'Puni navozi i puna knjiga narudžbi bile su obmane, a radilo se u pravilu o loše ugovorenim brodovima, što je po meni temeljeno na klasičnoj hrvatskoj korupciji, na kojima se samo stvarao gubitak umjesto da su poput nas ugovarali isključivo isplative poslove i ekonomski se brinuli o brodogradilištu i njihovim radnicima', kaže Debeljak.

'Od svega toga još je gore to da je ista uprava koja je napravila greške, dakle ista ta hobotnica, nastavila upravljati brodogradilištem, uz objašnjenje zbog 'kontinuiteta poslovanja' - valjda kontinuiteta gubitaka - i na kraju je izabrala i strateškog partnera koji ne sudjeluje u planu restrukturiranja, već samo čeka da se odobre sredstva. Država je bila ekspeditivna i veoma dobronamjerna i pomogla im na sve zakonski moguće načine: najprije Milanovićeva vlada s najvećim dijelom garancija koje danas državi dolaze na naplatu, pa trenutna Vlada s 96 milijuna eura iz siječnja ove godine, kako bi im dala prostora izraditi i uskladiti održiv plan restrukturiranja. Samo taj iznos bio je dovoljan za petnaest punih plaća s bonusima za svih 4400 radnika grupe, premda u samom brodogradilištu ni ne radi toliko ljudi. Zbilja treba postaviti pitanje: zar je moguće da i sve ostale tvrtke iz sustava - koje uostalom djeluju na tržištu - nemaju sredstava za plaće, odnosno gdje je potrošen novac? Samom Uljaniku to je moralo biti dovoljno i za dvije godine', nastavlja Debeljak.

'Radnika mi je iznimno žao jer su navučeni na to da postanu vlasnici škvera, a njime uopće nisu upravljali. Najgore je što je uprava iskoristila sve moguće legalne načine državne potpore i došli su u situaciju da država više formalno-pravno ni ne smije pomoći. Tvrtka je očito u velikom problemu koji treba što prije riješiti - stečajem s preustrojem, predstečajem ili nečim trećim - samo da se prekine trenutna agonija radnika jer će brodogradnja na ovaj ili onaj način imati budućnost kao u Brodosplitu, Kraljevici ili u Poljskoj. No najbitnije je da se hobotnica koja je dovela Uljanik u ovu situaciju ukloni i da se škver postavi na zdrave noge. Potpuno razumijem želju i volju države da pomogne po tko zna koji put, čak to i podržavam iako se za sanacije troši novac poreznih obveznika, no zbog lošeg upravljanja Uljanikom prostor je trenutno vrlo skučen i opasan po državu zbog sankcija Europske komisije', smatra vlasnik Brodosplita.

Sam Debeljak svojedobno se javio kao jedan od zainteresiranih da postane strateški partner Uljanika, no odbijen je unatoč ponudi za koju tvrdi da je iznosila 700 milijuna kuna, da bi prednost bila dana 'partneru koji nije ni imao konkretnu ponudu'. Također, kaže da mu je u tom trenutku onemogućeno dubinsko snimanje situacije u pulskom brodogradilištu.

'Prvenstveno smo razmišljali o spašavanju 3. maja, jedne od najboljih tvrtki koja je 2013. godine bila u boljoj poziciji od Brodosplita za dvije milijarde, a iz koje je u međuvremenu na različite načine prema Puli 'iscurilo' preko milijardu kuna. To su dodatni gubici također stvoreni lošim upravljanjem, no za 3. maj se osobno ne brinem i siguran sam da će on pronaći svoje mjesto pod suncem. Za Uljanik ipak zaključujem da je dio lokalne politike odlučio navedeno područje prenamijeniti u druge svrhe', zaključuje Debeljak.