Nesretnim spletom okolnosti lani objavljena Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka aktualna je i danas – od izdavanja se malo toga dogodilo, osobito kad su posrijedi koncerti. Izdanja nisu izgubila kontinuitet, no posrijedi su pojedinačni pokušaji kojima nedostaje kontekst da bi bili realno valorizirani ili prihvaćeni.

Djelo Zoran Tučkara i Stjepana Vrečka obuhvaća biografske bilješke o 300 izvođača koji su diskografski startali od 2000. do 2019. godine pretežno na indie etiketama ili samostalno. Posrijedi nije bio jednostavan posao s obzirom na to da je tehnologija sasvim promijenila način diskografske prezentnosti. Umjesto objavljivanja za nekoliko diskografskih kuća, dobar dio izvođača starta sa samizdatima ili objavljuju na Bandcamp platformi. Negdašnja podjela na demo-bandove i one koji 'već imaju album' sasvim je nadiđena, a enciklopedija dvojca Tučkar/Vrečko izvrstan je putokaz za upoznavanje s indie scenom ili za njezinu evaluaciju, ovisno o profilu čitatelja.

Riječ je, zapravo, o trećoj enciklopediji posvećenoj hrvatskom rocku. Prvu je objavila izdavačka kuća Nema problema iz Rijeke 1994. godine a zvala se Mala enciklopedija hrvatske pop i rock-glazbe. Druga je enciklopedija hrvatskog punka i novog vala koju je u vlastitoj nakladi objavio Vinko Barić 2011. godine. Doduše, u nazivu nema enciklopedija, no sastavljena je na taj način.

Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka više djeluje kao priručnik, a manje kao enciklopedija. Jednostavno, osim abecednog poretka nedostaje neka daljnja sistematizacija biografskih činjenica.Tako se kod nekih izvođača navode članovi, kod nekih ne, kod nekih izdanja piše kad su izdana, negdje ne, ponegdje se daje osobni sud, a negdje ne, za neke izvođače znamo odakle su, za neke ne. Ta nekonzistentnost opterećuje izdanje i utisak je da se više pažnje posvećivalo informacijama u kojim formacijama je neki glazbenik svirao, što je označeno strelicama, negoli navođenju svih relevantnih biografskih činjenica.Autori su trebali ipak više voditi računa o čitateljima koji nemaju predznanja o indie autorima i izvođačima o kojima pišu.

Svakako, Ex Yu rock enciklopedija koju je u nekoliko izdanja priredio Petar Janjatović mogla je biti role-model za ovo izdanje, tako da se odmah može vidjeti i tko su članovi pojedinog banda i koja diskografska izdanja imaju.

Srećom, ova građa može imati i novo izdanje, pa se može i dodatno definirati. Šteta bi bila da trud autora ostane na ovome formatu. Očito je da je uložen veliki trud i nije bilo jednostavno složiti sliku hrvatskog milenijskog rocka koji je toliko hektičan. U tih dvadeset godina mnogi bandovi su i stali s radom, transformirali su se u druge izvođače, a nerijetko isti glazbenici sviraju u nekoliko rock-sastava. Stoga bi se moglo reći da je ovo 'prva ruka' nekoga definiranijeg izdanja te da je ova enciklopedija workinprogress, mogla bi se razvijati zajedno s njezinim junacima.

Ova enciklopedija, zapravo, više djeluje kao priča o hrvatskom indie rocku u ovom stoljeću i kao cjelina je čak zaokruženija negoli kao biografsko gradivo za pojedine izvođače. Upravo stoga i jest temelj za ambicioznije i dorađenije djelo.