Krajem 2010. godine u Tunisu je ubojstvo samospaljivanjem počinio mladi očajnik Muhamed Bouazizi, što je izazvalo spontane prosvjede na ulicama, a oni su se kao gruda snijega - i to usred saharske pustinje - pretvorili u lavinu građanskih revolucija, od Libije preko Egipta pa sve do Sirije.

Nekoliko godina kasnije jasno je da se ideali Arapskog proljeća nisu ostvarili, nego je cijela regija u nikad goroj situaciji, između ostaloga i zbog uspona ISIL-a (svaki fašizam je posljedica neuspjele revolucije) te uništenja Sirije i izbjegličke krize. U Egiptu je sve započelo impresivnim prosvjedima krajem siječnja 2011. na trgu Tahrir, koji je svaki dan punilo nekoliko stotina tisuća ljudi, što je bio globalni medijski događaj. Predsjednik Hosni Mubarak je konačno nakon 18 dana prosvjeda 11. veljače 2011. podnio ostavku poslije tri desetljeća na vlasti.

U isto vrijeme nastao je street artistAmmar Abo Bakr, dotad tek diplomirani slikar akademije u Luksoru koji je radio između četiri zida ateljea. Abo Bakr je, kako kaže, naslikao ‘prvi mural na ulici Muhameda Mahmuda’, koja inače vodi do Tahrira, a prikazivao je žrtve policijske brutalnosti Mubarakova odlazećeg režima. Tada je prvi put slikao vani, na ulici, te se zaljubio u mogućnost da svojim muralima komunicira s građanima.

‘Studirao sam u Luksoru od 1996. do 2001., a onda sam preuzeo predavačko mjesto na akademiji. Teško je preživljavati u Egiptu, a mnogi umjetnici su izgubili svoj identitet i čine se kao europski. Istražujem povijest te vjerujem u ljude a ne u politiku’, rekao je jednom Abo Bakr.

Dodatno, Ammar Abo Bakr izrazito je sumnjičav prema egipatskim mainstream medijima: ‘Grafiti su u Egiptu postali alternativni medij, alternativa mainstream medijima u kojima su novinari koji skrivaju činjenice i ne žele nam reći istinu. Ako se dogodi neka katastrofa, oni pogledaju na drugu stranu. Ljudima uvijek govorim da ovo nije umjetnost, da ne analiziraju moj stil, nego da su ovo vijesti. Naš najvažniji cilj je ući u dijalog s društvom, razmijeniti mišljenja.’

Od idealističkog vremena liberalno-građanske revolucije u Egiptu se svašta dogodilo te je vojnog diktatora Mubaraka nakon pada predsjednika Morsija naslijedio novi general na vlasti - Abdel Fatah al Sisi. Stoga ne čudi i što je street art Abo Bakra odveo diljem svijeta te se njegovi upečatljivi murali mogu vidjeti u brojnim gradovima kao što su Kairo, Aleksandrija, Beirut, Bruxelles, Amsterdam, Kopenhagen, Berlin i Frankfurt.

Ipak, nije izgubio svoju političku oštricu te Ammar Abo Bakr kaže: ‘Umjetnost je nešto lijepo, a revolucijom ustajemo protiv ružnoće.’

Ne žali za rušenjem Mubarakova režima: ‘U svakoj zemlji postoji politika i to je prljava igra. No u nekim zemljama se potrude da se građani pritom osjećaju kao ljudska bića.' Svoj aktivistički stav izrazio je i u Bonnu na Global Media Forumu, naslikavši dirljiv mural posvećen izbjeglicama i njihovoj patnji. Na njemu je prikazao lica izbjegličke djece koja trenutno obitavaju u Bonnu, objašnjavajući da su i djeca dio autorskog procesa.

Abo Bakr kaže da ga inspirira okolina i da svojim muralima reagira na ono što vidi oko sebe i u društvu. U svojim djelima opisuje egipatsku povijest, islamsku kulturu i Arapsko proljeće 2011. 'Izbjeglice treba gledati kao ljude - kako je njima na brodićima usred Mediterana? Dolaze u Europu jer žele bolji život', smatra egipatski street artist

Radove Ammara Abo Bakra možete pogledati na Instagramu