Kad čuju da sam porijeklom s istoka Hrvatske i da pratim glazbu, sugovornici redovno pitaju – svira li se tamo štogod danas? Odgovor na ovo pitanje najčešće je ista ona neugodna istina koju izgovaramo kad se otvori tema slavonske dijaspore u Njemačkoj ili Irskoj: Why Stakla, Majke i Satan Panonski muzejski su primjerci bolje prošlosti, a njihovih nasljednika među oranicama, rijekama i šumama istoka zemlje ima onoliko koliko ima i ljudi – vrlo malo.

No to ne znači da ti malobrojni proplamsaji darovitosti ne mogu zasjati drugdje. Upravo se to dogodilo sa Sleepyheadsima, šarmantnim i iznimno talentiranim vinkovačko-vukovarskim rock kvartetom koji je upravo objavio drugi album 'We're OK'. Sleepyheadsi možda žive u Zagrebu, no njihov zvuk lijeno se kotrlja slavonskim i srijemskim šorovima, klaparajući poput starinskog bicikla po alternativnim, rock, funk i brojnim drugim utjecajima te ih pretvarajući u čistu, emotivnu i izvanvremensku ljepotu.

Njihove pjesme nastaju u glavi Vedrana Šuvaka, sjajnog gitarista, pjevača zavodljivog glasa, tekstopisca kojem engleski leži kao materinji te najdarovitijeg rock autora u nas za kojega vjerojatno niste čuli. Ovom tvrdnjom nikako ne želimo obezvrijediti neosporno talentirane kreativce kojima se često lijepi ova titula, kao što su Dunja Ercegović, Denis Katanec ili Ivan Šćapec. No Šuvak se jedini od njih, uz sklonost glazbenoj igri i improvizaciji, ne srami istaknuti naglašeni pop senzibilitet isisan iz klasičnih uzora poput Princea ili Davida Bowieja.

Na 'We're OK' eksplodirao je taj dar za pitku, himničnu melodiju koja za čas poput lipicanera odjaše u gitarsku međuigru Šuvaka i Daniela Brdara, vinkovačke sviračke legende s bezbroj utakmica u nogama, dok zid drže Domagoj i Gišo, sve zrelija, no i dalje mladalački vitalna ritam-sekcija. Sve to dobilo je debeli sloj glazure zahvaljujući iskustvu tonskog snimatelja Hrvoja Nikšića te hrabrosti producenta Marka Mrakovčića, a oni spretnim zvučnim intervencijama iz benda izvlače možda i više nego što su sami mislili da mogu.

A mogu puno, i konačno se ne srame pokazati to. 'Wasted Enough' i 'For Tomorrow' obogaćene su neočekivanim začinima saharskog i jugoslavenskog psihodeličnog rocka, koji kulminira kricima klavijatura Emila Andreisa u razornoj 'Blue MF'. Na prekrasnu baladu 'Too Slow', sa Šuvakovom stalnom temom prolaznosti života i ljubavi, nadovezuje se 'Looking Up', podmukla penjačica koja kao da je izletjela iz mračnih garaža Seattlea devedesetih. Vrhunac albuma, potresnu 'Wrong Style', u nekom bogatijem svijetu zajedno bi sjeli i napisali Thom Yorke, Michael Stipe i Frank Ocean, ali nitko od njih ne bi imao drskosti prekinuti njezin patos šaljivim reggae rock gitarističkim nadmetanjem.

Back-to-back epilog s 'Always' i 'Forever', još jednim turbulentnim skokom od nježnosti do razuzdanosti, podvlači crtu pod sve promjene s kojima se susrećemo u ovom poremećenom životnom tempu, u kojemu je sve teže ostati OK. A upravo to su Sleepyheadsi i snimili: album koji puca visoko i stremi zvijezdama, no ako i ne dosegne zamišljeni cilj, neće se strmeknuti poput padalice, već ostati tu negdje, u poznatom nam svemiru, da nas svako malo podsjeti da smo i mi – OK.

*Album We're OK na svim streaming servisima možete poslušati ovdje.