta njegove cijene.

Prema nekim mjerenjima oko 85 posto francuske maloprodaje kontrolira sedam velikih trgovačkih lanaca, a oni se posljednjih godina muče s profitabilnošću. Demografske i promjene u načinu života u posljednje vrijeme pomalo opet daju značaj malim kvartovskim trgovinama, a ne velikim supermarketima izvan grada. Veliki lanci tom su se trendu prilagodili otvarajući male poslovnice, kopije vlastitih velikih marketa, u gradskim četvrtima. Takva poslovna politika je dodatno troškovima opteretila financije trgovačkih kompanija, a oštra konkurencija među njima je i ionako niske marže još dodatno srezala.

U takvom okruženju veliki trgovci su se okrenuli zajedničkim nastupima prema dobavljačima, a ugovori između trgovaca i njihovih dobavljača obnavljaju se jednom godišnje. Nakon što su industrijske cijene maslaca ozbiljnije porasle proizvođači su trgovce pozvali na pregovore o cijenama, što su trgovci, u strahu od toga da budu primorani dizati cijene i na taj način gubiti kupce, odbili.

S druge strane, mliječna industrija koja se također godinama bori s niskim maržama upravo zbog snažne poluge koju imaju trgovci u određivanju cijena robe, nije imala namjeru popustiti nego je odlučila svoju proizvodnju skrenuti u izvoz, u zemlje koje su spremne platiti višu cijenu poput Njemačke i nekih drugih. Tako je izvoz francuskog maslaca u drugom dijelu prošle godine rastao po dvoznamenkastim stopama u odnosu na razdoblje godinu dana prije. Na umu treba imati i to da Francuska čak i u normalnim uvjetima za svoje redovne potrebe uvozi maslac.

Tako je trećina, ako ne i više, francuskih trgovina zimu dočekala s praznim policama maslaca. Cijeloj situaciji nije pomogla niti panika koja se proširila među kupcima koji su zbog prijetnje nestašicom kupovali veće količine i skladištili maslac kod kuće.

Proteklih nekoliko tjedana ipak je donijelo i svojevrsno smirivanje situacije. Kako su, dijelom i na poziv vlade, počeli pregovori između dobavljača i trgovaca o cijeni roba za 2018. trgovački lanci su dali do znanja da su spremni povisiti krajnje cijene za svoje kupce. Neki su najavili rast cijena maslaca i za dvadeset i više posto.

Pojedini analitičari ističu da ironija cijele situacije leži u tome što je mliječna industrija koja uživa zaštitu države u konačnici morala zatražiti od te iste države da natjera trgovce i trgovačke kompanije da prihvate pravila slobodnog tržišta i da na originalni manjak ponude odgovore višim cijenama.

Nastavak masne krize u Francuskoj nije lako predvidjeti. Više cijene trebale bi, po zakonima ekonomske logike, dovesti do rasta proizvodnje maslaca, a tako povećana ponuda bi onda trebala dovesti i do ponovnog pada cijene. No, kao s porezima koji jednom kad se uvedu nikad ne nestaju, tako je često i s cijenama u maloprodaji. Jednom kad se podignu, više nikada ne idu prema dolje pa neki procjenjuju da će dobit koju će sada ostvarivati proizvođači u budućnosti samo postati dobit trgovaca. Kako stvari izgledaju, u srednjem roku će obični ekonomski zakoni Francuzima zapeti u grlu. Maslaca radi, i maslacu unatoč.