Naftni šok s početka tjedna, kad je prvi put u povijesti cijena nafte na tržištima pala ispod nule, samo je jedan od niza takvih događaja koji su proteklih desetljeća obilježili trgovanje crnim zlatom, ali i globalne geopolitičke prilike. Razlozi za najnoviji pad cijena leže u neizvjesnosti oko ekonomskog oporavka koji bi trebao uslijediti nakon što se obuzda pandemija koronavirusa, u popunjenim skladišnim kapacitetima diljem svijeta, sukobu među glavnim proizvođačima i izvoznicima te tehnikalijama oko načina prodaje nafte tzv. terminskim ugovorima.

Nakon što je dva dana tzv. WTI (West Texas Intermediate) cijena bila ispod nule, a u pojedinim trenucima spuštala se i na razinu od -40 dolara za barel, i nakon što je u utorak na burzama istekao rok za trgovanje ugovorima koji diktiraju isporuku nafte u svibnju, u srijedu se cijena nafte vratila iznad nule i kreće se oko razine od desetak dolara za barel. Šok je ipak prodrmao svjetsko tržište i jasno dao do znanja da su se vremena promijenila. Već desetljeće i pol cijena nafte znatno oscilira i karakteriziraju je razni skokovi, padovi i rekordi, no u prosjeku je sirova nafta bila na jednoj od najviših razina u povijesti. Pad cijene ispod nule ovog tjedna daje do znanja da je teško, barem u kratkom roku, očekivati povratak na te visoke razine.

Povijesno gledajući, cijenu sirove nafte nije baš lako utvrditi, posebno kad se radi o cijenama iz 19. ili prvog dijela 20. stoljeća. Tržište se postepeno razvijalo primjenom naftnih derivata i industrijalizacijom, a današnji način izračuna i praćenja cijena potječe tek iz sredine osamdesetih godina 20. stoljeća. U pregledu najvećih svjetskih naftnih cjenovnih šokova dijelom ćemo se referirati na onaj koji je napravio veliki britanski naftni konglomerat BP, kompanija koja je prije desetak dana obilježila 114. godišnjicu poslovanja.

Ugrubo gledajući, nominalna cijena barela nafte se stotinjak godina, sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kretala ispod razine od deset dolara. No realna vrijednost barela, ona usporediva s današnjim cijenama, ipak je oscilirala mada je s današnjim odmakom teško odrediti točne apsolutne iznose ili nekakve rekorde, tim više što je protok informacija nekad bio puno sporiji.

Crpljenje nafte iz kojeg se razvila današnja globalna naftna industrija počelo je šezdesetih godina 19. stoljeća na području američke savezne države Pennsylvanije. Nafta, odnosno njeni derivati brzo su zadobili popularnost kao nadomjestak za do tada široko korištenu kitovu mast. Velika potražnja je u tih prvih desetak godina podigla realnu vrijednost barela na razine koje smo ponovo vidjeli tek stoljeće kasnije, odnosno na cijenu kojoj bi današnji ekvivalent bio stotinu i više dolara po barelu.

Dobra prilika za zaradu donijela je i brz razvoj naftnih kompanija pa se, zahvaljujući korporacijama poput legendarnog Standard Oila, koji je osnovao John D. Rockefeller, realna prosječna cijena do 1880. polako primirila na razini od dvadesetak dolara za barel. Uz povremene oscilacije kako su druge države otkrivale svoja naftna polja i uključivale se u globalnu trgovinu, do početka 20. stoljeća nije bilo osobito značajnih šokova iako se na trenutke cijena penjala i na ekvivalent od četrdesetak dolara po barelu.

Od početka prošlog stoljeća nafta se opet u prosjeku prodavala po dvadesetak dolara, da bi poremećaj na tržište stigao s Prvim svjetskim ratom. Realna cijena barela tada raste na tridesetak dolara, a strahovi zbog manjkova na američkom tržištu poslije rata tjeraju je opet prema četrdeset dolara.

Tijekom velike gospodarske krize krajem dvadesetih i početkom tridesetih cijena nafti pada na samo desetak dolara po barelu, a veći poremećaj nije izazvao čak ni Drugi svjetski rat, kad se barel prodavao uglavnom u rasponu od 15 do 20 dolara.

U poslijeratnom razdoblju nafta opet u prosjeku blago klizi prema realnoj cijeni od deset dolara, da bi se sve promijenilo početkom sedamdesetih godina. Prvi naftni embargo zapravo je proglašen još početkom ljeta 1967., drugog dana tzv. Šestodnevnog rata između Arapa i Izraelaca, no nije donio značajnije efekte zbog neslaganja među bliskoistočnim državama koje su proglasile embargo. Taj je embargo završio početkom rujna.

Idući ratni sukob, tzv. Jomkipurski rat, 1973. donio je prvi pravi šok na naftno tržište u suvremenoj povijesti. Arapske zemlje proglasile su embargo protiv država koje su u sukobu podržavale Izrael, a inicijalno su to bili Kanada, Japan, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Nizozemska, i nominalna cijena barela na svjetskom tržištu skočila je s oko tri na dvanaest dolara, odnosno s petnaestak na oko šezdeset dolara u današnjim vrijednostima. Ta se cijena zadržala do kraja sedamdesetih i izazvala oskudicu na svjetskom tržištu, da bi 1979. s Iranskom revolucijom stigao drugi naftni šok te je realna cijena barela premašila stotinu dolara.

Tijekom osamdesetih nafti je cijena na tržištu postepeno padala, da bi novi skok uslijedio iračkom okupacijom Kuvajta i sukobom koji je nastao. Sama cijena nafte nalazi se među uzrocima koji su uopće doveli do okupacije jer je Irak optuživao Kuvajt da premašuje dogovorene količine proizvodnje. Unutar Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC, Organization of Petroleum Exporting Countries), čije su obje države članice, vladao je dogovor da će se proizvodnja držati na razini koja bi cijenu nafte održavala na željenih 18 dolara po barelu (nominalno).

Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt proizvodili su iznad dogovorene kvote, što je spustilo cijenu na tržištu prema deset dolara za barel. Ta je pak cijena stvarala gubitke Iraku te mu onemogućavala popravak infrastrukture i obnovu nakon Iračko-iranskog rata.

Tako se prosječna realna cijena barela opet do kraja 1990. godine približila razini od pedesetak dolara, da bi nakon toga počela svoj postepeni pad. Prvi snažniji pad cijene stigao je 1997. godine s azijskom i nakon toga ruskom financijskom krizom. Do kraja 1998. barel je pojeftinio na nominalnu cijenu od 11 dolara. Nakon toga uslijedio je rast cijene i nafta se ispod razine iz 1998. vratila tek ovih dana.

Snažan poticaj cijeni nafte dao je prvo teroristički napad na New York u rujnu 2001. i nakon njega rastući rizik u geopolitici na Bliskom istoku. Kaos na tržištu nastao je tijekom 2008. i 2009. godine. U ljeto 2008. porasla je vjerojatnost izraelskog napada na Iran i tada je barel nafte dosegnuo apsolutni rekord s cijenom koja se približila razini od 150 dolara za barel, ako se gleda u današnjim vrijednostima. Ovisno o burzi koju se gledalo, nominalno su rekordne cijene bile između 145 i 147 dolara.

U financijskoj i ekonomskoj krizi do kraja 2008. godine barel nafte pao je na razinu tek nešto višu od tridesetak dolara. Nakon toga cijena nafte opet je porasla i oscilirala, ovisno o raznim događajima u svjetskoj politici i ekonomiji, iako mnogi komentiraju da je ulogu u njenom kretanju i prije i nakon krize imalo i veliko špekuliranje među brokerima koji su pokušavali zaraditi u kaosu.

U prosjeku se cijena držala iznad pedeset dolara po barelu, mada je u prvom dijelu desetljeća bila puno bliže razini od stotinjak dolara. Ispod granice od pedesetak dolara spustila se tek u posljednje vrijeme, dijelom opet zahvaljujući sukobu između OPEC-a i Rusije oko razine proizvodnje. Cijenu joj posljednjih godina opet diktira politika između velikih proizvođača, posebno Saudijske Arabije i ostatka svijeta.

Saudijskoj Arabiji odgovara što viša cijena, no ipak ne toliko visoka da bi drugim velikim proizvođačima omogućavala laku i isplativu proizvodnju velikih količina, čime bi je one istisnule s tržišta. Isto tako, nafta ne smije biti toliko skupa da bi druge izvore energije činila isplativijima.

Mada je SAD u međuvremenu smijenio Saudijsku Arabiju s pozicije najvećeg svjetskog proizvođača nafte, Saudijci imaju sreće što je njihova proizvodnja daleko najjeftinija u svijetu te mogu ostvarivati profit i s vrlo niskim cijenama. Ne, naravno, i negativnima. Iduće će tjedne stoga obilježiti novo traženje osjetljive ravnoteže između potražnje i ponude, a sve dok cijena barelu ponovo značajnije ne naraste, mogli bismo se veseliti jeftinom benzinu. Kad bismo ga smjeli trošiti.