Ako nije najpoznatiji, njemački umjetnik Boris Eldagsen svakako je najzaposleniji fotograf na svijetu. Iako se fotografijom bavi tridesetak godina, ništa ga nije moglo pripremiti na činjenicu da je preko noći postao globalna senzacija. Otkako je pobijedio na prestižnom natječaju za fotografiju Sony World Photography Awards, telefon mu ne prestaje zvoniti, a njegov pretinac elektroničke pošte se, kako nam otkriva pomalo umoran od svega, neprekidno puni. Ipak, uspio je naći nešto vremena i za nas, vjerojatno zato što je uvjereni demokrat koji smatra da je njegova misija pomoći svim novinarima kako bi razjasnili mnoga pitanja oko umjetne inteligencije, posebice u polju medija. U kratkom smo se razgovoru uspjeli dotaknuti tema poput odnosa umjetne inteligencije i umjetnosti, procesa stvaranja umjetnom inteligencijom i budućnosti fotografije.

Za početak, kakav je osjećaj odjednom biti najpoznatiji fotograf na svijetu?

- Nisam o tome razmišljao, nemam pojma što sam niti može li me se tako nazvati. Ništa od ovoga nije bilo planirano. Prije dva tjedna sam pričao s novinarkom koju znam godinama, koja me pitala jesam li aktivist. Rekao sam da možda jesam. U posljednja dva tjedna sam doista postao aktivist jer sve što radim su razgovori s novinarima, uglavnom o stvarima za koje nisu nikada čuli. Smatram da je moja dužnost kao nekoga tko vjeruje u demokraciju da podijelim to znanje, što je sada slučaj – postao sam stručnjak za odnose s medijima. Inače sam predavao o tome, a sada sam Greta Thunberg fotografije, sve se promijenilo.

Kakav je po vama odnos između umjetne inteligencije i umjetnosti?

- Mogu na to gledati iz različitih perspektiva. Kao umjetniku mi se sviđa umjetna inteligencija – ona donosi apsolutnu slobodu. Nema budžeta, lokacija i modela, sve se može od kuće. Danas to mogu na način za koji nisam mislio da će ikada biti moguć, pojavio se alat koji mi je to omogućio. Fotografiram zadnjih 30 godina, i dalje to volim, ali i volim i stvarati pomoću umjetne inteligencije. Ona ubrzava vaša znanja i vaše vještine. Mislim i da je umjetna inteligencija ogledalo ljudskog stanja, nešto poput kolektivnog nesvjesnog o kojem je govorio Carl Gustav Jung. To mi je fascinantno kao umjetniku. Postat će, i već je, jedan od alata umjetničke prakse. Neće me zamijeniti, više je riječ o "timskom radu", kao da sam redatelj na filmskom setu koji dobiva prijedloge suradnika. Dat ću vam neke primjere. Kad crtate, morate nekako početi i ne znate kamo će vas odvesti, a kod rada s fotografskim aparatom ili umjetnom inteligencijom je isto. To se mijenja prilikom procesa i na kraju vas iznenadi. 20 godina fotografiram isto mjesto u Berlinu, a uvijek me nešto iznenadi, ne mogu vjerovati. Godinama radim i s fotografom iz Bangladeša, radimo remixe svojih arhiva – on mi pošalje svoje prijedloge, ja izaberem najbolji i nastavim raditi na njemu. Ista je stvar s umjetnom inteligencijom.

Zašto ste se prijavili na spomenuto natjecanje s fotografijom koju je stvorila umjetna inteligencija?

- Bio je to test, pokušao sam hakirati sustav i vidjeti jesu li pripremljeni za slike stvorene pomoću umjetne inteligencije. Htio sam saznati imaju li organizatori natječaja stav prema tome, prema ljudima koji će se prijaviti s takvim fotografijama.

Možete li opisati proces stvaranja slika umjetnom inteligencijom? Je li teško baratati time ili to može svatko?

- Svatko to može, ali na različitim razinama, dopustite da objasnim. Stvarate sliku pomoću riječi, što znači da opisujete kako bi slika trebala izgledati. To može biti jako jednostavno. Recimo, želite fotografiju psa pa upišete elemente "fotografija" i "pas", a stroj vam daje prijedloge koji izgledaju sjajno, ali je većina odluka donesena od strane umjetne inteligencije. Možete unijeti do 11 elemenata, što daje na preciznosti – kakav pas, kakva fotografija, kakva kamera, kakva je rasvjeta, kakve su boje, je li pas sladak, je li opasan… Ne morate stati ovdje, ovo je tek početak, ima mnogo opcija. Možete izgubiti puno vremena na to, ali i ne morate – može biti gotovo za nekoliko sekundi. Također, možete stvarati slike pomoću postojećih slika, kao što su slike s interneta ili iz časopisa. Ne možete to kontrolirati, što je problem s autorskim pravima. Autori neće moći ništa poduzeti jednom kad objave fotografiju. Ne kažem da je to ispravno, no moramo to prihvatiti. Sve je to dio tehnološke revolucije. Primjerice, i nakon što je izumljen automobil, ja i dalje mogu jahati konja, ali ne mogu promijeniti činjenicu da svi voze aute. U budućnosti ćemo imati mnogo više opcija, ne samo riječi i postojeće slike, nego i glazbu i video.

Dogodilo se slično i s glazbom nekoliko dana nakon vašeg eksperimenta. Lažna pjesma Drakea i The Weeknda je u tri dana skupila 11 milijuna pregleda, a napravio ju je anonimni autor.

- Znam, znam, nije tako teško. Ako bih, primjerice, našao 20 vaših fotografija s interneta, mogao bih vaše lice, koristeći njih i ovaj razgovor, ubaciti u bilo koju situaciju. Živjet ćemo u svijetu gdje neće biti jasno razgovaramo li s pravom osobom. Možda je to već sadašnjost.

Što je to "promptography" (promptografija), izraz koji je nedavno skovan?

- Mislim kako je jako važno za svijet fotografije da razdvojimo dva pojma - fotografiju i ovo drugo. Moramo to nekako definirati. Kod fotografije će uvijek postojati leća i svjetlost, neovisno o tome koristimo li pametni telefon ili fotoaparat od prije 100 godina, a za slike stvorene umjetnom inteligencijom ne trebam ništa od navedenog, moram samo upisati riječi. To je drugačiji način stvaranja. Trenutačno je svijet fotografije izrazito konzervativan, ali nam je potrebna i drugačija perspektiva. Ima smisla uvesti riječ koja će uključiti nove mogućnosti – promptografija. To mi je predložio jedan fotograf iz Perua, ali je ispalo da je u uporabi već nekoliko mjeseci. Treba razmisliti o distinkciji, o odnosu dvaju stvari. Izgleda isto - promptografija je naučila jezik fotografije, crtanja i slikanja, ali ne mogu se miješati. Ja sam za izložbe promptografije, možda čak i posebne muzeje. Fotografi bi bili na velikom gubitku ako ne razdvojimo te dvije stvari. Primjerice, ako želim podgrijati juhu, mogu je staviti u običnu pećnicu ili mikrovalnu pećnicu. Rezultat će biti isti, ali tehnologija i proces nisu isti.

Izjavili ste da umjetna inteligencija nije prijetnja. Možete li to malo objasniti?

- To je bio naslov članka u Guardianu, na takve stvari ne mogu utjecati. Umjetna inteligencija nije prijetnja za mene kao umjetnika, jer imam određeno znanje i određeno vještine, a s tom kombinacijom mogu dosegnuti neslućene visine. Problem je što osoba bez tih znanja i vještina danas može doći do razine prosječnog fotografa, što im stvara strah, ali ne shvaćaju da imaju mogućnost nadograditi svoj rad. Osjećam se kao da smo otkrili novi kontinent i stalno govorim ljudima da se okušaju u tome.

Kako vidite budućnost fotografije?

- Mislim da se osim dokumentarne fotografije sve druge grane fotografije mogu preuzeti ili poboljšati od strane umjetne inteligencije. Posebno će nastradati komercijalna fotografija jer više neće biti potrebno izabrati modela niti išta slično. Ono što vidim kao problem, posebno iz perspektive demokratskih društava, je pitanje fotoreportera, koji moraju stvarati autentične slike, tako da možemo govoriti o činjenicama. Tu se malo bojim. Jedna od opcija koju vidim je da ćemo morati imati fact-check odjele u medijima. Prošlog tjedna sam razgovarao s Reutersom, čiji su novinari pokušali provjeriti je li moja fotografija s izložbe autentična. To je bio dugačak i mukotrpan proces. Tko će to platiti? Novine i časopisi to ne mogu. Morat ćemo smisliti nekakvu strukturu, možda i na razini Europske unije. U zadnjih nekoliko tjedana sam razgovarao s mnogo novinara i shvatio da oni to uopće ne razumiju, da su njihovi poslovi u opasnosti. Dok je stvar takva, nastavit ću sa svojim djelovanjem.