Na čelu hrvatskog ogranka američkog tehnološkog diva Tremac se nalazi više od dvije godine. Uber je kod nas stigao u listopadu 2015. godine. Od tada do danas se od 'neke tamo aplikacije' pretvorio u najvećeg igrača na hrvatskom tržištu taksija. Klasičnih taksista ima nešto više od 2000, a uberovaca trenutno oko 3000, s tim da njihov broj stalno raste. Uber je prisutan u sedam gradova - Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Novalji i Dubrovniku - a pokriva i okolna mjesta.

Iako se jedno vrijeme činilo da će država krenuti u smjeru zabrane Ubera, u prijedlogu novog zakona vozači koji rade preko te aplikacije priznati su kao i 'stari' taksisti, s tim da će se od njih tražiti da imaju licenciju i dozvolu za djelatnost autotaksija.

S Tremcem smo razgovarali prošli petak u sjedištu Ubera u Zagrebu. Zanimljivo je kako na ulazu u poslovni neboder ime tvrtke nije nigdje vidno istaknuto. Objašnjeno nam je da je to namjerno napravljeno, između ostalog, zbog sigurnosti djelatnika kompanije.

Taksisti su sasuli drvlje i kamenje na prijedlog novog zakona i smatraju da se pogoduje Uberu. Kako ste vi zadovoljni njime?

Vidimo to kao pomak u dobrom pravcu. Pozitivno je to što će se smanjiti barijere za ulazak na tržište. Tko god se želi baviti tim poslom, moći će to napraviti bez problema. Jednostavnije će biti doći do licencije i dozvole. Cijena dozvola će biti niža i neće biti potrebno polagati ispit za profesionalnog vozača. Broj dozvola neće više biti ograničen. Loše je to što je ostala dvostruka administracija s licencijama i dozvolama. Prve se izdaju na razini države, a druge u gradovima. Mislim da je to nepotrebno. Ista dokumentacija vam treba i za jedno i za drugo. Također, mi se i dalje zalažemo za to da se unaprijed dogovorena usluga prijevoza putnika osobnim vozilom, koja se naručuje i ugovara elektroničkim putem, regulira kroz novu kategoriju 'predugovoreni prijevoz'. Ali bez obzira na to, očekujemo da će novi zakon dovesti do povećanja broja taksista i smanjenja cijene prijevoza. Vidjet ćemo kako će se sve to provesti. Tek je 1. prosinca krenula javna rasprava. Možda će biti nekih izmjena. Zatim nas čeka rasprava u Saboru. Puno toga će se uređivati i kroz podzakonske akte.

Taksisti tvrde kako im vi uzimate kruh iz usta i da će zbog vas propasti.

Prema podacima koje smo skupili preko Fine, prihodi taksista ne padaju, već su ostali isti. Istovremeno, broj naših vozača je sve veći i sad ih ima više nego taksista. Što nam to govori? Da se cijelo tržište znatno povećalo. U suprotnom, smanjio bi se broj taksista i padali bi im prihodi. Ali to se ne događa. Dolaskom Ubera ljudi koji su se prije sami vozili sad sve češće koriste uslugu prijevoza. To im je jeftinije, brže i ne moraju tražiti parking po gradu. Ako ne mogu doći do Ubera, koriste taksi. Cijelo tržište prijevoza raste. Uberu nije konkurencija klasični taksi. Nama su konkurencija osobni automobili. U Zagrebu ih ima preko pola milijuna. To je naše tržište.

Ako je taksistima tako dobro s vama, a prihodi im, kažete, nisu pali i broj vožnji im raste, zašto su onda nezadovoljni?

To treba njih pitati.

Koliko planirate imati svojih vozača?

Smatramo da na tržištu ima mjesta za dodatnih 10.000 vozača, čime bismo zadovoljili samo potrebe domaćeg stanovništva. Kad govorimo o turistima, tu smo tek zagrebli površinu. Imamo malo više od četiri milijuna stanovnika i oko 17 milijuna turista koji u jednoj godini posjete Hrvatsku. Skoro osam milijuna njih dođe bez auta. Potreba za prijevozom svaki dan raste. To je velika prilika za naše partnere vozače i taksiste.

Prema prijedlogu novog zakona, svi koji imaju licencije moći će voziti u bilo kojem gradu ili općini. Neki smatraju da će to dovesti do prometnog kolapsa u gradovima na moru za vrijeme sezone.

To je u potpunosti netočno. U nekom gradu je uvijek isti broj ljudi bez obzira na broj taksista, Uberovih partnera vozača ili nekog trećeg. Kad se stanovnici ili turisti sami voze, obično je to jedna osoba u jednom autu. Traže parking, vrte se kroz grad, pa još više zakrče cestu. Taksi ili Uber preveze pet do sedam puta više ljudi u jednom danu od osobnog automobila. To znači pet do sedam puta manje automobila na cestama. Ne da se neće povećati gužva, već će se smanjiti.

Kad biste vi bili taksist u Dubrovniku, koji je dosad solidno živio od svog rada, biste li vi pozdravili dolazak Ubera?

Treba gledati stvari sa strane korisnika.

Zanemarimo na trenutak korisnike. Kako biste se vi postavili da ste dubrovački taksist?

Koja bi bila moja reakcija, ne znam. Nisam taksist i ne želim biti. Ali niti u jednom poslu koji sam dosad radio nisam bio zaštićena vrsta. Nikad me nisu štitili država ili grad. Uvijek je bilo konkurencije. Zašto taksisti ne bi imali konkurenciju? Zašto se ne bi povećavao broj prijevoznika kad vidimo da postoji potražnja? Imamo slike iz Dubrovnika, u kojem na Pilama ljudi na suncu po dva sata čekaju taksi. Zašto biste željeli da ljudi koji dođu na odmor u našu zemlju izgube dva sata na čekanje umjesto da se zabavljaju i troše novac?

Hoće li novi zakon stati na kraj sukobu taksista iz Zagreba i Velike Gorice? Velikogorički taksisti su znali šakama braniti svoj monopol na prijevoz putnika sa zagrebačkog aerodroma.

Nadam se da hoće. Nasilje nije nikad rješenje. Bio zakon dobar ili loš. Ovaj zakon predviđa da će bilo koji taksist ili naš partner vozač moći voziti u svim gradovima i općinama. Što znači da će taksist iz Zagreba moći voziti u oba smjera.

Ima li još napada na uberovce?

Sve manje. Tijekom ljeta bilo ih je dosta. Pogotovo u gradovima na moru.

Jesu li vama prijetili?

Ne bih to komentirao.

Uberovi vozači partneri, da bi surađivali s vama, moraju imati registrirane tvrtke. Na svoju djelatnost plaćaju porez. Međutim od svake vožnje Uber im uzme 25 posto provizije. Gdje se taj dio oporezuje?

Za Europu, Afriku i Bliski istok vlasnik aplikacije je nizozemska tvrtka Uber International Holding. I vozači s tom tvrtkom imaju ugovor. Ogranci u pojedinim državama, kako što je Uber Croatia, čiji sam i ja zaposlenik, tvrtke su koje služe samo za promidžbu aplikacije. Svi troškovi koje ima Uber Croatia financiraju se iz Nizozemske, gdje su investitori, i na to se plaćaju porezi.

Znači provizija koja se uzima od vozača iz Hrvatske odlazi u Nizozemsku i tamo se oporezuje?

Ponavljam, vozači imaju ugovor s nizozemskom tvrtkom. Nizozemska je, kao i Hrvatska, članica EU-a i sve je po zakonu. Ako vozač naplati vožnju 100 kuna, na svih 100 kuna odmah plati porez. Tek kasnije, od onoga što mu ostaje, 25 posto daje Uberu, što predstavlja naknadu za korištenje aplikacije. Dakle ukupan iznos poreza na uslugu plati se u Hrvatskoj. Nizozemska tvrtka, koja je centrala za Uber u ovom dijelu svijeta, investira u sva tržišta. Mi smo još uvijek više uložili u hrvatsko tržište nego što smo zaradili.

Koliko ste investirali u tržište?

To ne mogu reći.

Kad očekujete povrat uloženog i zaradu?

Što prije.

Iz Ubera se često može čuti kako vi potičete poduzetništvo. Koliko je vaših vozača partnera otvorilo tvrtke?

Od 3000 uberovaca nisu svi otvorili firmu. Imamo partnere koji su samostalni. Oni osnuju tvrtku i imaju svoje vozilo. Ali imate ljude koji ne žele otvarati firmu, već se zaposle kod naših partnera. Međutim neki kod njih ne ostanu dugo, najviše dva do tri mjeseca. Tad obično sami otvaraju firme jer im se više isplati raditi samostalno nego za nekog. Radi se o vrlo dinamičnom tržištu i ne znam točan broj tvrtki.

Koliko ste rigorozni pri odabiru vozača partnera?

Rigorozne su kontrole u smislu dokumentacije koju mora priložiti. Ako je to poduzetnik s firmom, mora donijeti papire tvrtke. Za vozače moramo imati dokumente o nekažnjavanju, potvrdu da je automobil tehnološki ispravan i da zadovoljava naše standarde. S tom dokumentacijom može pristupiti našem sustavu i onda ide obuka. Ne obučavamo ga samo za to kako se koristi aplikacija, već i kako se odnosi prema klijentu. I to konstantno traje. U realnom vremenu možemo pratiti kakva je ocjena pojedinog vozača. Korisnici ocjenjuju vozača, isto tako i vozači korisnike. I čim vidimo da određenom vozaču ocjena pada, pozivamo ga na razgovor i na dodatno obrazovanje prema potrebi.

Jeste imali slučaj da ste nekoga izbacili?

Naravno. Ako vidimo da ocjena vozaču pada, a ne primjenjuje dane savjete, takvom vozaču nije mjesto u našem sustavu. Nismo imali velik broj takvih slučajeva. Manje od deset. Vozači u pravilu dobro reagiraju na naša upozorenja.

Koji je to broj vožnji mjesečno da čovjek kojem je vožnja preko Ubera primarna djelatnost može od toga pristojno živjeti?

Nije samo pitanje koliko ćeš imati prihoda, već i koliki su ti troškovi. Kakav imaš automobil što se tiče potrošnje, starosti, koliko ga često servisiraš... Sustav je uglavnom tako postavljen da vozač u punom radnom vremenu, koji je dobro optimizirao svoje poslovanje, može živjeti bolje nego od nekih sličnih poslova.

Otprije dva mjeseca u Zagrebu se pojavila srpska aplikacija za prijevoz Car:Go. Znate li kako rade? Bojite li se konkurencije?

Nemam previše informacija o toj aplikaciji. Činjenica je da na hrvatskom tržištu još uvijek nemamo ozbiljnog konkurenta. Ali imamo naznaka kako će konkurencija doći vrlo brzo i to je dobro. Uber u svijetu ima jako puno konkurenata. Nismo svuda prvi na tržištima. Svaka svjetska regija ima svog velikog igrača. Vidjet ćemo tko će se kod nas još pojaviti.

Uber je u nekim europskim zemljama zabranjen, poput Danske i Mađarske. U Londonu imate velikih problema i prijeti vam gubitak licencije za korištenje aplikacije. Kako to komentirate?

Nigdje u Europi Uber nije zabranjen. Samo su neke zemlje, poput Danske i Mađarske, tako uredile tržište da je vozačima neisplativo raditi preko naše aplikacije. U hrvatskim medijima se pisalo o zabranama Ubera u Italiji i Austriji, ali to nije istina. Tamo ima Uberovih vozača. Svaka država ima drugačije uređenu djelatnost autotaksija. Europska komisija traži da se uvedu regulative koje bi to izjednačile i omogućile nesmetano korištenje aplikacija za prijevoz. U Europi Uber ima preko 11 milijuna aktivnih korisnika. U Hrvatskoj ljeti aplikaciju na tjednoj bazi koristi 150.000 domaćih ljudi i isto toliki broj stranaca.

Nedavno je Uber priznao kako ste zataškali to da su krajem 2016. bili hakirani podaci 57 milijuna korisnika vaših usluga diljem svijeta. Jesu li bili hakirani podaci korisnika u Hrvatskoj?

Nemam podatke o tome. Tu priču vodi globalni komunikacijski tim.

Ovo ljeto ste lansirali uslugu UberBoat za prijevoz putnika gliserima do otoka. Jeste li zadovoljni interesom?

Imali smo vrlo uspješnu prvu godinu. Kako se radilo o svjetskoj premijeri, generirala je jako puno dobrog PR-a za Hrvatsku. Više od 400 svjetskih publikacija pisalo je o UberBoatu u Hrvatskoj opisujući i samu zemlju i njezinu turističku ponudu. Što se tiče korištenja usluge, više smo nego zadovoljni.

UberBoat nije jeftin. Pretpostavljam da su ga uglavnom koristili strani turisti dubljeg džepa?

Bilo je i domaćih ljudi. Ovisi što smatrate jeftinim. Stranci u Hrvatskoj prosječno borave tri i pol dana. Uzmimo da turist želi provesti odmor na Hvaru. Od Splita do Hvara u jeku sezone treba mu pet do sedam sati u jednom smjeru. Znači u transferu od zračne luke do apartmana na Hvaru i nazad potrošit će 14 sati od predviđenih 80-ak sati godišnjeg odmora. Isplati li mu se platiti malo više kako bi uštedio vrijeme? Osim toga, ako je gliser pun, nije velika razlika u cijeni od uobičajenog prijevoza. UberBoat od Splita do Hvara košta od 2600 do 3300 kuna jednom smjeru. Ako je gliser s 12 mjesta pun, tad to ispadne manje od 300 kuna po osobi.

Uber u Hrvatskoj vodite više od dvije godine. Kako ste postali generalni menadžer?

Po struci sam inženjer strojarstva. Za vrijeme studija radio sam na projektu Formula Student. Riječ je o izradi pravog trkaćeg bolida, ali s motorom motocikla od 600 kubika. Tu je krenula moja ljubav prema automobilima, ali nisam nikad radio kao inženjer. Nakon studija otišao sam u menadžment konzalting u kojem sam radio gotovo sedam godina. MBA program sam završio u Španjolskoj. Tamo sam stekao puno poznanstava i jedan moj prijatelj je postao generalni direktor Ubera za Njemačku. Kako smo u stalnom kontaktu, obavijestio me prije dvije i pol godine da Uber dolazi u našu regiju. Nagovorio me da se prijavim i prošao sam.

Koliko vas osobno smeta negativna slika Ubera kao moćne američke korporacije koja tjera u propast male obrtnike?

To je samo šum u komunikaciji. Kako sam inženjer, volim brojke. A brojke govore suprotno. Gdje god smo se pojavili, tržište prijevoza je naraslo. U Londonu je prije Ubera bilo 10.000 taksista. I danas imate isti broj taksista, ali i 40.000 Uberovih vozača. Promijenile su se navike ljudi. Posebno mladi više ne žele posjedovati automobile. Ne žele se o njima brinuti. To se mijenja i kod nas. Sve me to čini zadovoljnim i negativni povici me ne diraju previše.

Prije nego što ste se zaposlili u Uberu bili ste vlasnik nekoliko privatnih tvrtki. Jedna od njih bila je tvrtka za online shopping Privon. Firma je propala i tad su se neki ljudi žalili kako ste im ostali dužni novac za naručenu robu koja nikad nije isporučena. Je li to točno?

U Privonu sam bio jedan od investitora, kratko i direktor. Tvrtka je brzo narasla, ali kad se slomilo tržište maloprodaje u Hrvatskoj, otišla je u stečaj. Svi koji su imali neka potraživanja mogli su se naplatiti kroz stečajni postupak.