Pretpostavka je jednostavna i ona kaže da Kina i Indija kupuju ono što je sankcionirala Europska unija, i to po nižoj cijeni. Koliko su dvije sile, koje su i same suparnice u regiji, voljne i sposobne ponuditi, međutim, ostaje predmet rasprave. Nakon Sjedinjenih Američkih Država, Kina i Indija su najveći svjetski potrošači nafte pa je logično da Moskva pokušava nadoknaditi gubitke prodajući im svoju naftu.

Prošle godine najveće zalihe nafte Indija je uvozila s Bliskog istoka, a značajne količine stizale su i iz SAD-a i Nigerije. U razdoblju od travnja do siječnja Rusija je bila tek deveti po veličini izvoznik nafte na indijsko tržište. U tom vremenu uvezena je nafta u vrijednosti od 2,3 milijarde dolara, što je gotovo zanemarivo ako se zna da je Irak prodao Indiji naftu u vrijednosti od 22,14 milijardi dolara.

U siječnju i veljači ove godine Indija gotovo da nije uvozila naftu iz Rusije. Podaci o praćenju tankera pokazuju da se uvoz ruske nafte u tu državu značajno povećao nakon invazije Rusije na Ukrajinu i da je postao drugi najveći nakon poslovanja s Irakom. Količina ruske izvozne nafte marke Ural za Indiju u razdoblju od ožujka do lipnja, oko 52 milijuna barela, znatno je veća od ukupne količine kupljene tijekom cijele 2021. godine, piše BBC.

Iako je točna cijena prodaje Indiji nepoznata, procjenjuje se da Rusi prodaju naftu s popustom od oko 30 dolara po barelu. Cijena barela u četvrtak se kretala oko 123 dolara. Prema pisanju indijskih medija, u tijeku su pregovori o novim šestomjesečnim ugovorima o opskrbi naftom s ruskim proizvođačem Rosnjeftom. Međutim zemlja je pod snažnim pritiskom američke administracije i EU-a da prestane poslovati s Moskvom.

Mediji pišu da je Kina - inače najveći kupac ruske nafte i prije rata – potiho povećala uvoz tri puta. Od ožujka do svibnja Kina je kupila trostruko više nafte nego u istom razdoblju prošle godine, prema podacima Kplera na koje se poziva CNBC. Uvoz ruske nafte u Kinu morskim putem skočio je na gotovo rekordnih 1,1 milijun barela dnevno (bpd) u svibnju, u odnosu na 750.000 u prvom tromjesečju i 800.000 u 2021., navodi se u procjeni Vortex Analyticsa.

Kina odvojeno nabavlja i oko 800.000 barela ruske nafte dnevno naftovodima na osnovi državnih ugovora između vlada. Obujam uvoza nafte iz Rusije mogao bi doseći gotovo dva milijuna barela dnevno. Rusija je prije rata osiguravala oko 15 posto ukupne potražnje Kine za naftom, a očekuje se da će sada ta brojka porasti.

Rusija računa i na Tursku, državu koja je osudila invaziju na Ukrajinu, ali se nije pridružila zapadnim sankcijama protiv Moskve. Štoviše, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan vješto manevrira kroz aktualnu krizu nastojeći izvući maksimum koristi.

Pakistan je također navodno otvoren za uvoz nafte i prehrambenih proizvoda iz Rusije. Donedavni pakistanski premijer Imran Khan, koji je dogovorio kupovinu jeftine ruske nafte, optužuje novu vladu Šehbaza Šarifa da je odustala od tih planova. Khan inače tvrdi da je zbačen s vlasti zahvaljujući zavjeri kojoj je kumovala Bijela kuća.

Bez obzira na sankcije, Rusija dnevno zarađuje 800 milijuna dolara od prodaje nafte i plina. U prva dva mjeseca rata u Ukrajini, koji je započeo 24. veljače, EU je potrošio 39 milijardi eura na ruska fosilna goriva, što čini 70 posto izvoza zemlje. Time je EU postao daleko najveći kupac ruskih fosilnih goriva, prema izvješću Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA). Prema briselskom trustu mozgova Bregel, Europska unija i Velika Britanija su prošle godine iz Rusije uvozile 3,5 milijuna barela nafte dnevno i za to plaćale oko 88 milijardi eura.

Ako se Unija do kraja godine zaista odrekne 90 posto od dosadašnjeg uvoza nafte iz Rusije, to bi odgovaralo obimu od preko milijardu barela. Na osnovi trenutno visokih cijena, Rusija bi od sljedeće godine mogla izgubiti više od 120 milijardi eura prihoda od izvoza nafte u EU.

Međutim, zahvaljujući visokim cijenama, Rusija će vjerojatno moći nadoknaditi dio izgubljenog prihoda.

Visoke globalne cijene znače da čak i uz ovaj popust Rusija zarađuje oko 80-90 dolara po barelu, barem dvostruko više od cijene proizvodnje (oko 40 dolara po barelu), što daleko premašuje razinu cijena prije godinu dana. No iako Rusija profitira od svog izvoza nafte, godišnje zarađuje gotovo 100 milijardi dolara manje nego da ju je prodavala po punoj cijeni.