Unatoč ostvarenim rezultatima, kritičari drugog stupa ne posustaju. Tvrde kako je sustav neučinkovit, preskup i da fond menadžeri rade krive poteze. Tako su se ove godine mirovinci našli pod paljbom zbog ulaganja u kompanije iz sustava Agrokor, iako neki od njih u Agrokor nisu uložili ni kune ili su na vrijeme prodali dionice i obveznice. Otišlo se i korak dalje tvrdeći da će mirovine iz drugog stupa propasti zbog krize u koncernu, što se neće dogoditi.

Predsjednik Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i šef Raiffeisen mirovinskog fonda Damir Grbavac u razgovoru za tportal pojasnio je kako opstojnost mirovinskog sustava ruše nepovoljni demografski trendovi. Ako ćemo računati samo na sustav međugeneracijske solidarnosti, tj. da zaposleni financiraju umirovljenike, proći ćemo loše.

Obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi dio su rješenja za ovaj gorući problem. Grbavac upozorava na činjenicu da je zaposlenost u Hrvatskoj među najnižima u Europi, demografska kretanja su poražavajuća, kao i prosječan niski staž umirovljenika. Sve te probleme mirovinski sustav sam po sebi ne može riješiti - doseg mjera mu je ograničen, zbog čega su potrebne korjenite promjene.   

Od početka ove godine obvezni mirovinski fondovi ostvarili su prinose od jedan do pet posto. Možemo li biti zadovoljni tim rezultatom s obzirom na stanje u gospodarstvu, krizu u Agrokoru i anemično trgovanje na Zagrebačkoj burzi?

Prosječni prinosi za prvih 11 mjeseci su 4,86 posto za fondove kategorije A (rizičniji fondovi s liberalnijom politikom ulaganja), 3,16 posto za kategoriju B (umjerena rizičnost ulaganja) i 5,7 posto za kategoriju C (konzervativni, najmanje rizični fondovi), što u danim tržišnim uvjetima možemo smatrati solidnim rezultatom. Naravno, mi i dalje ukazujemo na to da rezultate mirovinskih fondova treba promatrati u dugom roku, sukladno horizontima ulaganja, pa je najbolji pokazatelj uspješnosti prosječni prinos obveznih mirovinskih fondova kategorije B od travnja 2002. godine do danas od 5,8 posto ili realno oko 3,7 posto, znatno više od predviđanja i očekivanja u startu mirovinske reforme.

Imovina četiri obvezna mirovinska fonda probila je vrijednost od 90 milijardi kuna. Oko 11 posto tog novca uloženo je u inozemstvu. Biste li mogli zaraditi više novca svojim članovima kada bi im se omogućilo da više ulažu na stranim burzama ili ste zadovoljni sadašnjim stanjem?

Limiti ulaganja u inozemstvo nisu ni približno iscrpljeni, tako da i sada možemo više ulagati ondje. To će biti trend ne nužno samo zbog eventualne mogućnosti ostvarivanja većih prinosa, nego i radi ostvarivanja odgovarajuće diversifikacije. Istovremeno očekujemo da će poboljšanjem ulagateljskog i poslovnog okruženja i podizanjem kreditnog rejtinga zemlje strani institucionalni investitori, prije svega mirovinski fondovi, više ulagati u Hrvatsku.

Demografski trendovi u zemlji i dalje su poražavajući. U proteklih pet godina zemlju je napustilo oko 200.000 stanovnika. Što to znači za vaše poslovanje i opstojnost mirovinskog sustava?

Opstojnost mirovinskog sustava definitivno je ugrožena ovakvim demografskim trendovima. Pogotovo ako bismo se pouzdali samo u sustav generacijske solidarnosti koji znači isplatu mirovina iz doprinosa radno aktivnih i zaposlenih. Mirovinski fondovi predstavljaju dio rješenja za ovaj problem, naglašavam dio, uz niz drugih potrebnih mjera. Veličina pozitivnog utjecaja mirovinskih fondova ovisi i o veličini uplata u njih, a ona opet o stopi doprinosa za obveznu mirovinsku štednju koja se nije mijenjala od starta, unatoč čvrstim projekcijama kreatora reforme po kojima se do danas trebala udvostručiti. Na individualnom nivou, ali posredno i na nivou zemlje, na adekvatnost mirovina i socijalni status umirovljenika utječe i utjecat će i veličina osobne štednje za mirovinu, a najpogodniji oblik takve štednje za većinu građana treći je mirovinski stup.

Postojeći mirovinski sustav okupio je dosta kritičara. Kako komentirate navode da je sustav preskup, da neće moći isplaćivati adekvatne mirovine i da neracionalno ulaže?

Kritičara će uvijek biti i dobro je da ih ima, to samo predstavlja poticaj da preispitujemo svoje poslovanje, što sustavno i činimo. Ovo se, naravno, ne odnosi na kritike koje se baziraju na iznošenju notornih neistina i konstrukcija koje ne stoje, čega također povremeno ima u našoj javnosti.

Postojećem sustavu zamjera se da je preskup. Kako to komentirate? 

Troškovi sustava među najnižima su u Europi. Ukupni godišnji troškovi upravljanja iznose ove godine do 0,42 posto neto imovine mirovinskih fondova, od čega je upravljačka naknada 0,39 posto i dalje će se sukcesivno smanjivati sukladno zakonu. Samo za ilustraciju, u Britaniji je u zadnjih godinu ili dvije bila prisutna aktivnost nadležnih tijela s ciljem da se među šarolikim naknadama koje kod njih egzistiraju sve po mogućnosti svedu na nivo ispod jedan posto. Hrvatska danas ima 25 posto godišnjeg društvenog bruto proizvoda u mirovinskim fondovima, na individualnim računima naših članova, po čemu smo, poslije Švicarske, lider u srednjoj Europi. Ta su sredstva privatno vlasništvo, namijenjena su samo za isplatu mirovina te nema nikakvog razloga da mogućnost isplate dođe u pitanje. Adekvatnost mirovina ne ovisi samo o drugom stupu, ali je dokazano i dokazivo da kuna uplaćena u drugi stup nosi znatno više mirovine no kuna uplaćena u prvi. Da se neracionalno ulaže, ne bismo ostvarivali prethodno spomenute, više no solidne prinose.

Neke mirovine koje se isplaćuju u Hrvatskoj su ispod svake razine. Kako biste se vi uhvatili u koštac s tim problemom?

Pitanje adekvatnosti mirovina je i pitanje gospodarskog rasta i nivoa razvoja, pitanje stope zaposlenosti koja je u Hrvatskoj među najnižima u Europi, pitanje demografskih kretanja, od negativnog prirodnog priraštaja do negativnog migracijskih salda i pitanja niskog prosječnog staža umirovljenika. Bez postepenog rješavanja ovih makroekonomskih i demografskih problema, doseg mjera iz područja samog mirovinskog sustava je ograničen, ali nas to ne amnestira od nečinjenja.

Političari redovito računaju na pomoć mirovinskih fondova kada su potrebnije ozbiljnije investicije. Kakve su vam ambicije po pitanju kompanija u kojima ste partneri, poput Podravke ili Petrokemije; koliko je teško zajednički upravljati takvim kompanijama?

Upravitelji mirovinskih fondova nisu ovlašteni da svojim ulaganjem sredstava članova bilo kome, pa ni državi, pomažu izvan zadanih investicijskih kriterija. A ako u okviru tih kriterija doprinesu i nekim nacionalnim ciljevima, na primjer povećavanju zaposlenosti ili gospodarske aktivnosti, tim bolje. Kao portfeljni investitori ne sudjelujemo u direktnom upravljanju kompanijama. Kao dioničarima, mogu nam se katkad ciljevi i kriteriji za donošenje odluka razlikovati od ciljeva države kao dioničara. Pri tome je naš prioritetni cilj, za koji se principijelno i kontinuirano zalažemo, dugoročno uspješno i efikasno poslovanje kompanija.

Planirate li sudjelovati u eventualnom otkupu dionica Ine? Zanima li vas HEP?

Ne razmatramo u ovom trenutku mogućnosti sudjelovanja u eventualnom otkupu dionica Ine. HEP je potencijalno zanimljiva priča, ali treba još puno detalja u vezi s privatizacijom HEP-a biti razjašnjeno i poznato da bismo se uopće mogli posvetiti analizama koje bi bile podloga za donošenje odluka o ulaganju.

Što bi trebalo mijenjati u hrvatskom mirovinskom sustavu da bi bio učinkovitiji?

Efikasnost mirovinskog sustava povećala bi se višim stupnjem povezanosti mirovinskih prava s uplaćenim doprinosima i odvajanjem mirovina stečenih na osnovi rada od drugih oblika mirovinskih primanja. Efikasnosti bi doprinijelo veće učešće mirovinskih prava na osnovi individualne kapitalizirane štednje, što nije moguće postići bez povećanja stope doprinosa za drugi stup. Spomenuti problem povezanosti uplata i mirovinskih prava u drugom stupu ne postoji, naprotiv, u tom dijelu sustava je ta povezanost i uvjetovanost potpuna. Drugi stup također u svojim osnovnim značajkama ima ugrađen poticaj za duži ostanak u svijetu rada jer jedna godina kasnijeg umirovljenja može značiti i do 10 posto veću mirovinu, ali samo mirovinu iz drugog stupa, ne ukupnu.

Hoćemo li raditi do 70 godina ili još dulje?

Moramo se pomiriti s činjenicom da godine produženja očekivanog životnog vijeka danas, pa i u budućnosti, moramo podijeliti na dio kojim će se produžiti radni vijek i dio produženog korištenja mirovine, naravno uz niz mjera iz područja modeliranja oblika rada i cjeloživotnog učenja koje je potrebno provesti da se eliminiraju neke apsurdne situacije kada je takvo produženje radnog vijeka neizvedivo.