'Mnoge tvrtke i sektori traže kvalificirane radnike. Bez njih ne možemo biti uspješni. Moramo učiniti sve da privučeno što više stručnjaka. Ne učinimo li to, kompanije će napuštati Njemačku', izjavila je uoči blagdana kancelarka Angela Merkel, upozoravajući na činjenicu da Njemačka nema dovoljno domaće radne snage koja zemlji može osigurati ekonomsku budućnost.

Njemačka je nekada primala gastarbajtere za nekvalificirane poslove, građevinske radnike i perače ulica, a danas vapi za 'gastićima' s diplomama. Do sada ih je iz zemalja Europske unije, mahom iz Poljske, Rumunjske, Bugarske i Hrvatske, uvezla 2,5 milijuna, ali kancelarka kaže kako to nije ni približno dovoljno za zemlju s najnižom stopom nataliteta u Europi i sve većim brojem starog stanovništva. Nedostaju joj inženjeri elektrotehnike i mehatronike, metalci, informatičari, programeri, kuhari, liječnici, medicinske sestre... Zbog kroničnog nedostatka njegovatelja starijih osoba (36.000 slobodnih radnih mjesta) ministarstvo zdravstva nedavno je bilo spremno uložiti devet milijuna eura u osposobljavanje zdravstvenog osoblja u inozemstvu, s idejom da ih potom uvezu u bolnice i staračke domove.

Od prvog ožujka 2020. na snagu stoga stupa zakon o imigraciji kvalificiranih radnika, a sredinom prosinca njemačka vlada, sindikati i predstavnici velikih firmi potpisali su plan zapošljavanja radnika iz zemalja izvan Europske unije, kojim se vlada obvezuje ubrzati proces izdavanja viza, proširiti obuku njemačkog jezika u zemljama iz kojih očekuju dolazak najviše imigranata s diplomama, a prije svega pojednostaviti priznavanje diploma jer je ono u Njemačkoj izrazito rigorozno.

Od stranaca izvan zemalja EU-a, Berlin računa s Meksikancima, Vijetnamcima, Indijcima, Filipincima i Brazilcima, a ponajprije s kadrom iz zemalja zapadnog Balkana - Makedonije, Srbije, Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Albanije.

Nijemci će tako dobiti gotove kadrove, bez eura ulaganja u njihovo obrazovanje. Što odlazak 'gotovih ljudi' u Njemačku znači za te zemlje, kadrovski ionako već osiromašene, najbolje oslikava najnovija reportaža Deutsche Wellea o dramatičnom egzodusu njihovih visokoobrazovanih ljudi u najboljim, najproduktivnijim i najkreativnijim godinama.

Prema statistici Svjetske banke, Sjevernu Makedoniju je do sada napustilo pola milijuna, gotovo svaki četvrti stanovnik, a odlaze i dalje. Prema podacima OSCE-a, iz Srbije je nakon pada Miloševića 2000. otišlo 655.000 stanovnika, godišnje grad veličine pedesetak tisuća stanovnika. Odlaze svi osim političara, primjećuju na Al Jazeeri. Prema brojkama Eurostata, članice EU-a izdale su Kosovarima od 2008. do 2018. godine 245.000 dozvola za rad, poglavito u Italiji i Njemačkoj, dok je u istom razdoblju iz Crne Gore emigriralo 17.350 od 650.000 građana. Štoviše, anketa Zaklade za demokraciju Westminster pokazuje da 70 posto mladih Crnogoraca razmišlja o napuštanju zemlje.

Dok ih bogate zemlje EU-a nestrpljivo očekuju, mlade profesionalce na odlazak tjeraju njihove vlastite zemlje jer se u njima sudaraju sa stagnacijom radnih mjesta, socijalnom nesigurnošću, financijskom ovisnosti, sustavom političkog pokroviteljstva, komatoznim zdravstvenim sustavom i diskriminacijom prema ranjivim skupinama, uključujući žene i LGBT osobe, piše Deutsche Welle.

Ispred njemačkih konzulata rastu repovi, dok neke njemačke bolnice agencijama za zapošljavanje plaćaju 5000 eura provizije za slanje jedne medicinske sestre. Autobusi puni emigranata napuštaju Tetovo gotovo svake noći, odlazeći put Italije, Njemačke i Švicarske, piše Deutsche Welle, navodeći primjer makedonskog liječnika Bobana Đakova koji se 2011. odselio u Sloveniju.

'Da biste u mojoj domovini dobili pristojan posao, morate imati političke veze. Osjećate se tužno i jadno kada vas država tretira kao otpad', veli 38-godišnji ginekolog i specijalist za porodništvo. Kao liječnik kod kuće je, kaže, zarađivao manje nego u studentskim danima kao konobar.

S Kosova odlaze liječnici i bolničarke jer je plaća liječnika u hitnoj službi 286 eura, šest puta niža nego u Njemačkoj. Podaci Zaklade Friedrich Ebert pokazuju da 75 posto albanskih liječnika želi napustiti zemlju, 24 posto njih odmah zbog nedostatka profesionalnosti na radnom mjestu, loših uvjeta rada i niskih plaća. 'Trenutno imamo zemlju bez mozga, kakva je budućnost Albanije?' pita stručnjakinja za politiku migracija i integracija Eda Gemi.

Egzodusna groznica nije zarazila samo europske zemlje izvan EU-a. Gotovo 3,6 milijuna Rumunja trenutno živi izvan domovine, 18,2 posto populacije, od kojih je 27 posto visokokvalificirana radna snaga. Ulaskom Bugarske u EU broj emigranata iz te zemlje se udvostručio, a trenutno ih je u Uniji 900.000, gotovo trećina u Njemačkoj. I u Hrvatskoj su ispražnjene cijele regije, piše Deutsche Welle, ali kao razlog odlaska iz Lijepe Naše ne navodi samo niska primanja, nego lošu političku situaciju i osjećaj bezizlaznosti.

Za razliku od nekadašnjih gastarbajtera koji su u pečalbu odlazili sami i vraćali se kući, današnji odlaze s obiteljima i ostaju. Mnogi od njih trajno će napustiti rodne zemlje, ubrzavajući ionako nagli pad broja stanovnika.

Mada neki pokušavaju spasiti situaciju, poput srbijanske vlade, povećanjem plaća liječnicima i medicinskim sestrama, osnivanjem ministarstva za demografsku politiku i donošenjem paketa značajne financijske pomoći mladim roditeljima, stručnjaci kažu da je proces vraćanja ljudi u domovinu Sizifov posao. Treba razvijati tehnološku infrastrukturu i olakšati pokretanje novih tvrtki, za što treba političke volje i vremena, tim više što je stvoren veliki manjak na područjima kao što su znanost i tehnologija.

I dok vladama ne dođe 'iz pete u mozak', Nijemci će ubirati vrhnje. Zahvaljujući novim njemačkim mjerama za privlačenje akademski obrazovanih emigranata, sljedeća godina je sve više u znaku onih koji će rodbini i prijateljima u domovini čestitati praznike s 'Frohe Weihnachten und ein gutes neues Jahr'.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Toni Cetinski, Bruno Petković, Goran Grgić, Peđa Grbin…