U utorak, 7. srpnja, obilježava se rođendan najvećeg hrvatskog pisca prošloga stoljeća Miroslava Krleže, a tim povodom ulaz u Memorijalnu zbirku Miroslava i Bele Krleže na Krležinom Gvozdu 23 bit će besplatan za posjetitelje
Kuća u kojoj je Miroslav Krleža (1893 – 1981) živio sa svojom suprugom, glumicom Belom, za javnost je otvorena na dan obilježavanja 20. godišnjice Krležine smrti, 29. prosinca 2001. godine.
Tada je kuća, izgrađena 1928/29. po nacrtu poznatog arhitekta Rudolfa Lubynskog, dijelom popravljena nakon godina zanemarivanja i nakon što je zbog prokišnjavanja krova u njoj bila poplava.
Ni tada nije uređena prema prvotnom planu restauracije, nego je popravljen samo jedan, prvi kat, na kojem je živio slavni umjetnički par, a kao razlog gradske vlasti navodile su neriješene vlasničke odnose. Jasno je i da ideološke razmirice političara te podijeljenost oko lika i djela slavnoga pisca nisu pogodovale da netko ozbiljno preuzme inicijativu za stvaranje memorijalnog centra u punom smislu, što, na koncu, veličina poput Miroslava Krleže i zaslužuje.
Ovako, danas je uređen samo njegov stan, prema idejnom planu iz 1988, čime je realizirana samo prva faza projekta. Trebalo je uslijediti i otvaranje Krležine radionice i studijske biblioteke, Scene Krležiane, turističko - komercijalnog sadržaja. Prijedlog takvog preuređenja zastupao je u osamdesetima odbor u sastavu Jure Kaštelan, Saša Vereš, Andrija Mohorovičić, Enes Čengić i Krešimir Vranešić te predsjednik odbora Božo Rudež.
Nakon osamostaljenja Hrvatske, HDZ-ova vlast zbog ideološkog nepoštivanja lika i djela Miroslava Krleže nije se prihvaćala posla obnove kuće, a ni u početku dvijetisućitih koalicijska vlast nije učinila obećano pred izbore, dakle nerealiziran je ostao cjeloviti projekt.
A što se ovoga stana tiče, tolika je masa stanova u historiji koji su razoreni i koji su bili nerazmjerno važniji nego moj i Belin dom. U čudnim našim prilikama, održavanje ovog stana znači veliku investiciju, a takvog faktora tko bi to financijski izveo, u mom slučaju teško da ima. Ali ako je nekome stalo da sačuva uspomenu na jednog pjesnika i jednu glumicu koji su živjeli tri decenija, neka to učini, riječi su Miroslava Krleže.
Očito je da nije pogriješio u procjeni gradskih vlasti koje su došle nakon njegova života. Vlasti koje ni dan-danas ne uviđaju da bi, ako već ne mare za pisca, trebale imati na pameti da je Krleža jedno od rijetkih imena za koje znaju inozemni čitatelji, potencijalni zagrebački turisti.
