Izgradnja jedinstvenog onkološkog centra, razvoj cjepiva s indijskim partnerima, predstavljanje kacige koja služi za razmjenu informacija između mozga i elektroničkih uređaja, modernizacija aviona Beriev za strana tržišta, novi modeli automobila Lada, milijardu i pol dolara vrijedni ugovori sklopljeni na vojnom sajmu – tek je dio novosti koje je samo u posljednja tri tjedna objavila jedna korporacija. Pomalo u sjeni američkih i europskih vojno-tehnoloških divova već deset godina posluje široj javnosti malo poznati Rosteh – ruski visokotehnološki i vojni konglomerat u državnom vlasništvu.

Rosteh je nastao krajem 2007. godine kao Rostehnologija, službeno Državna korporacija za pomoć u razvoju, proizvodnji i izvozu naprednih tehnoloških industrijskih proizvoda, no za razliku od razvikanih imena kompanija visoke tehnologije koje dolaze sa Zapada, pa čak i iz Kine, o Rostehu se i nakon više od deset godina poslovanja u široj javnosti relativno malo zna. I to unatoč impresivnim novostima i postignućima, poput onih navedenih na samom početku članka.

Korporacija je osnovana zakonom koji je potpisao Vladimir Putin i najkraće bi je se moglo opisati kao ruski državni pokušaj da se u svijetu suprotstavi i konkurira vodećim visokotehnološkim kompanijama Zapada. Nešto poput Boeinga, Airbusa, General Electrica, Siemensa, Volva i Northrop Grummana okupljenih pod jednom kapom, a koji se uz izdašnu državnu pomoć nalaze i pod državnom kontrolom.

Za početak nekoliko brojki: u kompanijama koje se nalaze pod kontrolom Rosteha lani je radilo više od pola milijuna ljudi, a ukupni prihodi iznosili su dvadesetak milijardi eura. Unutar konglomerata nalazi se više stotina manjih ili većih tvrtki. Korporacija je zamišljena kao svojevrsna konsolidacijska organizacija za ogromnu, ali i zaostalu rusku industriju. Tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev sredinom 2008. pod Rosteh je prebacio više od 400 kompanija, od kojih se barem polovica nalazila u ozbiljnim problemima i tijekom njegova mandata kritiziralo ih se kao rupu bez dna u koju se bez potrebe baca novac.

Pravi zamah državna korporacija dobiva nakon povratka Vladimira Putina u predsjedničku fotelju 2012. godine i pribjeći ćemo klišeu kad napišemo da je vjerojatno lakše navesti čime se Rosteh ne bavi, nego nabrojati ono čime se bavi. Prema informacijama koje su dostupne, ne bavi se poljoprivredom – sve ostalo je, čini se, pokriveno i navest ćemo samo najpoznatija imena iz širokog industrijskog spektra koji kontrolira Rosteh.

Najpoznatija ruska korporacija za izvoz oružja i vojne tehnologije, Rosoboronexport, nalazi se pod kontrolom Rosteha. Automobilska kompanija AvtoVAZ, proizvođač osobnih vozila Lada, te proizvođač kamiona i autobusa Kamaz, koji upravo testira novu seriju električnih autobusa, također su unutar Rosteha. United Engine Corporation, koja razvija pogonske motore za vojne i civilne zrakoplove, kao i za svemirski let (i koja je unaprijedila ranije spomenute avione Beriev), tvrtka Ruski helikopteri, koja proizvodi 'srednju do tešku klasu civilnih i vojnih' helikoptera, kao i korporacija KRET, koja se bavi proizvodnjom vojne elektronike i sličnih proizvoda, također su dio Rosteha.

Poznati proizvođač osobnog naoružanja Kalašnjikov? Naravno. Rosel, koji se bavi proizvodnjom elektronike, i Avtomatika, koja je početkom ljeta predstavila prvi ruski kriptografski mobitel namijenjen vojnim osobama i biznismenima, isto su unutar Rosteha. Nadalje, Rosteh i njegove kompanije bave se dizajnom i proizvodnjom nove generacije hidroglisera, motocikala, bespilotnih letjelica, elektromagnetskog osobnog naoružanja, audioopreme, kemikalija, bolničko-dijagnostičke opreme, cjepiva, proteza...

VSMPO-AVISMA jedan je od najpoznatijih proizvođača proizvoda od titanija i surađuje s Airbusom, Boeingom, Rolls-Royceom i nizom drugih kompanija; NCI se bavi digitalnim tehnologijama i bio je zadužen za gradnju komunikacijske infrastrukture za Svjetsko nogometno prvenstvo; RT-SocStroj bavi se izgradnjom modernih zdravstvenih centara; Tvornica jantara Kalinjingrad lani je proizvela rekordnih 453 tone jantara; Neftegazavtomatika se bavi tehnologijama u naftnoj industriji; RT-Inform informatičkim uslugama; Novikombanka financijskim... Iako ovakvo nabrajanje sliči na reklamni letak, radi se samo o nekolicini kompanija koje kontrolira Rosteh i nije lako pronaći sektor u kojem državna korporacija nema barem nekakvog predstavnika.

Na čelu Rosteha od samog osnivanja nalazi se Sergej Čemezov. Prema dostupnim informacijama, on je sredinom osamdesetih radio kao predstavnik sovjetske organizacije za rudarstvo i visoku tehnologiju Luč u Istočnoj Njemačkoj, gdje se sprijateljio s Vladimirom Putinom, tada agentom sovjetske tajne službe KGB u Dresdenu. Devedesetih je Čemezov izmijenio nekoliko političkih pozicija, a od 2001. do 2007. nalazio se na poziciji zamjenika, potom i samog glavnog izvršnog direktora Rosoboronexporta.

Čemezov je krajem prošle godine izjavio da sankcije uvedene protiv Rusije nakon vojne intervencije u Ukrajini 'neće uspjeti'. Vlada predsjednika Baracka Obame 2014. zabranila je Čemezovu ulazak u SAD, a Rosteh je bio podvrgnut sankcijama. Na aviosajmu u Dubaiju Čemezov je lani kazao da je Rosteh sklopio ugovore s nizom zemalja i da bi SAD sada trebao uvesti sankcije i protiv tih država. 'Ne vidim kako će moći uvesti sankcije protiv svih njih – Indije, Kine ili Ujedinjenih Arapskih Emirata. Stvarno ne mogu zamisliti kako bi se to moglo napraviti', kazao je tada Čemezov.

Sama Uprava Rosteha je lepeza raznih bivših državnih dužnosnika i/ili direktora ključnih i velikih ruskih kompanija. Bivši zamjenik šefa ruske carine Nikolaj Volobjujev zamjenik je Čemezovu, bivši ruski ministar obrane Anatolij Serdjukov je direktor aviosektora u Rostehu, bivši šef ruske svemirske agencije Juri Koptajev predsjednik je znanstveno-tehnološkog vijeća Rosteha, a za infrastrukturne projekte zadužen je bivši zamjenik ministra unutarnjih poslova Viktor Kirjanov.

Prema izjavama Čemezova iz 2012., cilj Rosteha je pomagati ruskim kompanijama da se razviju i da se jednog dana njihovi vlasnički udjeli ponude zainteresiranim investitorima. Sudeći po profilu industrije i tehnologijama kojima se bavi dobar dio njih, nekako je teško vjerovati da će Rusi svoje tehnološke probitke olako stavljati u javnu domenu, odnosno u privatno vlasništvo.

Rosteh se, po svemu sudeći, služi sličnim receptom kojim su se služile i industrijske kompanije iz SAD-a ili Europe. Uz vidljivu ili manje vidljivu pomoć i suradnju države razvija se visoka tehnologija koja se onda izvozi u svijet. Jedina razlika od kompanija na Zapadu je ta što kroz Rosteh ruska država provodi vidljivu i jedinstvenu kontrolu nad ključnom imovinom. Ako je vjerovati brojkama – Rosteh je gubitak iz poslovanja imao jedino 2009. – koje pokazuju manje-više konstantan rast, ruska državna korporacija je uspješna u onome što radi. Sovjetska povijest pokazala je da se rusku tehnologiju i znanost nikako ne može zanemari(va)ti. Ne dođe li do kakvih revolucionarnih promjena, za Rosteh će se još čuti.