Računovodstvenih metoda ne manjka i ovdje se zapravo ne govori o gubitku koji se prikazuje u završnom računu, već o razlici između vrijednosti imovine i obveza koncerna, tj. u bilanci. 

Golema razlika može biti uzrokovana nizom faktora: možda je prenapuhana vrijednost imovine nekih poduzeća, možda se nisu otpisivale zalihe, a možda se su i troškovi u prevelikoj mjeri iskazivali kao investicije.

Ekonomski analitičar Hrvoje Japunčić za tportal je pojasnio kako bi dugovna strana bilance trebala biti relativno čista. Na njoj su upisane sve obveze za kredite, obveznice, dobavljače, a jasno bi se trebalo vidjeti i razno direktno i indirektno kreditiranje dobavljača.

Što se tiče strane bilance na kojoj je uknjižena imovina, tu postoji prostor za 'pumpanje'. 'Pogotovo kada je u pitanju vrijednost nematerijalne imovine poput goodwilla, kojim je zapravo prikazana vrijednost pojedinih brendova, marketinga ili klijenata. Kroz primjenu računovodstvenih standarda i uz razne metode procjene vrijednosti može doći do velikih nesrazmjera', kaže Japunčić i ilustrira to na primjeru zaliha:

'U klasičnom ciklusu, recimo proizvodne tvrtke, zalihe se nabavljaju po određenom trošku, ali ako se one ne iskorištavaju, mogu se i dalje voditi po nabavnoj cijeni ili im se vrijednost može umanjiti kako bi odgovarala novim okolnostima na tržištu. Isto tako, vrijednost zaliha može se i povećati, primjerice ako tvrtka kupi bakar ili neku drugu robu na burzi, a vrijednost joj poraste.'

Ono što je po Japunčiću ključno jest da su međunarodni računovodstveni standardi definirani, ali u sklopu prikaza financijskih pokazatelja imaju širi raspon. Previše konzervativne ili prevelike procjene vrijednosti neke imovine vlasnici i menadžment tvrtke stoga moraju dobro obrazložiti ulagačima i dioničarima.

Na pitanje hoće li nakon objave revidiranih Agrokorovih izvještaja biti jasnije je li Todorić doista pokušao obmanuti ulagače, Japunčić opet ukazuje na dugovnu stranu bilance:

'Kada se objave izvješća, vidjet ćemo jesu li obveze Agrokora bile onakve kakvima su prikazivane i je li možda bilo neiskazivanja obveza – to je puno opasnije. Vrijednost nekog brenda može se tumačiti na više načina, ali kredit od milijardu eura uz pet posto kamata vrlo je egzaktan. Treba se fokusirati na taj dio priče', zaključio je i dodao kako se treba strpjeti do objave dokumenta kako bi bilo jasno je li bilo kakvih zamućivanja ili prikrivanja.

Dosad objavljene podatke o dugovima i bilancama koncerna u radijskoj emisiji Hrvatskog radija 'U mreži Prvog' komentirao je i financijski savjetnik Andrej Grubišić.

Grubišić je rekao kako bi najprije kao svaki suvisli financijaš htio dobro pročitati to izvješće.

‘Tih dvije milijarde eura navodno neprikazanih gubitaka gotovo sigurno nije kreirano u 2016. Moje je mišljenje da Uprava Agrokora nije sastavila izvješća za tu godinu, već ih je sastavila izvanredna uprava, a revizori potvrdili’, rekao je.

‘Mnogo je važnije ono što se događalo do 2016. Moja pretpostavka je da je riječ o akumuliranim gubicima koji proizlaze kao kombinacija nekoliko stvari. Prvo - postoji mogućnost da je dio troškova kapitaliziran (kad se trošak prikazuje kao investicija). Drugo, moguće je da je dio zaliha ostario, a nije mogao biti otpisan pa su se godinama gomilali zaostaci koji su sad provučeni kao trošak u jednoj godini’, smatra Grubišić.

Na pitanje je li u redu da to tako godinama prolazi kroz poslovne knjige, Grubišić je rekao da je to računovodstveno u redu zato što se može u jednoj godini iskrcati - ’ako konstatirate da to niste dobro radili’.