Tako bi bio uvrijedio i srpske i hrvatske nacionaliste – s razlogom. Ovako će se uvrijediti samo hrvatski nacionalisti, a njima je ionako nemoguće udovoljiti – kao i srpskima, uostalom. Uzalud će se Tadić sa svojim kućnim ljubimcem Milom Dodikom trsiti po Jadovnom: srpskim nacionalistima on nikada valjati neće. Tako će Tadić izvući, kao u dominama, 'duplo golo'. A mogao je ubrati tri boda u gostima u regionalnoj suradnji...

Nije, doduše, sasvim jasno kako je to protokolarno išlo: što je rekla Jadranka Kosor; što se dogovaralo na stranačkom planu u Hrvata, a šta u Srbiji itd. Uzmimo kao polaznu pretpostavku da je Tadić uredno pozvan i da nije bilo usputnih 'remetilačkih čimbenika', kako bi to bio nazvao pokojni Tuđman. Srbijanska nacionalistička oporba dakako da bi se digla na stražnje noge i optužila ga za 'izdaju', ionako ga javno nazivaju 'ustašom'. Da je zatim otišao u Jadovno, hrvatska bi se nacionalistička oporba također digla na stražnje noge, jer da Tadić 'izjednačuje agresora i žrtvu', da je trebao otići, ne znam, u Škabrnju ili na Ovčaru ili u Jazovku itd. Tako bi Tadić, uvrijedivši oba ta šovinizma, zadobio na integritetu i ispao frajer, ukratko, jer su naši nacionalizmi vrijedni jedino vrijeđanja, bilo koje da su pasmine.

Nažalost, Boris Tadić opet je – znajući ga – popustio pred lakomislenim marketingaškim savjetima svog trusta pilećih mozgova, raznih 'savjetnika' to jest. Odluka da ne dođe Josipoviću na tulum višestruko je loša. Građansko-liberalna oporba u Srbiji već mu je to spočitnula, ali se i određeni europski krugovi također mršte. Moguće je, dapače izvjesno, da je ta odluka posljedica pridržavanja sustavne politike ekstremnog centra koju Tadić i njegov Kabinet provode. Otprilike ovako: e, dosta si više popravljao odnose s Hrvatima, vrijeme je da malo zategneš, da se Srbeki širom Balkana ne zabrinu da si ih zaboravio. A i Mile Dodik bi se mogao osjetiti zanemarenim, ne ide mu baš najbolje nakon što su mu provalili blef.

Nešto je trulo na Andrićevom vencu

Mogao je Tadić uzeti u obzir i sljedeće okolnosti: konačno podizanje optužnice protiv Merčepa i njegovih 'mesara', kako to zove Marko Perković Thompson M1 A1; konačno hvatanje Đure Brodarca Vlade Milankovića i očekivano pridruživanje njihovih budućih sustanara u Remetincu. Uostalom, već godinama se zna za Milankovićeve nadasve zanimljive relacije s Miloradom Ulemekom Legijom i njegovim pajdašima, što bi trebalo popraviti sliku Hrvatske u Srbiji, sada kad su ga konačno digli.

U tim diplomatskim komplikacijama treba imati sve u vidu i svašta znati, pa tek nakon toga donositi promišljene i pažljivo izvagane odluke. Uvjeren sam – i ne samo ja! – da je Boris Tadić mogao hladno i bez brige doći na proslavu Dana neovisnosti Hrvatske i ubrati par političkih i diplomatskih poena. Nešto, međutim, nije u redu s načinom razmišljanja tamo, na Andrićevom vencu (to je beogradski Pantovčak). Ne znam koja je tu uloga onog malog kikiriza (to vam je onaj minijaturni soj kokoši), arabijatnog Vuka Jeremića, osim da po svom običaju kvari svaku pametnu diplomatsku ideju.

Bilo kako bilo, Boris Tadić odbio je primiti peticiju nevladinih organizacija združenih u Rekomu; svi bitni šefovi država iz regije, na čelu s Ivom Josipovićem, primili su je s uvažavanjem – osim kosovske predsjednice Atifete Jahjage i makedonskog predsjednika Đorđija Ivanova; imaju oni svoje razloge, vidljive iz ciljeva Rekoma. Tako je Tadić dopao lošeg društva, jer Rekom želi zajednički napor na identificiranju svih žrtava svih ratova i prateću katarzu i pomirenje – jednoga dana. Dakle, ničega spornoga tu nema, ali je kabinet s visine priopćio da je predsjednik zauzet i da peticiju Rekom može urudžbirati na prijavnici. Nisu rekli je li predsjednik možda zauzet noćnim opuštanjima u Klubu književnika i pratećim aktivnostima glede kontrole nastale štete. Rekom je inače organizacija nadasve sumnjiva: Nataša Kandić, Vesna Teršelič i slični...

Sve to skupa ostavlja donekle otužan dojam, pogotovo glede parlamentarnih izbora koji se očekuju narednoga proljeća. Boris Tadić ima pred sobom jasan izbor: ili će se udvarati nacionalistima, Crkvi i Mili Dodiku, dakle svima osim svojim glasačima, i sustavno zatvarati oči pred jasnim dilemama Srbije (nacionalizam, Kosovo, Europa, Rusija, NATO) – ili će se već jednom odlučiti što želi i jasno se politički i ideološki opredijeliti. Ako ovako nastavi, moguće je da će ga Šešeljevi nasljednici Nikolić i Vučić pojesti na izborima – uz suradnju Tadićevih sadašnjih koalicijskih partnera, koji imaju investicije koje valja zaštititi.