Sastavljenom od 25 novih električnih vlakova Capricorn, rekordnom vlaku dugom 1906 metara trebalo je gotovo sat vremena da prijeđe oko 25 kilometara preko spektakularne željezničke linije Albula od Prede do Alvaneua u istočnoj Švicarskoj. Albula je za promet otvorena davne 1904. i nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

Albula Line poznata je po beskrajnim zavojima i oštrim nizbrdicama. U manje od 25 kilometara, vlak se spustio s 1.788 metara nadmorske visine u Predi na 999,3 metra u Alvaneuu, koristeći niz spirala, vijadukata i tunela. Rekord je još više zapanjujuće kad se zna da je vlak putovao po uskotračnoj željeznici na kojoj su tračnice udaljene samo jedan metar, dok je na 'standardnim' kolosijecima razmak 1,435 metra.

U kombinaciji s uskim zavojima, strmim nagibima, brojnim tunelima i mostovima pothvat nije bio nimalo lak. Prethodni vlasnici svjetskog rekorda u najdužem putničkom vlaku - Belgija i, prije toga, Nizozemska - koristili su željeznice standardnog kolosijeka kroz ravničarski kraj.

Probne vožnje trajale su mjesecima. 'Morali smo biti 100 posto sinkronizirani i to svake sekunde. Svaki strojovođa morao je paziti na brzinu i na druge sustave cijelo vrijeme tijekom vožnje', rekao je za CNN glavni strojovođa 46- godišnji Andreas Kramer.

Prva probna vožnja završila je neuspjehom i to prije nego što je vlak krenuo jer se otkrilo da se sustav kočenja u nuždi ne može aktivirati i da sedam strojovođa ne može međusobno komunicirati putem radija ili mobitela u tunelima. Zbog toga se koristio privremeni terenski telefonski sustav kojeg je postavila švicarska civilna zaštita.

Na dugom spustu, brzina se kontrolirala regenerativnim kočenjem, sličnim onom kojim se koriste neki električni automobili, a nastala struja se vraćala nazad u nadzemne električne vodove. S toliko mnogo vlakova na istom dijelu pruge, postojala je zabrinutost da bi mogli vratiti previše struje u mrežu i kako bi se to izbjeglo najveća brzina vlaka bila je ograničena na 35 km/h.

Dodatni sigurnosni kontrolni kabeli također su morali biti postavljeni u cijelom vlaku kako bi podržavali standardne mehaničke i pneumatske veze između vlakova.

Švicarska je zemlja željeznice iako se zbog svog planinskog krajolika ne čini najprikladnija za takav vid prometa. Švicarci su najentuzijastičniji korisnici željeznice na svijetu i svake godine putuju u prosjeku 2450 kilometara vlakovima. Tako su 2019. prije pandemije Covida-19 prešli 19,7 milijardi kilometara prugom, da bi to u 2021. palo na 12,5 milijardi kilometara s tim da su sad na dobrom putu da se vrate na razine prije pandemije.

Inače, Švicarski su navikli na besprijekorno odvijanje javnog prometa pa čak i malo kašnjenje izaziva dosta nezadovoljstva. Razlog tome je što su švicarski gradovi povezani multimodalnim prijevoznim sustavom i sve mora teći glatko između vlakova, tramvaja, autobusa, pa čak i brodova.

Prošle godine Švicarske savezne željeznice (SBB) upravljale su s 11 260 vlakova koji su prevozili 880 000 putnika i 185 000 tona tereta dnevno na mreži dugoj 3 265 kilometara. Kad se na to doda još 70 'privatnih' željeznica, od kojih su mnoge djelomično ili potpuno u javnom vlasništvu, ukupna duljina raste na oko 5300 kilometara, što je najgušća željeznička mreža na svijetu.

Unatoč golemim ulaganjima u posljednja četiri desetljeća, kroz dugoročne programe širenja kao što je 'Bahn 2000.' Švicarske željeznice postaju žrtve vlastitog uspjeha. Dok SBB-ova sveukupna točnost još uvijek izgleda impresivno strancima, postoji zabrinutost zbog sve lošijeg učinka, rastućih troškova i njegove sposobnosti da financira osnovno održavanje i velike projekte nakon razornih financijskih gubitaka 2020. - 2021. godine.

Dok se druge zemlje svađaju i kolebaju oko ulaganja u javni prijevoz, u lipnju 2022. Švicarsko savezno vijeće otvorilo je konzultacije o svom sljedećem programu dugoročnih ulaganja u željeznicu. Program 'Bahn 2050' detaljan je skup prijedloga s jasnim fokusom na razvoj putničkih usluga na kratkim i srednjim udaljenostima kako bi se ponukalo građane na što manje korištenje automobila.

Očekuje se kako će program biti usvojen do 2026., a njegovi ciljevi uključuju povećanje godišnje upotrebe javnog prijevoza s 26 milijardi kilometara na 38 milijardi kilometara do 2050., 'značajno' povećanje udjela željeznice u prijevozu robe i putnika i još bolje integriranje željeznice s drugim načinima prijevoza kako bi se stanovništvu pružila veća mobilnost.