Dok se čeka da Bruxelles 'blagoslovi' Vladin plan za spašavanje pulskog brodogradilišta Uljanik te da se u restrukturiranje uključi strateški partner - tvrtka Kermas Energija Danka Končara, radnici tog brodogradilišta, njih 3000, strahuju za svoja radna mjesta. Uprava, ali i sindikati koji djeluju u sklopu grupe, ne informiraju radnike o gorućim problemima, a radni uvjeti postali su nemogući u ljetnim mjesecima.
Na dijelovima brodogradilišta radnici nemaju pristupa pitkoj vodi, nemaju ni ventilacije, a što je možda i najgore - ne znaju što ih čeka u nadolazećim mjesecima, otkriva nam Franko Belas, član Stožera za obranu Uljanika.
Stožer je osnovan u veljači ove godine, a osnivači su mu, uz Belasa, Marko Alviž, Samir Hadžić i Deni Širol.
vezane vijesti
Belas se tportalu požalio kako se radnike, koji svoju plaću zarađuju u škveru, drži u informacijskoj izolaciji te kako oni od siječnja, kada je u Puli održan skup za spas Uljanika, ne znaju što se događa s kompanijom te ne znaju kako se planira okončati kriza u koju su upali.
'Sindikata praktički i nema, od njih ni traga ni glasa. Imali smo skupove radnika u srpnju, postavljali smo pitanja, apsolutno nam nitko ništa nije odgovorio, pa i na pitanja zašto se priča o prestanku isplate plaća', kaže Belas te nastavlja:
'Oni ne žele odgovoriti, a mi u škveru nemamo pitke vode. Ljudi se žale na katastrofalne uvjete rade, nemamo ventilacije, radi se na jako visokim temperaturama, a šefovi pojedinih odjela ljude ne puštaju ni da odu kupiti vodu. Sindikati su ti koji bi trebali zaštititi ljude. Imamo po nekoliko slavina s vodom na koje mora stići po 50-60 ljudi s bocama'. Zatražili smo od Uprave Uljanika komentar ovih navoda i upitali kako je moguće da radnici nemaju pristup pitkoj vodi, no do zaključenja teksta nisu nam odgovorili na naša pitanja.
Radnici, dodaje, ne znaju što je sadržaj plana restrukturiranja koji je poslan u Bruxelles. Rečeno im je tek da će dobiti uvid u dio dokumenta.
Što se strateškog partnera Danka Končara i njegove tvrtke Kermas, Belas komentira kako on protiv njega nema ništa, ali kada je izabran za partnera, niti tada Uprava nije objasnila zašto je baš on izabran.
'Mi smo radnici i mali dioničari, vlasnici smo 47 posto Uljanika. Kad bismo se skupili, nama što se tiče skupština i glasovanja ne može nitko ništa. Sada gledamo okupiti pet posto malih dioničara kako bismo mogli davati protuprijedloge na dnevni red skupštine. Cilj nam je da netko od radnika bude u Nadzornom odboru kako bismo barem imali informacije o tome kako se razvija cijela situacija', rekao nam je Belas i zaključio:
'Postoje situacije kada direktori u posrnulim tvrtkama kažu: ili ćemo svima smanjiti plaće, pa ćemo ih vratiti kad prebrodimo krizu, ili ćemo podijeliti određen broj otkaza. Ljudi bi uvijek pristali i na manje plaće samo da se spase radna mjesta, ali nama se još ne govori ništa'.
Podsjetimo, prema prvim procjenama, za sanaciju Uljanika država bi trebala dati najmanje 350 milijuna eura. Kad se tome pribroje odobrena jamstva od 660 milijuna eura, ceh bi mogao biti mnogo veći.
Da je situacija s pulskim brodogradilištem kritična potvrđuje i vijest da je potencijalni strateški partner, tvrtka Kermas energija Danka Končara, prije dva tjedna odobrila pozajmicu od 12,4 milijuna eura da Uljanik vrati dug banci kako bi se izbjegao stečaj.
Koliko će u konačnici porezne obveznike koštati spašavanje pulskog brodogradilišta, ovisit će to o uspješnosti plana koji čeka zeleno svjetlo Bruxellesa.
