Područje rezervata biosfere tzv. europske Amazone proteže se na gotovo milijun hektara i 700 kilometara riječnog toka te obiluje rijetkim staništima koja su dom brojnih ugroženih vrsta.

Samo proglašenje značajan je događaj i svojevrsna kruna suradnje pet zemalja – Austrije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Srbije – sa zajedničkim ciljem zaštite prirode i stvaranja preduvjeta za bolju zaštitu bioraznolikosti tog vrijednog područja. No iako je put do proglašenja bio dug, naš posao nije gotov i na neki način tek sada zapravo započinje, jer predstoji to da svi uključeni – od lokalnih zajednica, organizacija civilnog društva, upravljača zaštićenim područjima, gospodarstvenika, pa do resornih ministarstava u svih pet zemalja – nastave rad kako bi rezervat biosfere zaživio i dostigao svoj pun potencijal. Očekujemo da se rezervatom upravlja na održiv način koji stvara nove prilike, kako za prirodu, tako i za ljude koji žive na ovom području.

Nažalost, to nije uvijek praksa te su unatoč pozitivnim iskoracima i dalje prisutne mnoge prijetnje čije se posljedice neće odraziti samo na prirodu, već na cijeli živi svijet. Ustaljen način upravljanja rijekama, skraćivanje vodotoka, vađenje šljunka i pijeska iz korita i projekti za gradnju novih hidroelektrana te unapređenje plovnih puteva samo su dio prisutnih problema. Tako, primjerice, kanaliziranjem rijeka i 'oblačenjem' njihovih obala u beton zapravo povećavamo rizik od poplava. Nekontrolirano iskapanje pijeska i šljunka ne uništava samo staništa brojnih vrsta, već ugrožava podzemne vodonosnike iz kojih se crpi pitka voda, a izgradnja hidroelektrana u potpunosti uništava cijele ekosustave.

WWF će inzistirati na tome da štetne prakse postanu stvar prošlosti, a da se za rješenja okrenemo prirodi. Itekako je moguće naći balans između gospodarskog razvoja i zaštite prirode te je to ono na što stalno ukazujemo – suživot ljudi i prirode velik je dio rješenja klimatske krize čije posljedice svakodnevno proživljavamo. Duž područja rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav niz je odličnih, lokalnih pokretača promjena koji doista žive u skladu s prirodom i doprinose održivom gospodarskom razvoju ovog područja. Upravo oni mogu biti model za zelenu transformaciju i primjer zelene tranzicije.

To je i srž Europskog zelenog plana i Europske strategije za bioraznolikost 2030., čijim smo se usvajanjem obvezali obnoviti 25.000 kilometara rijeka i zaštititi 30 posto kopna Europske unije. U odnosu na druge zemlje Europe - mi smo u prednosti. Naše rijeke su još uvijek djelomično prirodne i imaju sačuvanu prirodnu dinamiku, meandriraju, stvaraju sprudove i staništa za mnoge vrste te pružaju priliku za oporavak biološke raznolikosti. Ako budemo koristili primarno prirodna rješenja za obranu od poplava, povezivali rukavce, dali prostora samoj rijeci za meandriranje i plavljenje, zaštitit ćemo naseljena područja tijekom vodnih valova te ujedno održati vodu u prostoru prilikom suša i smanjiti devastirajući utjecaj koji suše već sad imaju.

UN je proglasio ovo desetljeće desetljećem revitalizacije, a mi smo u prvoj godini i imamo još puno toga učiniti na tom planu!

Očekujemo od donositelja odluka svih pet zemalja da snažno podrže projekte obnove prirode, projekte koji vraćaju život rijekama i uz rijeke, kako kroz financijske mehanizme, tako i kroz druge mehanizme podrške. Isto tako, očekujemo podršku županija, javnih ustanova za zaštitu prirode, drugih javnih tijela te općina i lokalnog stanovništva u aktivnom uključivanju u upravljanje ovim rezervatom kroz aktivnu zaštitu te uključivanje u donošenje odluka i predlaganje konkretnih projekata.

U konačnici, budućnost rezervata biosfere odgovornost je svih nas, jer vremena za zaustavljanje pogubnih klimatskih promjena sve je manje, a priroda svakim danom šalje sve više upozoravajućih poruka o bespovratnoj šteti koju smo joj nanijeli.