Na temelju sklopljenih ugovora o zaštiti i poticanju stranih ulaganja u pravilu Hrvatska odgovara za štetu u slučaju ako je investitorovo ulaganje izvlašteno bez da mu je određena tržišna naknada ili ako su državna tijela (sudovi, lokalna samouprava, agencije i sl.) postupala prema njemu tako da je trpio neravnopravan tretman.

Ovisno o arbitražnoj klauzuli arbitražni postupci mogu se voditi pred Međunarodnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu (u nastavku: ICSID) ili prema Arbitražnim pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo od 15. prosinca 1976. (UNCITRAL).

Prema podacima DORH-a iznesenim u godišnjem izvješću o radu, pred navedenim arbitražnim tijelima protiv Hrvatske je pokrenuto devet sporova (8 pred ICSID-om i jedan pred UNCITRAL-om) u kojima ulagači traže naknadu štete u ukupnom iznosu od 1,12 milijardi eura. Neki od navedenih sporova u početnoj fazi dok su za neke već donesene nepravomoćne odluke.

U arbitražnoj praksi Međunarodnog centra za rješavanje ulagačkih sporova pred kojim se vidi većina predmeta pojam izvlaštenja stranog investitora se vrlo široko interpretira. Tako, primjerice, investitor može ostvariti pravo na naknadu štete u slučaju ako bi nakon započinjanja investicije Hrvatska mijenjala zakonodavni okvir, a što bi se odrazilo na gubitak njegovih legitimnih očekivanja.

Međutim, treba naglasiti da je nakon odluke Suda Europske unije u predmetu Achmea B.V. otvoreno pravno pitanje daljnjeg tijeka ovih arbitražnih postupaka zbog izraženog stava o nenadležnosti arbitražnog suda u Washingtonu.

Gotovo polovica odštetnih zahtjeva pred međunarodnim arbitražnim sudovima odnosi se na tužbe četiri poslovne banke zbog prisilne konverzije kredita u švicarskom franku. Ukupna visina zahtjeva za naknadu štete svih banaka iznosi 460,7 milijuna eura. Najveću odštetu, 201,1 milijun eura, traži austrijska Addiko banka. Tijekom prošle godine prikupljali su se dokazi i pripremao se odgovor na tužbu. Vlasnik Zagrebačke banke Unicredit Bank Austria traži 137 milijuna eura, a u ovom predmetu DORH je već dao iscrpan odgovor na tužbu, te poduzeo sve pravne radnje za pripremu ročišta.

Manje odštetne zahtjeve podnijeli su vlasnici Raiffeisen banke (64,5 milijuna eura) i Erste banke (57,1 milijun eura). U tim predmetima prihvaćen je zahtjev RH za bifurkaciju, odnosno prigovor nenadležnosti te se čeka odluka tribunala.

Najveći pojedinačni zahtjev za odštetu težak 200 milijuna eura pokrenuo je kanadski investitor Haakon Korsgaard pri arbitražnom sudu UN-a (UNCITRAL) pozivajući se na navodnu povredu sporazuma između hrvatske i kanadske vlade o poticanju i zaštiti ulaganja. Kanađanin u tužbi tvrdi da mu je onemogućeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u Hrvatskoj koje su ranije bile društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenih poduzeća iz Srbije. Naime, Kosgaard je stekao nekretnine srbijanskih tvrtki na Jadranu koje je Hrvatska 1992. godine nacionalizirala.

Kako nije uspio uknjižiti nekretnine niti dobiti naknadu od države, kanadski investitor je pokrenuo međunarodnu arbitražu za naknadu štete. U odgovoru na tužbu DORH osporava da je tužitelj izvršio ulaganje u Hrvatsku s obzirom na to da je riječ o nekretninama koje su predmet sukcesije imovine bivše SFRJ.

Među arbitražama koje spominje DORH u izvješću su i dvije koje su u završnoj fazi. Riječ je o tužbama Georga Gavrilovića te nizozemskog vlasnika tvrtke CityEX. U postupku u kojem je Gavrilović tužio državu radi naknade štete od 198,5 milijuna eura Hrvatska je izgubila spor, ali je određena znatno niža naknada štete od traženog iznosa. Hrvatska je ukupno dužna platiti Gavriloviću oko 3 milijuna eura odštete te sudske troškove u visini od 2,8 milijuna eura.

U sporu s vlasnikom CityEXa, koji je tražio isplatu od 53 milijuna eura zbog navodne nelojalne konkurencije na tržištu poštanskih usluga, arbitražni sud u Washingtonu presudio je u korist Hrvatske. Zanimljivo je da je sud u cijelosti odbio zahtjev za isplatu, ali je ipak naložio da Hrvatska tužitelju nadoknadi troškove arbitražnog postupka u iznosu od 555 tisuća dolara i 3,66 milijuna eura.

Preostala dva spora još su u početnoj fazi rješavanja. Onaj vredniji, u kojem investitori traže odštetu od 123 milijuna eura, vezan je uz propali golf projekt u Dubrovniku. U tužbi nizozemska tvrtka Elitech B.V. i domaća tvrtka Golf razvoj d.o.o. tvrde da su kao investitori tijekom deset godina uložili značajna sredstva za razvoj golf projekta na području grada Dubrovnika, a da se projekt nije realizirao zbog brojnih akcija nevladinih organizacija, populističkih grupa i određenih utjecajnih političara koji su svi zajedno stvorili negativno ozračje u odnosu na projekt i utjecali na donošenje odluka upravnih tijela i sudova koji u konačnici nisu odobrili projekt. Investitori smatraju da su zbog navedenih aktivnosti su lišeni prava na očekivani profit od vrijednosti golf projekta, a što predstavlja direktnu eksproprijaciju bez naknade učinjene od strane Republike Hrvatske.

U drugom nedavno započetom sporu nizozemska tvrtka Amlyn Holding B.V. traži naknadu štete u iznosu od 85 milijuna eura koju je navodno pretrpjela zbog toga što je Hrvatska prekršila odredbe Europske energetske povelje jer je proizvoljnim promjenama pravnog okvira oštetila tužitelje kao investitore dok je istovremeno pogodovala druge investitore.