Dva autora intervenirala su u stalni postav Galerije Meštrović; svaki je na svoj način reagirao i pokušao ostvariti dijalog s Meštrovićevim opusom.

Loren Živković Kuljiš svojim crtežima i likovnim intervencijama koje je nazvao 'Skice za neizvedivo', u tom smislu je bio diskretan, introspektivan i zatvoren. Petar Barišić bio je direktniji i stalnom postavu dodao novu dimenziju materije i zvuka.

Na potrebu aktualizacije opusa velikog kipara, na otvaranju su splitsku likovnu publiku podsjetili autori projekta, ravnatelj institucije Muzeji Ivana Meštrovića Andro Krstulović Opara i kustosica izložbe Barbara Vujanović. Oni su najavili sličnu izložbu ovih dvaju autora u Ateljeu Meštrović u Zagrebu u veljači iduće godine. Barbara Vujanović prizvala je sjećanje na Rodinovu kiparsku misao prema kojoj kipar prepoznaje i predviđa pokret u tranziciji te suptilno naznačuje naizgled nevidljivu tranziciju iz jednog pokreta u drugi.

Petar Barišić u tom je determiniranom prostoru ostvario četiri uspješne kreacije. U vrtu je plamenom aureolom prekrio 'Perzefonu'. Postavljanjem okruglog ogledala aureole nad Meštrovićevom interpretacijom teme oplakivanja mrtvog Krista ostvario je proširenje percepcije uz diskretnu glazbenu podlogu. Zvučna podloga teme Sv. Ivana Krstitelja uz lebdeći oblak bio je zvuk kapanja vode.

Zvuk kao ključni element proširenja likovne kompozicije na poseban je način ostvaren u novoj interpretaciji 'Joba'. Ta iznimna skulptura koja je, primjerice, postavljena do Rodinova 'Mislioca' dominirala na prošlogodišnjoj izložbi u Muzeju Rodin u Parizu, sama je po sebi uznemirujuće dramatična. Nastala u okrutnim vremenima i okolnostima Drugog svjetskog rata, u sebi je objedinila arhetipski očaj i tragičan usud ljudi koji žive na balkanskom prostoru.

Barišić je u prostoriji koja je za 'Joba' zapravo skučena, nad skulpturom postavio užarenu aureolu uz uznemirujuću zvučnu podlogu. Zažarena žičana aureola zrači temperaturom od nekoliko stotina stupnjeva celzija i pojačava se paralelno s tjeskobnim i upečatljivom zvučnim krešendom koji je usporediv s intenzitetom zvuka uzlijetanja nadzvučnog bombardera. Zagrijavanje traje deset minuta, a vrhunac se razvija tijekom posljednje četiri minute.

Petar Barišić ovim je radom, premda je i prije bilo više vrlo uspješnih kreacija, zapravo najbolje do sada odgovorio i reagirao na izazov umjetničkog dijaloga s Meštrovićevim opusom. Njihov dijalog, kako je na otvaranju rekao Barišić, posve je logičan, jer je njegov zavičaj Vrlika, samo desetak kilometra od Meštrovićevih Otavica pa su stoga obojica 'vlaji' koji dijele duhovnu baštinu, temperament i tradiciju zajedničkog mitskog zavičaja.