Dok dio hrvatskih stručnjaka i političara tvrdi da Hrvatska ne mora strahovati od nestašice plina, Europska mreža operatera navodi da Hrvatska može napuniti tek od pet do 30 posto skladišta u slučaju prekida opskrbe iz Rusije, čime se svrstava među zemlje EU-a koje bi bile najviše pogođene, uz Češku, Poljsku, Slovačku, Mađarsku i Rumunjsku.

Podsjetimo, Europska unija čak 90 posto svojih potreba za prirodnim plinom zadovoljava uvozeći ga, a 45 posto uvezenih količina dolazi iz Rusije putem plinovoda.

Sada Europska komisija želi trećinu ruskog plina zamijeniti alternativnim dobavljačima plina iz SAD-a, Alžira i Azerbajdžana, a tvrdi da bi se trećina mogla zamijeniti alternativnim izvorima energije i sve više govori se o izgradnji većeg broja LNG terminala. Bugarska i Poljska bile su prve države kojima je ruski Gazprom obustavio isporuku plina, stoga iz njihovih redova dolazi i najveća podrška sankcijama Rusiji.

No trebamo li u Hrvatskoj strahovati od mogućih nestašica plina i nafte? Dok smo s plinom donekle mirni zbog LNG-a, situacija s naftom nešto je drugačija - nestašica vjerojatno neće biti, ali će se nafta znatno skuplje plaćati. Pitali smo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kako komentiraju europski embargo na naftu i treba li se pribojavati nestašica crnog zlata.

Oni navode da je Hrvatska neto uvoznik energije s obzirom na to da uvozom pokriva oko 53,6 posto domaćih potreba. Od energenata se uvoze ugljen, nafta i prirodni plin, a udio iz Rusije iznosi 24,6 posto u ukupnom uvozu energije, od čega najviše prirodnog plina.

'Domaća proizvodnja nafte za 2021. iznosila je oko 650.000 tona, što je oko 20 posto potrošnje. Sirova nafta proizvodi se na 38 eksploatacijskih polja u Hrvatskoj', navode iz Ministarstva, dodajući da ih Hrvatska, prema svojoj energetskoj sigurnosti, u svakom trenutku ima na raspolaganju, pa i veće količine zaliha nafte i naftnih derivata od obvezno propisanih.

'Važno je naglasiti da, osim volatilnosti cijena, dosad nije zabilježena nijedna druga potencijalna situacija koja bi dovela do problema u opskrbi domaćeg tržišta, što podupire i rafinerija u Rijeci, koja je počela s preradom nafte početkom travnja', dodaju iz Ministarstva, iz čega zaključuju da je infrastruktura za potrebe opskrbe naftom u Hrvatskoj dostatno razvijena i u funkciji, a Ministarstvo gospodarstva te Agencija za ugljikovodike konstantno prate tržišta nafte i naftnih derivata, uz razvijen plan za krizna stanja u slučaju poremećaja opskrbe.

Po pitanju plina, sankcija Rusiji i opskrbe, zbog ruske invazije na Ukrajinu osnovan je i Krizni tim za praćenje sigurnosti opskrbe plinom te on kontinuirano prati situaciju. U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kažu da će se po potrebi aktivirati primjerene mjere za sprječavanje nastanka nestašice plina u Hrvatskoj. Kao preventivna mjera već je, sukladno prijedlogu Kriznog tima, donesena Odluka o proglašavanju ranog upozorenja vezano uz razinu kriznih stanja zaštite sigurnosti opskrbe plinom Republike Hrvatske, kojom se nalaže da se skladišni kapaciteti plina moraju popuniti do razine od 90 posto do početka ogrjevne sezone 1. studenog 2022.

Energetski stručnjaci umiruju javnost i kažu da rizik za nestašicu plina u Hrvatskoj ne postoji zahvaljujući Ini, nakon što je pokrenula proizvodnju prirodnog plina iz nove bušotine na plinskom polju Ika u sjevernom Jadranu, te zbog LNG terminala na otoku Krku. Potonji nazivaju 'jednim od najboljih projekata u energetici i gospodarstvu u posljednjih desetak i više godina', a koji se nekada smatralo potpunim promašajem.

Prema Državnom zavodu za statistiku, u godinu dana Hrvatska izveze više od milijardu eura struje i plina, a najveći udio ima upravo LNG terminal na Krku. Početkom mjeseca bivši ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić tijekom posjeta Omišlju rekao je da bi se kapacitet krčkog LNG terminala uskoro trebao povećati za 300 milijuna kubičnih metara plina. Slovenija je već pokazala interes za zakup dodatnih kapaciteta jer su trenutni kapaciteti zakupljeni do 2027. godine.

'Treba se bojati pada proizvodnje prirodnog plina'

Energetski stručnjak Igor Grozdanić kaže da možemo žaliti zbog toga što LNG terminal na Krku nije došao ranije i u većem obimu. Smatra i da je Europa prerano odustala od prirodnog plina i dugoročnih ugovora o dobavi iz Rusije.

'Hrvatsku spašava LNG terminal, toliko dugo građen i nekada tako licemjerno i politikantski napadan. Njegova je funkcija višestruko opravdana. Međutim ni to nije rješenje, ne možemo se osloniti samo na njega i HEP. HEP ima svoje energetske i sigurnosne zadaće, on nije društvo osnovano za provođenje socijalnih cijena energenata. Ono čega se treba pribojavati jest pad proizvodnje prirodnog plina. Proizvodnja nam je na 920 milijuna kubnih metara, prema podacima iz 2020. godine, a mnogi smatraju da je trenutačno i niža', kaže Grozdanić.

Kaže da bi se ovim tempom proizvodnja plina mogla spustiti i ispod 700 milijuna kubika, možda i ispod 650, što će u ovim uvjetima biti problem.

'Treba ići i s obnavljanjem zaliha i proizvodnjom izvan Hrvatske. Zaustavljanje pada proizvodnje plina jedan je od najvećih izazova za Hrvatsku u sljedećih pet godina. Postoje još neke alternative, od alžirskog plina do povezivanja na alternativne plinske pravce', dodaje sugovornik.

Pita se i kako nadomjestiti prirodni plin u sljedećih tri do pet godina. 'Jedno je dodavati 10 do 20 posto obnovljivog vodika, ali 50 do 100 posto, kako i kada? Nemamo ni infrastrukturu ni proizvodnju ni regulatorni okvir. Stvari se kompliciraju. Ideologija i interesi prevladali su struku i mogućnosti. Ono što je još važnije, na razini EU-a trebala bi se pokrenuti istraživanja i potvrđivanja novih plinskih rezervi. U Hrvatskoj je važno zaustaviti pad proizvodnje plina', ponavlja i zaključuje Grozdanić.