Umjetnik za kojega kritičari kažu da je spasio apstraktnu umjetnost tako što ju je uvijek mijenjao, od rođenja je bio 'putnik' - roditelji su zbog rata iz Engleske pobjegli u Irsku, gdje su živjeli na cesti. "Nismo imali ništa, čak nisam imao niti potvrdu o rođenju jer ju bez adrese ne možeš dobiti", rekao je Scully na susretu s novinarima.

Po povratku u London otac je kao dezerter zatvoren, i dalje su teško živjeli, pa je morao raditi različite poslove koji se, kaže, vide u njegovim djelima. "Moj rad ima u sebi nešto tipično za radničku klasu", istaknuo je.

Retrospektiva kronološki donosi 64 antologijska djela, platna, radove na papiru, fotografije i skulpture, iz svih faza njegova 50-godišnjeg rada koji, kaže umjetnik, nije uvijek bio shvaćen. "Otišao sam u New York kako bih napokon dobio mišljenje o svom radu, jer u Engleskoj kritičari nikada nisu shvatili što radim".

Ondje je upoznao američku umjetnost i tržište koje je, napomenuo je, čudovišno, ali i lijepo. "Američka umjetnost uzela je dubinu europske umjetnosti, raspršila ju i pojednostavila za američko tržište", dodao je.

Bilo mu je uzbudljivo živjeti u toj sredini, ali se zbog razlike u mentalitetu uvijek vraćao u Europu "kako bi vratio dušu za koju je osjetio da je u velikoj opasnosti".

Putovanja - inspiracija za "emotivno slikarstvo"

Putovanja su mu bila važna inspiracija za, kako ga naziva, emotivno slikarstvo, a pored Maroka, Irske i Meksika bila je tu i Jugoslavija, posebno Dubrovnik, čija je tvrđava Lovrijenac inspirirala njegov skulpturalni rad.

"Volio sam sirovost na koju sam naišao u Jugoslaviji jer sam ju i sam imao. Na jednom putovanju zakačili smo se s momcima koji su svi izgledali kao boksači, nismo im htjeli platiti popravak koji nisu napravili pa su nas ganjali noževima", prisjetio se.

Put u Maroko opisuje kao egzistencijalan, zaintrigirala ga je njegova egzotika i ritam. "Pokušao sam vidjeti što da napravim s gubitkom figure, Majka Božja napustila je sliku, a ja sam morao shvatiti kako to nadoknaditi", ustvrdio je.

Osim zidova, nadahnjivali su ga marokanski prugasti ćilimi, tekstil, repetitivni ornamenti čiji su utjecaji vidljivi u Nadrasterima, slikama guste, isprepletene, mrežaste strukture.

Po njegovim riječima, naslovi slika su mu neka su vrsta zrcala, pa i zagrebačku izložbu otvara slika "Putnik" iz njegove enigmatske serije radova, s umetnutom manjom slikom u sebi, svojevrsnim 'putnikom'.

Zagrebačka izložba četvrta u nizu, kruna dosadašnje četiri, nakon Budimpešte, Atene i Bologne. "Monumentalnost zgrade MSU-a odlično korespondira s monumentalnošću njegove umjetnosti, ovo je možda najelegantniji postav izložbe", ocijenio je autor retrospektive u Budimpešti David Feher.

Kaže kako njen naslov govori o grupi radova, ali je i metaforičan jer za njega je Scully taj putnik - rođen je 1945. u Irskoj, odrastao u radničkom dijelu južnog Londona, a svjetsku slavu postigao u SAD-u.

Ravnateljica MSU-a Zdenka Badovinac rekla je kako je neposredno prije vodstva po izložbi Scully odlučio donirati muzeju jednu od svojih novijih slika. "Jako smo sretni na donaciji, to je velika stvar za muzej, obećavamo da ćemo ju dobro čuvati", rekla je.

Kustosice izložbe u MSU su: Jasna Jakšić, Ivana Kancir i Ana Škegro.

Scully voli približavati apstrakciju široj publici, pa će na dan otvorenja imati predavanje o svom radu.

Opus umjetnika čije ime, po riječima slavnog kritičara Arthura C. Dantoa, pripada na najkraću kratku listu najvećih slikara našeg vremena”, bit će izložen u MSU-u do 12. ožujka.