Dva dana nakon što je predsjednik zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić, suprotno većini SDP-ovih zastupnika u gradskoj skupštini, odlučio glasovati protiv proračuna koji je predložio gradonačelnik Milan Bandić, jučer se napokon oglasio i prvi čovjek stranke Zoran Milanović. Smeta ga, kaže, to što je nakon sjednice gradske skupštine ostao 'jedan zbunjujući dojam' prema kojem su oni zastupnici koji su dali svoju potporu Bandićevom proračunu 'prodali svoj obraz' što, dakako, 'nije dobro za SDP'. Svakako, dijelom je u pravu, no za 'zbunjujući dojam' nije zaslužno tek Bernardićevo glasovanje, nego i niz događaja koji su mu prethodili.

Ponajprije, zagrebački su SDP-ovci posljednjih tjedana nekoliko puta odlučno poručivali kako Bandićev prijedlog proračuna, koji predviđa poskupljenje dječjih vrtića i produljenog boravka u školama te smanjenje naknada za novorođene, neće proći. Tako je i s govornice Hrvatskoga sabora SDP-ov zastupnik Gordan Maras građanima otvoreno poručio kako mogu mirno spavati, jer 'poskupljenja vrtića u Zagrebu neće biti dok SDP donosi odluke u zagrebačkoj skupštini'. Pridružujući se prosvjedu roditelja zbog najavljenog poskupljenja, glasovanje protiv Bandićevog prijedloga najavili su i sam Bernardić te predsjednik gradske skupštine Boris Šprem. Ovaj je potonji, dapače, obećao kako će se suprotstaviti Bandićevom naumu 'čak i po cijenu novih izbora'. No nakon što je zagrebački gradonačelnik pokazao da od svojih prijedloga neće odustati, u SDP-u mijenjaju ploču. Želeći izbjeći raspuštanje skupštine, do kojeg bi došlo ako se ne usvoji gradski proračun, i raspisivanje novih izbora u Zagrebu, zastupnici koje je još u Bandićevo vrijeme u gradsku skupštinu kandidirao Milanović ipak se odlučuju podržati predloženi, tek minimalno korigirani, prijedlog proračuna. Bernardić i nekolicina odanih mu zastupnika ostaju u manjini, zbog čega je i došlo do spomenutog 'zbunjujućeg dojma'.

'Ne želimo nove izbore ni pod cijenu poskupljenja vrtića'

No teško se na kraju odlučiti što više zbunjuje: činjenica da predsjednik većinskoga Kluba zastupnika (Bernardić) glasuje za jedno, a većina članova njegovoga kluba, uključujući i predsjednika skupštine (Šprem) za nešto drugo ili pak tako brza evolucija iz stava 'nema poskupljenja vrtića ni pod cijenu novih izbora' u sasvim suprotni: 'nema novih izbora ni pod cijenu poskupljenja vrtića'?! Ili će javnost više zbuniti pokušaji uvjeravanja kako je Bernardić, koji glasuje protiv Bandića, zapravo 'novi Bandić', a oni - i iz SDP-a i iz HNS-a - koji su Bandićev proračun podržali, u stvari su Bandićevi najljući protivnici? 'Zbunjujući dojam' koji se šalje javnosti svakako je problem, koji nipošto ne može pokriti nemušto uvjeravanje kako se radi tek o 'demokratskom pravu na različito mišljenje'. I tu je Milanović u pravu. No ono što ni Milanović ni drugi u SDP-u, kako se čini, ne žele priznati jest to da ta stranka ima i puno većih problema od stvaranja ovakvog ili onakvog dojma.

Sve što zamjeraju HDZ-u na nacionalnoj razini, u Zagrebu i sami podupiru

Jer, stranka koja se javnosti želi predstaviti kao jedina ozbiljna alternativa vladajućoj garnituri na nacionalnoj razini, na primjeru načina vladanja u najvećemu hrvatskom gradu pokazuje da tome izazovu jednostavno nije dorasla. Dok na nacionalnoj razini traži prijevremene izbore, u Zagrebu ih pošto-poto želi izbjeći. Dok na državnoj razini s pravom upozorava na loše upravljanje javnim poduzećima, Zagrebačkim holdingom sama ne upravlja ništa bolje. Dok od Jadranke Kosor traži odlučne reforme i smanjenje državne potrošnje i deficita, u Holdingu u jeku krize dopušta nova zapošljavanja i tolerira 400 milijuna kuna duga samo u ovoj godini. Većinu onoga što prigovara HDZ-u, u gradu Zagrebu i sama podupire: i nerealni proračun i prelamanje krize preko leđa najslabijih (djece i njihovih roditelja) i odgađanje prijeko potrebnih reformi. I, što je najgore, sve te 'grijehe' više ne može natovariti Milanu Bandiću, kao što HDZ svoje grijehe uspješno tovari na leđa odbjeglome Ivi Sanaderu.

I tu se više, na žalost Milanovića, SDP-a i njegovih članova i pristaša, više ne radi tek o dojmu, oko kojega se politička javnost tako brižno fokusira, osobito u predizbornom vremenu, nego o elementarnoj vjerodostojnosti. Onaj tko ne zna upravljati onime što mu je već povjereno, teško može očekivati da će mu se povjeriti više.