Proglasiti karantenu ili ne, pitanje je sad? Tako bi se moglo opisati najprije odluku da se uvede nova trodnevna zabrana kretanja koju je Vučić bio namijenio građanima Beograda ovog vikenda, pa onda povlačenje te odluke zbog prosvjeda koji su, bez obzira na različite teorije zavjere koje odmah dobiju zamah, iznenadile i Aleksandra Vučića i sve druge koji prate prilike u Srbiji.

Suočen s prosvjedima široke i šarolike mase neistomišljenika, odluku je povukao, pokušao silom ugušiti prosvjednike, potom u četvrtak otputovao u Pariz na ranije dogovoren sastanak i za sobom ostavio neizvjesnost.

Penzionerima šetnje u cik zore, šetačima pasa usred noći - pa tko se ne bi bunio?

Građani Beograda, ali i Srbije, revoltirani su proizvoljnim mjerama koje vlada provodi u borbi s pandemijom bolesti Covid-19. Izlazak na ulice bio je okidač i za sve druge nezadovoljnike da iskažu svoje neslaganje s Vučićem i njegovom vladavinom – tvrdi nacionalisti ne daju Kosovo i ne žele da im djeca za nekoliko godina uče arapski jezik u školama, liberalna opozicija je zgurana na političke margine i jedino joj preostaje da viče s ulice, priča se i o raznim provokatorima ubačenim s ciljem izazivanja nereda. Vjerojatno sve to stoji. No ostaje i dalje pitanje povoda prosvjedima, a to je odluka o zabrani kretanja.

Srbija je imala jedne od najstrožih politika u pokušaju zaustavljanja širenja virusa u proljeće ove godine. Umirovljenicima je bilo dopušteno slobodno se kretati samo u osvit zore, a vlasnicima pasa izvesti svoje ljubimce u šetnju u dubokim noćnim satima.

Prije svega zbog straha koji izaziva širenje nepoznatog virusa, ali i određene istreniranosti za autoritarni stil vladanja predsjednika Vučića, uz pomoć potpune kontrole medijskog prostora, građani Srbije su prve mjere borbe s pandemijom, pa čak i vrlo rigorozne, provodili vrlo disciplinirano i savjesno. Vučić je zatim naglo proglasio pobjedu nad pandemijom i, kao što su mjere zabrane kretanja bile naprasno uvedene, tako su naprasno ukinute. Preko noći, kao da je virus nestao, bila su dopuštena okupljanja na sportskim događajima, otvoreni su kafići i klubovi, ljudi su se vratili na posao, a kupci u trgovačke centre.

'Otac nacije' - autokrat koji teške odluke ne donosi sam

Virus je privremeno iščezao, pa su se i izbori mogli održati, ranije odgođeni upravo zbog koronavirusa. Izbori na prvi dan ljeta 2020. godine donijeli su Vučiću pobjedu neviđenu od 1990. godine i vladavine Slobodana Miloševića. S nešto ispod 50 posto odaziva birača, uz bojkot dijela oporbe, Vučićeva Srpska napredna stranka dobila je dvotrećinsku većinu u parlamentu i mogućnost da sama formira vladu.

No iako sebe voli vidjeti u ulozi oca nacije, pa je i naziv liste SNS-a na ovim izborima bio Za našu djecu, Vučić ipak želi podijeliti odgovornost, ako ništa drugo, onda barem kada je u pitanju budući dogovor s Kosovom. Za tu svrhu sačuvat će i mjesto Dačićevim socijalistima u vladi, s kojima u parlamentu ima nevjerojatnih 220 od 250 zastupnika.

Pluralne političke scene koja karakterizira demokracije u Srbiji - nema. Freedom House je Srbiju 2017., kada je Vučić postao predsjednik, ocijenio kao slobodnu, da bi je u ocjeni 2020. proglasio hibridnim režimom. Ovo sam već bila spomenula u tekstu o Mađarskoj, a koja je također po ocjeni Freedom Housea pala u kategoriju hibridnih režima za vrijeme desetogodišnje vlasti Viktora Orbana.

Brutalnost rađa otpor

No vratimo se Srbiji. Brutalnost koju je policija upotrijebila protiv građana koji prosvjeduju izaziva šok i nevjericu. Demonstracija sile psima, konjima, suzavcem, pendrecima i borbenim vozilima zbunjuje. Zašto? Čega se režim boji? Građana koji sasvim legitimno postavljaju pitanje kako to da virusa malo ima pa nema?

Brutalnost rađa otpor. Sigurno među prosvjednicima u Srbiji ima različitih skupina i različitih interesa. Na ovom mjestu nema više prostora za otvaranje priče o dijalogu Beograda i Prištine i odlukama o normalizaciji odnosa koje će, prije ili kasnije, opet doći na dnevni red. O utjecaju nekih stranih sila da ne govorimo. Ali sve te teorije zamagljuju stvarnost, a to je da policija, u uniformama, ali i u trapericama i tenisicama, batina građane, čak i one koji ne pružaju otpor.

Strah je najveći neprijatelj dobre vladavine, bez obzira na ono što nam Machiavelli savjetovao, jer se njegove preporuke ne odnose na demokratsku vlast. Vučićeva izborna pobjeda donijela mu je ogromnu vlast, ali istovremeno stavila pod znak pitanja demokratski legitimitet. Premlaćivanje građana samo potvrđuje tu konstataciju. Pazi dobro što želiš, moglo bi ti se i ostvariti, kaže jedna izreka. U slučaju Vučića i težnje za posvemašnjom moći, izborna pobjeda i neupitna vlast mogle bi se pretvoriti u Pirovu pobjedu.

I za kraj, komentar na pokušaje reakcije na događaje u Srbiji s hrvatske političke scene – Hrvatska se ne treba miješati u unutrašnja pitanja Srbije. Zadnja je koja bi Srbiji trebala dijeliti lekcije iz demokracije i kao pristojan susjed trebala bi se suzdržati od komentara koji će, u kontekstu ne tako dobrih susjedskih odnosa, neminovno i odmah biti iskorišteni od strane Vučića i njegovih medija kao dokaz da prosvjednici u Srbiji rade u interesu stranih neprijateljskih sila. Neke stvari sami moramo napraviti kako bismo popravili svoja društva, i mi u Hrvatskoj, i građani Srbije u Srbiji. Dociranje nitko ne voli, mijenjajmo svijet vlastitim dobrim primjerom, a ne kritikom drugih.