Učinci zapadnih sankcija na rusko gospodarstvo dosad nisu bili ni približno dovoljni da zaustave rat u Ukrajini. No to bi se uskoro moglo početi mijenjati, pokazuje studija međunarodnog ekonomskog think tanka Bruegel
Na rusku invaziju na Ukrajinu zapadne zemlje odgovorile su nametanjem niza sankcija, a one su uključivale ograničenja ruskoj financijskoj industriji, njezinoj središnjoj banci te izvoznicima ugljena i nafte, uz opću kontrolu izvoza.
Sankcije je pratilo dobrovoljno povlačenje većine zapadnih tvrtki s ruskog tržišta.
Stručnjaci think thanka Bruegel procijenili su učinak koji su te sankcije imale na rusko gospodarstvo neposredno nakon invazije te što bi one mogle donijeti u dužem roku.
Slabi kratkoročni učinci
Istraživanje je pokazalo da u kratkom roku rusko gospodarstvo nije dovoljno pogođeno sankcijama da bi se zaustavio rat u Ukrajini. Dok su se financijske i trgovinske mjere EU-a i SAD-a u početku činile impresivnima, nisu uspjele imati onesposobljujući ekonomski učinak kojem se Zapad nadao.
Pokazalo se da su financijske sankcije daleko manje učinkovite protiv zemalja koje, poput Rusije, ostvaruju suficit na tekućem računu jer si mogu priuštiti plaćanje uvoza svojom zaradom od izvoza.
Umjesto priželjkivanog slabljenja platne bilance, dogodilo se suprotno. Prema podacima Bruegela, tekući račun ruske platne bilance dramatično se poboljšao 2022. Višak u prvih devet mjeseci 2022. iznosio je 198,4 milijarde dolara, otprilike 120 milijardi dolara više nego u istom razdoblju 2021. te je bio više nego dvostruko veći od prethodnog rekorda.
Na ovakav ishod utjecao je rast cijena energenata, a oni čine glavninu ruskog izvoza, te smanjenje ruskog uvoza nakon početka rata.
Budući da će cijene roba vjerojatno ostati visoke do kraja 2022., očekuje se suficit tekućeg računa ruskog tekućeg računa od blizu 240 milijardi dolara za cijelu godinu. Relativno visoke cijene pozitivno će utjecati na tekući račun i u 2023., unatoč embargu EU-a na sirovu naftu i naftne derivate te unatoč odluci Rusije da prekine dotok prirodnog plina u Europu.
Sankcije nisu uzdrmale ni ruski financijski sustav. Usprkos oštrim sankcijama protiv većine financijskih institucija, uključujući zamrzavanje imovine, gubitak pristupa američkom dolaru i euru te prekid veze s platnom infrastrukturom SWIFT, financijski sustav se stabilizirao, uglavnom zahvaljujući kompetentnom upravljanju Središnje banke Rusije.
Iako su sankcije imale značajan učinak na imovinu Središnje banke Rusije, ona i dalje drži velike količine strane valute za potencijalnu intervenciju.
Osim toga, razni kanali još omogućuju ruskim bankama interakciju s vanjskim svijetom. Također, mnoge ruske institucije još nisu pod potpunim sankcijama te i dalje imaju koristi od pristupa međunarodnim financijama.
Jedan od razloga za to što se učinci sankcija na rusko gospodarstvo sporo manifestiraju energetska je strategija EU-a. Suočena s energetskom krizom, Europska unija postupno je uvodila sankcije, vodeći računa o tome da najprije zadovolji vlastite energetske potrebe.
Prvobitna predviđanja o utjecaju sankcija na rusko gospodarstvo u ovoj godini izvorno su bila vrlo pesimistična sugerirajući dvoznamenkast pad BDP-a, no prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda iz rujna 2022., ruski BDP bi ove godine mogao pasti svega 3,4 posto.
Obećavajući dugoročni učinci
Analitičari Bruegela smatraju da će na srednji i duži rok sankcije, uzimajući u obzir njihovu širinu, ipak imati sve snažniji učinak na rusko gospodarstvo.
Dobrovoljan odlazak velikog broja zapadnih tvrtki, konačno energetsko odvajanje od EU-a i nesposobnost Rusije da pronađe jednake alternative ozbiljno će oštetiti rusko gospodarstvo.
Podaci za drugo i treće tromjesečje jasno pokazuju da su neki sektori, uključujući proizvodnju automobila i zrakoplovstvo, teško pogođeni. Ograničavanje izvoza u Rusiju dovelo je do ozbiljnih poteškoća u nabavljanju nužnih komponenti za proizvodne aktivnosti niza djelatnosti.
Iako se rusko gospodarstvo manje oslanja na uvoz nego većina drugih velikih i naprednih gospodarstava, neki su sektori vrlo izloženi, posebice proizvodnja transportne opreme, kemikalija, prehrambenih proizvoda i IT usluga.
Trajno odvajanje europskih gospodarstava od ruske opskrbe energijom odsjeći će Rusiju od alternativnih izvoznih odredišta i, u konačnici, dovesti do snažnog smanjenja deviznih prihoda.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da će se prihodi Rusije od izvoza ključnih energenata prepoloviti do 2030. godine – s lanjskih 75 milijardi dolara past će na 30 milijardi dolara. Tu pad neće stati. Kako se Europa bude sve više okretala obnovljivim izvorima te fosilnim gorivima sa Srednjeg istoka i iz Sjedinjenih Država, nestat će dominacija Rusije u svjetskoj trgovini energentima. Dugoročan učinak na gospodarstvo imat će i odljev mozgova, što smanjuje ljudski kapital zemlje, posebno na visokoj razini vještina.
Što još treba učiniti?
Kako bi sankcije bile što učinkovitije, potrebna je još veća koordinacija diljem svijeta da bi se izoliralo rusko gospodarstvo, ograničio dotok prihoda u rusku blagajnu i stoga pomoglo u zaustavljanju rata.
Unatoč zapadnim sankcijama, Rusija je nastavila zarađivati značajne prihode od nafte. Izvoz sirove nafte iz ruskih zapadnih i arktičkih luka ostao je snažan. Te su luke povijesno služile europskim potrošačima, a hoće li se tokovi moći preusmjeriti u zemlje koje nisu članice EU-a, bit će ključno u određivanju konačnog učinka sankcija.
Iako je došlo do malog smanjenja ruskog izvoza u EU, druge zemlje, uključujući Indiju i Kinu, povećale su kupnju ruske nafte, više nego kompenzirajući gubitak tržišta EU-a.
Međutim te zemlje trenutno kupuju rusku naftu uz značajan popust u odnosu na svjetske cijene. Kad europska potražnja nestane uvođenjem naftnog embarga, ti će popusti biti sve veći.
Postoji još jedan način da se značajno potkopa ruski izvoz nafte. Više od 90 posto svjetskih naftnih tankera osigurano je preko londonskog udruženja osiguravatelja International Group of P&I Clubs. Uvođenje zabrane osiguranja brodova koji prevoze rusku naftu imalo bi značajan utjecaj na ruski izvoz u zemlje izvan EU-a.