Talijansko-američki proizvođač automobila Fiat Chrysler objavio je u ponedjeljak da je francuskom konkurentu Renaultu predložio spajanje, čime bi nastala treća po veličini svjetska automobilska kompanija. Krovni holding bio bi registriran u Nizozemskoj, a vlasništvo bi bilo podijeljeno pola-pola među sadašnjim dioničarima obiju korporacija.

U Renaultu su s odobravanjem reagirali na ponudu, a prijedlog spajanja odjeknuo je u automobilskoj industriji, mada malo koga čudi Fiatova namjera. Komentari se zasad kreću od onih koji hvale ideju kao logičnu do onih koji sumnjaju u njezinu budućnost. Povijest velikih međunarodnih spajanja i preuzimanja među kompanijama, a posebno u automobilskoj industriji, prožeta je neuspjesima i koliko god ovako velike vijesti zvučale atraktivno, sama provedba često ozbiljno zaostaje.

Jedan od najpoznatijih takvih primjera pokušaj je njemačkog Daimlera i američkog Chryslera da se 1998. spoje u zajedničku kompaniju. Avantura je trajala desetak godina, da bi 2007. obje kompanije priznale neuspjeh i vlasništvo u Chrysleru je preuzeo financijski investitor. No prije pet godina vlasnik Chryslera postao je talijanski Fiat i ta se kombinacija zasad pokazuje uspješnom. Predsjednik Fiata John Elkann uvjeren je da kompanija Fiata i Renaulta ima smisla. Temeljem uspjeha preuzimanja Chryslera, Elkann je talijanskim medijima kazao da su 'naučili da takva spajanja mogu uspjeti'.

Suradnja automobilskih kompanija česta je pojava i razna poznata imena povezana su kroz desetke kombinacija, zajedničkih razvojnih kompanija i sličnih aranžmana. Prijedlogom ujedinjavanja Fiata i Renaulta upravo takva suradnja dolazi pod veliki upitnik. Francuski proizvođač je već dvadesetak godina u partnerstvu s japanskim kompanijama Nissan i Mitsubishi, a iz Fiata napominju da se njihov prijedlog zasad odnosi isključivo na Renault.

Talijani su, navodno, od francuskih kolega tražili obećanje da neće u kratkom roku inzistirati na širenju suradnje i na Nissan, a francusko-japanska osovina je i bez toga prilično opterećena nakon što su japanske vlasti krajem prošle godine uhitile Charlosa Ghosna, svojedobno čelnog čovjeka cijele alijanse, pod optužbama da nije pravilno prijavio svoje prihode i da je nezakonito raspolagao sredstvima Nissana. Mike Manley, glavni izvršni direktor Fiata, izjavio je da bi bez obzira na to i Nissan i Mitsubishi imali koristi od spajanja te da se nada 'još većoj suradnji u zajedničku korist', piše Bloomberg. U Fiatu napominju i da su i Nissanu i Mitsubishiju otvorena vrata za suradnju u budućnosti.

U novoj vlasničkoj strukturi najutjecajniji dioničar bila bi talijanska industrijska dinastija Agnelli koja kroz svoj holding Exor kontrolira Fiat Chrysler. Obitelj Agnelli bi, prema dosad objavljenim uvjetima, imala 14,5 posto dionica zajedničke kompanije. Nakon njih, po 7,5 posto imali bi francuska država te Nissan, a njemački konglomerat Daimler držao bi 1,6 posto vlasništva.

Predsjednik Fiata John Elkann u novoj kompaniji zadržao bi tu poziciju dok bi funkciju glavnog izvršnog direktora imao Jean-Dominique Senard, sadašnji predsjednik Renaulta.

Inicijalna reakcija dioničara na najavu spajanja bila je pozitivna te je cijena dionica i Fiata i Renaulta skočila za više od 15 posto. Zajednički, tržišna vrijednost kompanija dosegnula je 35 milijardi eura. Prema lanjskim brojkama, zajednička kompanija proizvodila bi oko 8,7 milijuna vozila godišnje, što bi je smjestilo na treću poziciju u svijetu, iza Volkswagena i Toyote, a ispred legendarnog američkog General Motorsa.

Plan u ovom trenutku ima i političku podršku s obje strane. Francuski ministar financija Bruno Le Maire sastao se s čelnicima Renaulta kako bi razmotrili prijedlog, a glasnogovornica francuske vlade izjavila je tamošnjim medijima da u Europi 'moramo imati industrijske gigante' kako bismo konkurirali globalno. Sam Le Maire kazao je da će inzistirati na garancijama da se Renaultove tvornice u Francuskoj neće zatvarati kao posljedica spajanja. Slično razmišlja i zamjenik talijanskog premijera Matteo Salvini, koji se inicijalno usprotivio prijedlogu, ali je nakon toga izjavio da je siguran da će dogovor 'zaštititi svako radno mjesto' u Italiji.

Politika je na svoj način kumovala prijedlogu Fiata, zbog čega neki analitičari komentiraju da je on posljedica očaja. Sve stroži propisi o ispušnim plinovima tjeraju automobilske kompanije na ulaganje u razvoj tehnologije električnih automobila. Fiat u tome zasad zaostaje dok je Renault poznat kao jedan od vodećih proizvođača u tom segmentu. S druge strane, zahvaljujući preuzimanju Chryslera, Fiat ima prilično profitabilnu prodaju terenaca na sjevernoameričkom tržištu, a istovremeno se u Europi nalazi na rubu profita.

Fiat i Renault procjenjuju da bi uštede od spajanja mogle dosegnuti čak i pet milijardi eura godišnje. Fiat i Renault imaju vrlo široku ponudu automobila koja pokriva najveći dio spektra – od automobila za one s najskromnijim primanjima do luksuznih vozila. Poznati luksuzni brendovi Maserati, Infiniti, Alfa Romeo i Jeep našli bi se sada svi pod jednim krovom.

Uz to, Fiat bi olakšao Renaultu pristup sjevernoameričkom tržištu dok bi Renault u 'obitelj' donio rusko tržište, na kojem drži udio kroz svoje vlasništvo u tamošnjem proizvođaču vozila Avtovazu. Lakši pristup dodatnim tržištima posebno je važan u posljednje vrijeme, kad najveća svjetska tržišta – američko, europsko i kinesko – općenito ne ulijevaju previše optimizma.

Najveći potencijalni problem za zajedničku kompaniju može se lako ilustrirati automobilskom terminologijom. Vozilo s dva volana i dva vozača teško da će stići nekamo i Fiat i Renault će morati naći načina da i jedni i drugi zatome želju za dominacijom u mogućoj budućoj kompaniji te da umjesto toga nađu zajednički jezik za buduće poslovanje. Uspiju li u tome, mogu stići daleko, no bude li svaka kompanija vukla na svoju stranu, automobilske zaruke teško da će završiti brakom jer će se problemi javiti već na prvom semaforu.