Profesor makroekonomije na sveučilištu u Hamburgu i jedan od osnivača stranke AfD Bernd Lucke nedavno je podnio ustavnu tužbu zbog koje je Njemačka zaustavila ratifikaciju plana oporavka EU-a od pandemije. Locke je jedan od pet tužitelja koji su podnijeli tužbu najvišem njemačkom sudu.

Riječ je o pravoj pravosudnoj bombi bačenoj na europska gospodarstva koja u planu oporavka vide slamku spasa od razornih posljedica pandemije koronavirusa.

‘Nisam ja detonirao bombu. Bomba je to da je Europsko vijeće sastavilo posve novi financijski instrument protivan europskim ugovorima’, objasnio je za Politico Lucke.

Inače, Bundestag je u ožujku usvojio ratifikacijski zakon, ali ustavni sud zabranio je njemačkom predsjedniku da potpiše zakon o ratifikaciji Europskog fonda za oporavak dok ne razmotri podnesenu tužbu.

Luckeovu tužbu podržavaju njegova bivša stranka AfD i skupina Savez građanske volje te također smatraju da se otvaranjem vrata zajedničkom zaduživanju zemalja članica krše europski ugovori.

Podsjetimo, zemlje EU-a su u srpnju prošle godine prihvatile inicijativu Europske komisije pod nazivom Next Generation EU. Riječ je o privremenom instrumentu za poticanje oporavka, vrijednom 750 milijardi eura, koji bi poslužio za otklanjanje neposredne gospodarske i socijalne štete uzrokovane pandemijom koronavirusa. Hrvatskoj u raspodjeli pripada 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava, što je u odnosu na BDP najviše u cijeloj Uniji.

Dogovoreno je da se europski program financira izdavanjem obveznica za koje će jamčiti Europska unija. Obveznice ne bi vraćale zemlje pojedinačno, već bi dug opterećivao europski proračun koji bi se u međuvremenu ojačao uvođenjem novih poreza na razini EU-a.

Profesor Lucke tvrdi da je kreiranje zajedničkog europskog duga u suprotnosti s glavnim aktima EU-a. On se ne protivi ideji solidarnosti, ali predlaže drugačiji model financiranja, prema kojem bi svaka zemlja zasebno posudila novac na financijskim tržištima te bi ga uplatila u zajednički fond za oporavak.

Ključ za raspodjelu prema kojem relativno više dobivaju manje razvijene zemlje i one jače pogođene pandemijom ostao bi isti, ali bi svaka zemlja bila odgovorna za povrat novca koji je pozajmila. Takav plan definitivno ne odgovara Hrvatskoj i sličnim zemljama s visokim javnim dugom jer se ne mogu zaduživati na međunarodnim tržištima tako povoljno kao što to može Europska komisija izdavanjem zajedničkih obveznica. No Lucke smatra da bi jedino model temeljen na individualnim doprinosima država članica bio u skladu s temeljnim aktima Unije.

Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da Hrvatska mora imati plan B jer objektivno postoji mogućnost odgode europskog plana oporavka.

‘Sigurno postoji rizik jer se europske zemlje teško usuglašavaju. Prvi put u povijesti Europska unija se samostalno zadužuje, a znamo da su neke zemlje, poput Nizozemske, Austrije i djelomično Njemačke, i dalje suzdržane po tom pitanju’, kaže Novotny.

On smatra da Europskoj uniji nije teško prikupiti 750 milijardi eura na financijskim tržištima zbog ogromnog povjerenja u eurozonu. No problem je to što europska inicijativa podrazumijeva korjenite reforme u smjeru jačanja konkurentnosti, a koje neke zemlje, poput Italije i Španjolske, nisu spremne provesti.

Novotny drži da se Hrvatska, neovisno o tome kako će proći ratifikacija plana oporavka EU-a, ne smije previše vezati za taj novac. ‘Da bi ubrzala ekonomsku aktivnost i smanjila zaostajanje za drugim zemljama nove Europe, Hrvatska treba daleko više investicija, a za to treba učiti na primjerima Češke, Slovačke i Slovenije’, zaključuje Novotny.

Europska komisija uvjerena je u legalnost financijskog mehanizma koji se nalazi u temeljima instrumenta za oporavak. Ratifikacijski proces u zemljama članicama trebao bi biti završen do kraja drugog tromjesečja, a prva sredstva trebala bi ujesen pristići na račune zemalja članica. No ustavna tužba u Njemačkoj i moguće slične akcije u drugim razvijenim članicama EU-a mogle bi odužiti ili potpuno blokirati taj proces.

Njemačkim ustavnim sucima, koji često zauzimaju euroskeptičan stav, neće biti nimalo lako odbaciti Luckeovu tužbu jer je ona utemeljena na jakim argumentima, a u konačnici ne ruši cijeli plan, već samo model financiranja.

Nema vremenskog ograničenja u kojem se sud mora oglasiti, ali bi mu za to moglo trebati do tri mjeseca. To znači da bi se ratifikacija u Njemačkoj mogla odgoditi do lipnja. Time bi se još stigao ostvariti cjelokupan plan Europske komisije da preuzme zajednički dug i u rujnu isplati prve tranše novca za oporavak.

No ako sud prihvati razmatranje tužbe, njemački potpis na dogovor mogao bi se odgoditi za najmanje godinu dana, što bi gurnulo cijeli koncept gospodarskog oporavka EU-a u veliku neizvjesnost.