Sjećate se, početkom rujna prošle godine sinjski gradonačelnik Miro Bulj zabranio je izložbu 'Susret na Tromeđi' fotografkinje Inije Herenčić, što je izazvalo zgražanje šire kulturne javnosti. Bulju je zasmetalo to što je izložba nastala u produkciji Srpskog narodnog vijeća pa je ju je jednostavno ukinuo, posluživši se ovlastima koje ima nad sinjskom Galerijom Sikirica. Ubrzo su iz SNV-a poručili da će izložba biti otvorena u Zagrebu, a trenutak otvorenja je napokon stigao - dogodit će se sutra u 19 sati u prostoru Kulturno-informativnog centra (KIC). Tim smo povodom umjetnici odlučili postaviti uobičajenih pet pitanja, počevši od Buljeve zabrane do statusa umjetnosti fotografije kod nas. Izložba će biti otvorena do 17. siječnja.

Kakav je osjećaj napokon postaviti izložbu koju je ljetos zabranio sinjski gradonačelnik Miro Bulj?

Treća sreća. Napokon sam se popela na ljestve. Tamo gore, s čekićem u ruci, vodila sam tihi dijalog sa zidovima galerije - gdje zakucati čavlić i objesiti fotografiju. Taj trenutak bio je simboličan kraj dugačkog i izazovnog procesa. Put do realizacije izložbe bio je ispunjen preprekama i neizvjesnostima, ali uz podršku obitelji, prijatelja i kolega, svaki izazov postaje premostiv. Shvatila sam da je ono što naučimo o sebi dok dišemo kroz te izazove često vrednije od samih okolnosti na koje ne možemo utjecati.

Možete li ukratko predstaviti svoju izložbu 'Susret na Tromeđi'?

'Susret na Tromeđi' nije samo naziv izložbe. To je osjećaj, iskustvo i prostor koji sam doživjela. Strmica je mjesto na kojem priroda grli ljude, gdje se ritam plesa i glazbe spaja s duhom zajedništva. Tamo sam upoznala divne ljude, slušala njihove priče i osjetila povezanost koja prelazi granice geografije i identiteta. Za mene je taj susret postao mjesto radosti i otvorenih ruku, mjesto razmjene kulture, običaja i emocija.

Što ste o predjelu Tromeđe naučili dok pripremali izložbu, odnosno dok ste je snimali fotografski?

Ova izložba je moj pokušaj da prenesem taj trenutak zajedništva i ljepotu manifestacije kroz objektiv fotoaparata. Svaka fotografija nosi priču o pokretu, susretu i plesu, ali i o tihim trenucima između - o onome što ostaje u zraku kad glazba stane, a pogledi se sretnu.

Etablirana ste i nagrađivana fotografkinja. Koliko je kompromisa potrebno da bi se pristojno živjelo od ove umjetnosti?

Za mene je umjetnost potraga za slobodom. Istražujem što znači biti umjetnik, kako ostati vjeran sebi i stvarati ono što voliš, ono što te raduje. No taj put zahtjeva kompromise i snalaženja u raznim spektrima stvaranja. Meni su važni razgovori s kolegama i drugim umjetnicima jer oni inspiriraju i tu se stvara prostor za nove ideje i suradnje. Jednako tome, ti unutarnji dijalozi koje vodim sama sa sobom najintenzivniji su dio procesa. I dok finalni rad visi na zidu galerije, proces koji mu je prethodio ostaje skriven, intiman i snažan. Voljela bih da 'Susret na Tromeđi' živi i nakon što završi svoj boravak u galeriji. Sloboda dolazi s trenutkom u kojem se jedno djelo privede kraju, otvarajući prostor za nove ideje i projekte kojima se veselim. Pozivam vas da se pridružite ovom dijalogu. Pogledajte, osjetite, možda pronađete svoj vlastiti 'susret' u pričama koje donose ove fotografije.

Što biste rekli, kakav je status umjetnosti fotografije kod nas?

U Hrvatskoj postoji izuzetna skupina autora i autorica, kolega i kolegica, koji su predani i strastveni u svom stvaralaštvu unutar medija fotografije. Nažalost, još uvijek nedostaje šira podrška i dublje razumijevanje umjetničke fotografije. Iako imamo talentirane fotografe, nemamo odgovarajući muzejski prostor koji bi afirmirao fotografiju i izdvojio je kao samostalnu umjetnost, poput fotografskih muzeja kojih ima u europskim zemljama. Smatram da je ovo ozbiljno pitanje kulture jer način na koji društvo, a naročito šira publika, percipira i vrednuje fotografiju utječe na razvoj scene. Kustosima i institucijama koje se bore za promicanje fotografije ne može se osporiti trud, no velika je odgovornost i na javnosti da shvati važnost tog medija. Usprkos tome, promjene su spore. Nažalost, situacija je takva da je prodaja fotografije, čak i kad se postigne uspjeh, još uvijek rijetkost, a ne uobičajeni standard. Uvijek ću ostati optimistična i nadati se da ću doživjeti tu promjenu.