Snježana Jovanović počela je voziti taksi 2010. godine kao zaposlenica Taxi Cammea. Nakon šest mjeseci prešla je u obrtnike i pod kapu Radio Taxi Zagreba, a od kraja 2015. vozačica je Ubera. 

U pravilu vozi noćne smjene. Objašnjava kako joj tako ostane cijeli dan na raspolaganju. Obično nakon posla prošeta psa, skuha ručak za obitelj, zatim odspava, a ako joj ostane vremena, prepusti se, uz vožnju, svojoj drugoj strasti - slikanju.

'Završila sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Ipak, moja najveća želja je oduvijek bila da postanem taksist. Kao mala sam se, za razliku od drugih curica, najradije igrala autićima. Voljela sam s ocem popravljati njegov auto', prisjeća se Snježana.

Odlična priprema za noćno krstarenje Zagrebom - kad su klijenti, osobito vikendom, često pijani i skloni raznim 'nepodopštinama' - bio joj je posao koji je radila prije taksiranja. Ni taj se ne uklapa u zastarjelu podjelu poslova na 'muške' i 'ženske'. Naime, Snježana je nekoliko godina bila vlasnica noćnog kluba u Velikoj Gorici.

'Klub se zvao Domagoj, a vodila sam ga s bivšim suprugom. Ugostiteljska karijera je završila nakon što mi gradonačelnik nije htio produžiti ugovor za najam jer smo se nalazili u gradskom prostoru. Tada mi je rekao da sam ja jedina žena koja je imala i koja će imati lokal takvog tipa u tom kraju. Nakon toga sam krenula na cestu', kaže nam Snježana.

Dok je vodila klub, dodaje, imala je samo jedan ozbiljan ispad pijanog gosta koji je mogao završiti kobno.

'Bili smo pred zatvaranjem kad je u lokal upao mladić s kalašnjikovom u ruci. Uperio ga je u trbuh mom tadašnjem suprugu. Tražio je svoj prsten. Bio ga je izgubio i mislio je kako ga je ukrao netko od naših konobara. Spontano, ne razmišljajući, zgrabila sam cijev puške i okrenula je prema stropu. Srećom, sve je prošlo bez pucnjave', ističe Snježana.

Drugi susret s oružjem u ruci mušterije imala je prije nekoliko godina, dok je bila članica Radio Taxi Zagreba. Ističe kako joj je to dosad najgore iskustvo otkako radi kao taksistica, s tim da priča ima i dozu komičnog.

'Na Glavnom željezničkom kolodvoru, negdje oko dva u noći, u taksi mi je ušao mladić s kapuljačom na glavi. Rekao je da ga vozim do tramvajskog okretišta Savski most. Dok smo se vozili Savskom cestom, na komandnu ploču je stavio pištolj. Nije rekao ni riječi. Šuti on, šutim ja. Kad smo došli na okretište, rekao je da ga vozim nazad na kolodvor. S kolodvora opet na okretište. Išli smo tako četiri, pet puta gore - dolje. Za vrijeme vožnje pištolj je nekoliko puta pao na pod. On ga je uporno dizao. Konačno izusti da ga ostavim ispred jednog kluba u Savskoj. Uredno je platio vožnju i još je dodao 50 kuna. Prije nego što je zatvorio vrata kaže: 'Ovaj pištolj nije bio namijenjen vama. 50 kuna vam je za pretrpljeni strah.' Nakon toga sam otišla do prvog parkirališta, zapalila cigaretu i tek tad su mi se počele tresti noge i ruke', smijući se priča Snježana.

Ipak, to je nije pokolebalo i nastavila je s taksiranjem. Broj lijepih i ugodnih iskustava s ljudima daleko je veći od neugodnih. Kao nešto najljepše u svom poslu ističe to kad je neka mama ili tata preko Ubera pozovu da im pokupi dijete ispred škole ili neke dvorane i doveze doma.

'Rijetkom radim danju, ali mi se takvi pozivi znaju dosta često dogoditi. Osjetite kako ljudi u vas imaju povjerenje i to je neprocjenjivo. Često mi djeca dok se voze ispričaju svoj cijeli dan. Kako im je bilo u školi. Što su sve radili. To me napuni pozitivnom energijom', kaže Snježana.

Zahvaljujući taksiju upoznala je prije pet godina i svog sadašnjeg supruga Vladimira. I on je noćna ptica. Član je tamburaškog benda koji zabavlja goste jednog poznatog zagrebačkog restorana.

'Vozila sam sa subote na nedjelju. Noć je bila luda. Grad je bio pun maturanata. Kad više nisam znala za ruke i noge negdje oko pet ujutro, odustala sam od vožnje. Parkirala se u mirnu ulicu da dođem malo sebi. Guštam u cigareti kad se otvaraju vrata: 'Vozite?' To je bio klik sudbine. Vozila sam ga naredna dva mjeseca s posla na posao. Sebi punila džepove, njemu praznila', priča Snježana. 

Pitamo je može li se od taksiranja pristojno živjeti i kako gleda na sve veći broj mladih koji se nakon pojave Ubera bave tim poslom. 

'Sjećam se kako sam 1986. naručila taksi od Središća do aerodroma. Koštao me tadašnjih 2,4 milijuna dinara. Let avionom platila sam 2,5 milijuna dinara. Moja plaća, a tad sam radila kao pomoćnica u kuhinji, bila je pet milijuna dinara. Bilo je to zlatno doba taksista. I danas se od taksiranja može živjeti, ali niti približno to nisu iznosi kao prije. Mjesečno zarađujem plaću koja je manja od državnog prosjeka (op.a. oko 6000 kuna). Cijena kilometra u Uberu je tri kune. Smatram kako je to prenisko. S obzirom na cijenu goriva, trebala bi biti minimalno četiri kune', mišljenja je Snježana.

U bumu broja taksista u zadnjih nekoliko godina otkako je otvoreno tržište Snježana ne vidi ništa loše. Uvjerena je da posla ima dovoljno za sve.

'Nitko se nema razloga buniti. Svatko ima svoje klijente. Još imate velik broj ljudi koji nemaju pametne telefone i ne mogu koristiti Uber, već naručuju Radio Taxi ili Cammeo iako su oni skuplji', kaže Snježana, koja je u prijevoznički posao povukla i svog 27-godišnjeg sina Marija koji također radi preko Ubera.

Ako Radio Taxi ima veće cijene, postavlja se pitanje zašto Snježana nije ostala pod njihovom kapom, već se odlučila za Uber?

'Glavni razlog je veća sigurnost. Preko Uberove aplikacije vidite lice klijenta i njegovo ime. To vam puno znači. Osim toga, kao što mušterije putem aplikacije ocjenjuju nas, tako mi ocjenjujemo njih', ističe Snježana, a od svojih mušterija zasad ima čistu peticu.

'Iskreno volim ovaj posao i ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu. Morate znati osjetiti mušteriju. Želi li razgovarati, slušati muziku, pjevati… Zato me nekad ljute mladi taksisti. Imate sad puno studenata koji žele na brzinu nešto zaraditi. Brzo voze kako bi napravili što više vožnji. Osim toga, često ne poznaju grad. Klijenti se žale zbog glasne muzike ili neljubaznosti. Definitivno bi trebalo postrožiti selekciju i ne puštati svakog za volan', uvjerena je Snježana.

Za kraj dodaje kako nestrpljivo čeka da zaživi novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu koji bi trebao izjednačiti prava i obaveze uberovaca i tradicionalnih taksista. U ovom trenutku, smatra Snježana, u povoljnijem su položaju kolege joj iz Radio Taxi Zagreba jer puno njih vozi, tvrdi ona, i kao klasični taksisti i kao uberovci. S druge strane, ona nema tu mogućnost jer nema dozvolu za djelatnost autotaksija koju izdaje Grad Zagreb.

'Taksisti se nemaju razloga buniti. Zarađuju i dalje osjetno više od nas, a nitko im ne brani da voze i preko Uberove aplikacije kad to požele', zaključuje Snježana.