U poslovnom svijetu na tržištima na kojima dominira jedan igrač, rijetko kad ima mjesta za druge. Ako je u pitanju digitalno tržište ili usluge koje se pružaju preko interneta, situacija je još dojmljivija. Dugo nakon razdoblja tijekom kojeg je Microsoft bio, maltene, jedina softverska kompanija za koju je znao običan korisnik, ta tvrtka i danas počiva na svojim lovorikama. U svijetu pretraživača Google je danas neprikosnoveni broj jedan. U svijetu društvenih mreža daleko dominira Facebook, iako razni tu još razni Twitteri, Instagrami i Pinteresti pokušavaju pokupiti mrvice sa stola.

Kad se radi o emitiranju TV serija (iako se polako postavlja pitanje može li ih se još uopće nazivati 'televizijskima') i filmske produkcije, Netflix je daleko naprijed, a Uber je i dalje daleko najpopularnija kompanija za dogovaranje prijevoza usprkos skandalima koji ga okružuju. YouTube je, pak, i nakon više od desetljeća dominacije daleko na samom vrhu internetskih stranica na kojima će netko postaviti ili pogledati amaterske, ali sve više i profesionalne videosadržaje.

Koliko se u takvim slučajevima teško probiti pokraj kompanija koje su gotovo pa monopolisti, možda najbolje ilustriraju pokušaji upravo tih velikih i dominantnih kompanija kad se ukoštac uhvate s tržištima na koja tek ulaze. Google je pokušao konkurirati Facebooku u svijetu društvenih mreža, Facebook se iz petnih žila trsi uzeti dio tržišta YouTubeu, Netflix ima konkurenciju u vidu najmoćnijih svjetskih produkcijskih studija kojima opet ne polazi za rukom da mu bitnije uzdrmaju tržišnu poziciju, Bing i još neki manji pretraživači samo statiraju u sjeni Googlea, dok Uberu također lokalni i manji pružatelji usluga pokušavaju preuzeti tržište, ali zasad ne uspijevaju dokinuti njegovu globalnu dominaciju.

Slična stvar vrijedi i za trgovinu preko interneta. Amazon.com je tu, barem što se tiče globalne dominacije, neprikosnoveni kralj. Ni nekad brzorastući eBay niti neki drugi pokušaji, nisu mu uspjeli uzdrmati temelje i njegov se rast nesmetano nastavlja i dalje. Kad u takvim uvjetima neki manji konkurent ipak uspije postati respektabilna kompanija, sigurno je uputno pogledati o čemu se točno radi, a takav je slučaj britanske tvrtke Asos.

Odmah je potrebno reći da Asos i nije baš pravi konkurent Amazonu. Britanska kompanija iskoristila je šansu i etablirala se na dijelu tržišta u internetskoj trgovini robom koju je Amazon dosad uglavnom zanemarivao – odjećom. Prodaja odjeće (i obuće) preko interneta je svakako izazovan posao. Za razliku od velikog dijela drugih artikala (poput knjiga ili CD-ova s kojima je krenuo Amazon), pri kupnji odjeće mnogi potrošači žele prije svega isprobati odgovara li im neki odjevni predmet ili neki par cipela. Uz to, u trenucima kad su klasični modni lanci i butici praktički jednim potezom prebacili proizvodnju u najjeftinije tvornice jugoistočne Azije, potrebno je dosta hrabrosti kako bi im se konkuriralo u poslu koji obavljaju desetljećima.

Asos.com je osnovan sredinom 2000. godine i korporativni život je počeo kao stranica asseenonscreen.com iz koje se uobličilo današnje ime-kratica (As Seen On Screen). Izvorni poslovni model bio je prodaja odjevnih predmeta koji su istovjetni ili vrlo slični onima koje nose slavne osobe na televiziji. Nick Robertson, suosnivač i osoba koja je bila na čelu Asosa do 2015. godine, izjavio je da je osnovna ideja rođena kad su pročitali podatak da je, nakon što se u jednoj epizodi popularne serije 'Prijatelji' pojavila obična svjetiljka, televizijska kuća NBC zaprimila 4000 telefonskih poziva gledatelja koji su se interesirali gdje se takva svjetiljka može kupiti.

S vremenom je šefovima Asosa postalo jasno da kupci stvarno žele kupovati odjevne predmete preko interneta, a još su se dodatno posvetili modi za osobe u dvadesetim godinama. Kroz godine Asos.com je postao jedan od vodećih online trgovaca modom u Europi i danas se na njegovim stranicama mogu kupiti proizvodi najpoznatijih modnih kuća poput Michael Kors, Dolce Gabbana, Chloé, ali i Asosove vlastite robne marke.

Robertson kaže da njihovi kupci 'nisu lojalni jednom proizvođaču' te da imaju svoje favorite, 'neke iz visoke mode, neke iz obične, neke s eBaya i neke iz trgovina već nošene robe', i dodaje da im je cilj sve to replicirati 'pod jednim krovom'. Brojke pokazuju da su poprilično uspješni u tome.

U prvom polugodištu ove godine Asos.com je imao prihode od 890 milijuna funti, što je 38 posto više nego u istom razdoblju lani. Aktivnih kupaca je bilo 14,1 milijun, a cijena dionice pokazuje da se tržišna vrijednost kompanije ovih dana kreće oko 4,8 milijardi funti, odnosno kompanija vrijedi više od, recimo, hrvatske Ine i da se nalazi u Hrvatskoj, zasigurno bi ušla među deset najvećih kompanija.

Upravo uz dionice vezana je jedna zanimljivost koja pokazuje koliko se Asos razlikuje od drugih internetskih kompanija. Mlade internetske kompanije nakon osnivanja u najvećem broju slučajeva svoj razvoj financiraju privatnim ulaganjima i poduzetničkim kapitalom, dok je Asos još 2001., samo godinu nakon pokretanja, izlistao svoje dionice na jednoj od kotacija Londonske burze.

Naravno, rast kroz godine nije bio lišen poteškoća. U nastojanju da se proširi na međunarodnom tržištu, Asos je, primjerice, 2013. otvorio internetsku trgovinu u Kini, da bi je lani bio primoran zatvoriti jer se nije mogao boriti s tamošnjom konkurencijom. Nekoliko godina prije izleta u Kinu, Asos je svoj asortiman pokušao proširiti i dječjom modom, no neuspjeh u prodaji natjerao ih je da uklone taj dio ponude. Udarac imidžu kompanije bio je i slučaj kad su se u prodaji 2013. godine našli remeni čije su kopče bile zagađene radioaktivnim kobaltom.

Unatoč tome, Asos je rastao dovoljno da se uz odjeću danas na njegovim stranicama mogu kupiti i obuća, razni modni dodaci, pa čak i ogroman izbor kozmetike. Tvrtka oko trećinu prihoda ostvaruje na britanskom tržištu, dok ostatak dolazi iz inozemstva, najviše iz ostatka Europske unije. Na čelu joj je od 2015. Nick Beighton koji je u Asos došao 2009. godine kao direktor za financije. Robertson, čije se bogatstvo procjenjuje na dvjestotinjak milijuna funti i koji je Asos vodio od samog početka, i dalje je povezan s kompanijom, no više nije vezan uz dnevnu operativu.

Asos je ljetos objavio da ove godine očekuje ostvariti rast prihoda između 30 i 35 posto i dosadašnji rezultati pokazuju da se sve odvija u pozitivnom smjeru. U tome im može pomoći i pozitivno kretanje tečaja, no čini se da se kompanija u kratkom roku ne treba previše brinuti za svoju budućnost.

Najveća prijetnja ipak stiže iz smjera Amazona. Iako je najveći svjetski internetski trgovac odjeću i obuću pokušavao prodavati u nekoliko navrata, prvi put još 2002. godine, taj dio tržišta donedavno je bio potpuno zapostavljen. No lani je Amazon u svoju ponudu bez puno najave uvrstio i odjeću i obuću vlastite proizvodnje skrivenu iza relativno nepoznatih robnih marki. Ta prodaja, barem ako se procjenjuje po Asosovim brojkama, nije bitno utjecala na odnose na tržištu, no u britanskoj kompaniji morat će vrlo dobro pratiti najnoviju modu kako bi zadržali poslovni zamah koji ih čini – modernima.