Ante Todorić se iz javnog života povukao prije više od 25 godina, nakon prvih demokratskih izbora 1990. iz kojih je izišao kao gubitnik. Bio je na listi Koalicije narodnog sporazuma Savke Dabčević Kučar. Franjo Tuđman ga je zvao u HDZ, ali Todorić ga je odbio.

'Mesić i Manolić danas govore kako su Antu Todorića željeli za ministra poljoprivrede u prvoj hrvatskoj Vladi. Ali prema mojim saznanjima, Tuđman mu je čak nudio da bude predsjednik Vlade. Međutim Todorić ga je glatko odbio, uz opasku kako Tuđman nije demokrat', kaže za tportal novinar Poslovnog dnevnika Saša Paparella, koji se zadnjih godina najviše bavio poviješću obitelji Todorić te je na osnovi njegovih istraživanja snimljen dokumentarac 'Gazda'.

U istoimenoj knjizi koju je Paparella napisao navodi kako su se Tuđman i Ante Todorić družili, ali nisu bili prijatelji. Todorić je čak pomogao Tuđmanu da postane profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, preko bratića koji je ondje radio.

Paparella je zadnji novinar koji je uspio razgovarati s Antom Todorićem. Susreo ga je u proljeće prošle godine, prije izbijanja krize u Agrokoru, u lovištu Garjevica pokraj Popovače. Todorići ondje imaju luksuzno opremljenu lugarnicu Kamenica.

'Slučajno smo ga tamo zatekli. Bez problema je pristao na razgovor s nama. Ostavio je na mene dojam jako inteligentnog i lukavog čovjeka. Unatoč poodmakloj dobi, a tada je bio pred 90. godinom života, bio je pun energije. Sjećam se kako ga je tijekom našeg razgovora nazvao jedan od njegovih unuka. Nije mu želio reći da je u društvu novinara. Samo mu je rekao da dida kao stari čovik čita novine i gleda kroz prozor (smijeh)', prisjetio se Paparella.

Od Zmijavca do dvorca grofova Drašković

Dinastija Todorić svoje početke ima u selu Zmijavci pokraj Imotskog, u kojem se 1927. rodio Ante Todorić, u obitelji Ivana i Mare Todorić, s osmero djece. Svih pet sinova završili su fakultete i izgradili karijere kao suci, liječnici, sveučilišni profesori, dok su se tri sestre udale i posvetile obitelji.

Ivan, djed Ivice Todorića, bavio se uglavnom uzgojem duhana, čime je financirao školovanje svojih sinova, od kojih se Ante opredijelio za agronomiju. Srednju poljoprivrednu školu završio je u Križevcima.

Već kao 22-godišnjak dekretom ministra poljoprivrede 1949. postavljen je za ravnatelja Poljoprivredne škole u Božjakovini, mjestu pored Dugog Sela, te surađuje s tamošnjim poljoprivrednim dobrom. U Božjakovini je upoznao i buduću suprugu Miru Poštek, kćer imućnog bačvara iz Kloštar Ivanića. Vjenčali su se 1950., iste godine dobili su sina Ivicu, a kćer Jadranku 1952. godine.

Nakon što je diplomirao 1954. na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, i to kao prvi u generaciji, imenovan je za upravitelja poljoprivrednog dobra u Božjakovini. Dobivanjem direktorske fotelje Ante Todorić se s obitelji seli u dvorac koji su sagradili grofovi Drašković, tada u društvenom vlasništvu, u kojem je živio idućih deset godina. Možda je tada nastala i fascinacija dvorcima njegova sina Ivice, koji će 40-ak godina kasnije kupiti sličan objekt, famozne Kulmerove dvore, u zagrebačkim Šestinama.

Todorićev politički uspon kreće 1958., nakon što ga je na jednom sindikalnom skupu primijetio Vladimir Bakarić, tada najmoćniji čovjek u socijalističkoj Hrvatskoj. On ga je predložio za kandidata za poslanika Vijeća proizvođača u Saveznoj skupštini u Beogradu. Iste godine postaje i predsjednik Društva agronoma Hrvatske. Jedno vrijeme Todorić je bio jedini poslanik u Saveznoj skupštini koji nije bio član Komunističke partije, ali kasnije se ipak učlanio.

Sve je krenulo s Agrokombinatom

Tih godina Todorić ulazi i u bankarski svijet. Imenovan je u upravni odbor Poljobanke, a svoj krug prijatelja širi i na Većeslava Holjevca, koji je od 1952. do 1962. bio gradonačelnik Zagreba.

Menadžerski uzlet dolazi 1960., kada je Todorić postavljen za predsjednika Upravnog odbora Zajednice poljoprivrednih dobara grada Zagreba, koja će se tri godine kasnije pretvoriti u tvrtku Agrokombinat. Todorić je izabran za generalnog direktora. 

U narednih deset godina Agrokombinat se pod njegovim vodstvom od male firme pretvorio u jedan od najvećih poljoprivrednih kombinata u bivšoj Jugoslaviji. Na svom vrhuncu tvrtka je imala 350 trgovina, proizvodila je 23 milijuna jaja godišnje i bila je najveći proizvođač slatkovodne ribe u Jugoslaviji. 

Istovremeno, Todorić se penjao na političkoj ljestvici. Od 1968. zastupnik je u Saboru socijalističke Hrvatske i član Predsjedništva Sabora. Povezao se i s hrvatskim proljećarima, što će ga na kraju koštati političke i poduzetničke karijere.

Do kraha kako Todorića, tako i Agrokombinata dolazi početkom 1970-ih, nakon uhićenja sudionika Hrvatskog proljeća. On sam je završio iza rešetaka u rujnu 1972. i to nakon što mu je ukinut zastupnički imunitet. Tome se mjesecima opirao Jakov Blažević, tadašnji predsjednik Sabora, nekadašnji tužitelj protiv Alojzija Stepinca, koji je ostao upamćen kao protivnik hrvatske ideje. To dokazuje kako je Todorić, osim proljećara, imao utjecajne prijatelje i među zagriženim komunistima.

Oslobođen optužbi za nacionalizam, ali ne i za privredni kriminal

Prvotno je osuđen na 14 godina zatvora, ali nakon žalbe Vrhovni sud mu je smanjio kaznu na njih šest, od čega je u zatvoru proveo četiri godine u zatvorima u Zagrebu i Staroj Gradiški. Zanimljivo je to da ga je Vrhovni sud također oslobodio optužbi za nacionalizam, ali ne i za gospodarski kriminal. Naime osuđen je za razne privredne malverzacije i stvaranje crnih fondova.

'Činjenica je kako je Agrokombinat propao u samo nekoliko mjeseci, kad su Todorića zatvorili. Na temelju onoga što sam uspio istražiti, čini se kako bi se tvrtka našla u problemima i bez Hrvatskog proljeća. Izgleda kako se njezin uzlet temeljio na prevelikom zaduživanju i izdavanju mjenica, što će kasnije kopirati njegov sin Ivica', mišljenja je Paparella.

Kakvog je karaktera Todorić stariji, pokazuje i epizoda iz istražnog zatvora u Đorđićevoj ulici. Za vrijeme ispitivanja toliko ga je iživcirao jedan istražitelj da ga je Todorić nokautirao.

'U tom vremenu bilo je nezamislivo krivo pogledati milicajca, a kamoli nešto drugo. A opet, Todorić je prebio inspektora u podrumu Đorđićeve. Za to je trebalo hrabrosti', ističe Paparella.

U zatvoru se Todoriću rodila ideja o pokretanju biznisa s cvijećem. Svjedočio je o tome nedavno pred saborskim istražnim povjerenstvom i Stjepan Mesić, koji je s Todorićem robijao godinu dana u Staroj Gradiški. U tom poslu imao je iskustva iz Agrokombinata, koji je imao velike staklenike cvijeća pored Ivanić Grada.

Izišao iz zatvora i dobio kredit od 100.000 maraka

Iz zatvora je izišao u siječnju 1977., kada je njegov sin Ivica imao 26 godina. Kako mu je sudskom presudom zabranjeno upravljanje tvrtkama, Ante Todorić se povukao u pozadinu, a na čelo obiteljskog obrta s cvijećem postavio je sina.

Iako je iza rešetaka proveo četiri godine, nije izgubio sva stara poznanstva. Na osnovi njih dobiva 100.000 njemačkih maraka kredita od Privredne banke Zagreb (PBZ), čime će izgraditi staklenik od 1200 metara kvadratnih u Kloštar Ivaniću. 

U rujnu 1977. prvo cvijeće već je bilo na tržištu. S vremenom su Todorići proširili posao na uvoz i izvoz žitarica te voća i povrća. Sve do kraja 80-ih poslovali su kao obrt da bi 1989. osnovali tvrtku koja će obilježiti hrvatsko društvo u narednih više od četvrt stoljeća – Agrokor. 

'Mnogi ljudi koji poznaju Todoriće reći će vam kako je Ivica dobar direktor, ali nije do koljena Anti. Da nije bilo njegova iskustva, političkih veza, a vjerojatno i novca, Ivica Todorić ne bi nikad izgradio svoje carstvo. Kad razmišljam o Anti Todoriću, sjetim se lika Matana iz serije Prosjaci i sinovi. To je taj mentalitet. Snalažljiv i lukav', ističe Paparella.

Ivica Todorić planirao izdati knjigu posvećenu ocu

Sami Todorići nisu nikad zaboravili Imotski i kraj iz kojeg potječu. Slabo je poznato to da u nazivu Agrokor 'kor' ne znači 'korporacija', već – korpar (galantar, pokućar), odnosno čovjek koji prodaje razne sitnice na ulici. Prije sedam godina, prilikom otvaranja Super Konzuma pored Imotskog, Ante Todorić je otkrio spomenik posvećen upravo legendarnom korparu s TV ekrana, Matanu.

Kako bi se odužio ocu za sve što je napravio, Ivica Todorić je 2012. za njegov 85. rođendan planirao izdati knjigu 'Ante Todorić – najuspješniji socijalistički menadžer', ali ona nikad nije tiskana.

'Imam taj rukopis iz kojeg sam vukao informacije za svoju knjigu 'Gazda'. U njemu o Anti Todoriću govore istaknuti hrvatski proljećari poput Savke Dabčević Kučar, Božidara Novaka, Marka Veselice i drugih. Mislim da knjiga nije izdana jer se te godine Agrokor širio na tržište Srbije. Ivica Todorić je procijenio kako mu nije oportuno veličati hrvatski nacionalizam u trenutku dok je osvajao istok', misli Paparella.

Možda u doglednoj budućnosti netko napiše knjigu i snimi TV seriju o dinastiji Todorić koja je u utorak dobila novo poglavlje nakon što se osnivač Agrokora predao britanskoj policiji.